lica

ovo je zanimljivo. ja baš i ne.
postoje li uvjeti, svijetu jasni razlozi zašto pisati ovakvu vrstu dnevnika?
sugerirao bih nešto drugo sam sebi. ali neću. sjedim. i gledam u ekran. gomila misli sudara se. to je to. point by point. svaki dan.
normalno je pričati o normalnim stvarima. ja nemam takvih jer sam posve nadČovječan. hiperGrandiozan, klanjam se vlastitoj sjeni. sve mi ide na praznu točku u zidu, ovo nema smisla, nema ni leptira, a ja sam zaljubljen u škotsku kraljicu. svaki upitnik pada, jednom.