Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

 
Nemam TV, nego TV karticu. I sjedim tako u onoj fotelji (zapravo ležim u pomalo čudno-posavijanom položaju), s daljinskim u ruci. Da, sjedim malo više od pol' metra od tastature i još malo više od monitora, ali ne šaltam programe tastaturom, nego daljincem. Onim malim, k'o kreditna kartica.
Ima l' o'đe tko ljeniji? :D
/me sada sluša: \Zadruga - Ja Zivim Vu Malomu Selu.mp3

Mladić, 27, 83/178, nedefinirane boje kose i očiju, skroman - bar tako misli, neoženjen - nada se stalno, perspektivan - možda, puši, pije, previše priča - ponekad.
Ne traži nikoga niti išta, nego se samo pokušava razbuditi.
Ima šugav dan.
Izgleda da mu preostaje samo čisti kofein. Intravenozno.
Let3-Sam u vodi.mp3

 
Proriće budučnost!
Skida uroke!
Lijeći večinu poznatih i nepoznatih bolesti!
Ćestita Novu Godinu!
Po naruđbi diše u slušalicu.
Tarot! Rune! Čvapi s lukom i ajvarom!
Nazovite...668/668-668.
Ruf an!
:D

 
Rodila se jednog ranog jutra mala pahuljica, u jednom naizgled običnom oblaku, iznad naizgled običnog grada. Rasla je brzo, širila krakove svojih fraktala, sretna među ostalim pahuljicama. Sve su naizgled bile slične, ali ipak svaka je imala ono nešto što ju je činilo jedinstvenom. Kada je dovoljno narasla, reče sebi "Hej, idem ja vidjeti što ima izvan ovog oblaka". I počela je padati prema dolje, prema svjetlima grada koji se budio.
Dotaknula je cestu tog sasvim običnog grada nečujno...i nestala.
(da, ali ono što nismo znali, zimska služba, ZET i ostale javne službe ostali su šokirane padom i tužnom sudbinom te pahuljice, pa nisu stigli ni primijetiti da je u međuvremenu snijeg zatrpao grad. Onda je nastao ranojutarnji kaos na ulicama. SUNCEVAMVAŠEKALAJISANO! NABIJEM VAS!)
 
/me sada sluša: \Let 3 - Sam u vodi.mp3

Životinje, odnosno ljudi, ma, ljudske životinje, ne vole hladnoću. Ona nam je problem od samih početaka.Onda smo skužili "vatra-toplo...mmmmmmmm....toooploooo...auuuufffff...suncetikalajisano...PEČE!"
Naravno, nije nam dugo trebalo da zbrojimo buhe+stjenice=4 i uvidimo da to dobro grije pećine, kolibe, zemunice itd... i da još bolje grije ako staviš još više drva. A ako pretjeraš, onda ostaneš bez pećine, kolibe, zemunice itd...(Dobrovoljna vatrogasna društva kao takva još nisu postojala, jer onda vatrogasne zabave ne bi imale smisla, naime mikrofon na koji će najpijaniji član iskazivati svoje pjevačko, te šarmersko umijeće, kao takav još nije izmišljen. No, nema veze ovo, sad...da nastavim)
Onda je netko s očito previše slobodnog vremena skužio da ako rastališ određenu vrstu pijeska, dobiješ nešto zanimljivo. Tako je nastalo staklo. (Taj besposličar je očito bio PIROMANČINA, jer treba povelika vatra da bi se to dogodilo. A i DVD-i još nisu postojali itd...No, da se vratim priči...)
Ondak su ljudi skužili da se staklo osim za razbijanje od glavu (da, da, ono u kafani je prisjećanje na tu slavnu tradiciju, no, da se vratim priči...) može staviti na rupu za rezervno odimljivanje koju su zvali prozor, pa je onda još toplije. Tako je rođeno "prozorsko staklo". Što je naravno dovelo do proširenja rupe na krovu zvane dimnjak, što je ondak izrodilo onu legendu da se onaj debeloguzi alkos štono se čudno oblači, uvlači kroz dimnjak i kao dijeli darove (Iako mi to zapravo liči na metode malo glupljeg provalnika, ali, nema veze, da nastavim s pričom...)
Nakon što su kolibe porasle u niže zgrade, pa u još više, sve do silosa za spavanje (pogledati u riječniku Novi Zagreb), ljudi su skužili da nije fora imati obično staklo, jer se ipak gubi toplina, a više nisu mogli stavljati još drva na vatru, jer se sada griju malo drugačije. A DVD-i napokon postoje. I mikrofoni. Eh.Izmišljeno je izo-staklo.
A onda je očito neki očajni ljubitelj "White" albuma Beatlesa zaključio da je drvo "out", a plastika je "in". Tako je nastala PVC stolarija. Bijela, naravno. Najsjajniji primjerci te ideje danas obično ukrašavaju povijesne jezgre gradova. No, dobro, nema veze.
E, sad, o čemu ja to baljezgam. Eh...(ovo je ubačeno da doda ' nako zamišljeni štih cijeloj priči, nije tu zato što ne znam kako kvragu završiti ovaj tekst)
Stojim ti tako uz prozor, držim šalicu čaja, gledam kroz onaj rastaljeni pijesak (da, da, samo gledam, ne volim onu tradiciju StaklomOdGlavu) klince na ulici kako ispaljuju rakete, te igraju drevne sportove tipa BacanjePetardeUDaljNaHaubuParkiranogAutomobila. I sjetim se, eh, toliko vremena prođe, toliko načina da izbjegnemo niske temperature okoliša, a nekako zaboravljamo na onu hladnoću koju nosimo u sebi. Onu ljudsku.
Dobro, bilo je par čudaka koji su kao nešto pričali o tome, ali smo ih se učinkovito i donekle brzo riješili. (dobro, "brzo" je relativan pojam, vrijeme ne protiče jednako u gledalištu Koloseuma il' dolje na pijesku. Nerastaljenom, naravno).Ne'š ti meni remetiti moje prioritete i dnevni raspored!
(Da, znam, bolje da sam upalio teve i BigBradera i čekao da neuroni izvrše masovno, kolektivno, samoinicijativno, te obredno samoubojstvo, nego što sam trošio tastaturu, prste, te očne živce mi, pri izradi ovog bloga. Mozak naravno nije korišten, šćeta je to trošit.)
 
/me sada sluša: \Haustor - Skriven iza laznih imena.mp3
"U vrtu je sjekira, na krovovima dimnjaci
 Zima zaobilazi moj dio grada..."

Lijeno nedjeljno prijepodne vuče se kroz sobu, lijepi se po zidovima.Kroz poluspuštene  rolete dolazi prigušeno svjetlo i zvukovi neradnog dana. Galama djece i rijetki automobili u prolazu.
Krevet nam je nešto kao pusti otok usred oceana, mi smo dvoje pustinjaka na njemu, samo, nemamo namjeru što prije otići.
Nekoliko razmijenjenih polutihih riječi, još pospani pogledi. Naizmjenična buđenja i ponovni odlasci u san. Onaj najbolji, petominutni, kada se taman dovoljno opustiš, pa se ponovno probudiš i rastegneš po krevetu.
Trebalo bi se ustati i skuhati ručak. Trebalo bi otići u trgovinu. Trebalo bi...eh...
'nako pomalo buntovnički, dajemo si za pravo proglasiti privremenu neovisnost od ostatka svijeta i ostajemo pod pokrivačem.

ištekaj taj ražanj sa motorom od brisača od stojad'na iz struje i uštekaj'der bolan taj SMS server natrag. A ti bolan mala dones'der dvije pive. I poglasni muz'ku malo.
(/današnja atmosfera u službi za održavanje u T-Comu, VIP-u, Tele2-u, zapravo, u sve 3 firme stranih okupatora :) )

 
Ne dam! Ništa! Ni čestitku od mene nećete dobit'!
Xexexexeexe (/sebičan smijeh)
Hihihihihihihih
Odo'
:)

 
Odo' se podsjetiti kako to izgleda Slavonija
(mda, znam ravno, blatno i hladno, al' nema veze to sad).
Uglavnom, odo'.
Hm, da, uglavnom...
 
/me sada sluša: \Red Hot Chili Peppers - Under The Bridge.mp3

Zaključajte se u stanove. Opskrbite se gomilom konzervi. Nabavite i pitku vodu, sol, brašno, šećer, kavu. Treba nekako preživjeti ovaj idiotski potrošački stampedo.
Peglaj kartice, stoko!
;)
 
/me sada sluša: \Music\Radiohead - 08 - Gagging Order.mp3

 
da ponovo stavim anketu (pošto mi ovakve neće objaviti, a objavljuju one "Kada ste zaljubljeni vidite a.)ptićice b.)cvjetiče c.)bjele miševe")
'vako slušaj vamo. Glede potvrđivanja jedne teorije vrlo važne za opstanak ove naše ljudske (pod)vrste kao takve - anketa jednostavna. Mislim, jednostavna za mene, pošto ne moram kao Jehovin svjedok zvoniti po vratima vam.
Odgovor imade a i be. Glasaš se za onaj koji ti se čini prihvatljivim. (ili odabereš onaj za koji te većina Glasova uvjeri. Onih u glavi tvojoj...zapravo... njihovoj...ma...nema veze)
Eto i ankete:
Šuknut/a(1) sam u glavu..
a.) od boravka na weblogu
b.) pa zato boravim na weblogu
 
Tričet'rsad.
Vita jela, zelen bor itd...
 
(1) "Šuknut/a" - poremećen/a, blesav/a, lud/a, udaren/a mokrom krpom po glavi, vidioc (e, o'đe ne mogu ubacit' /a) bijelih miševa i ostalih sitnih albino glodavaca,  imaoc (je, je isto nema /a) "žute potvrde".

 
Uhvatiš trenutak, pretvoriš ga u tekst, prebaciš u formu e-maila, zatvoriš u čvrstu kapsulu enkripcije i pošalješ da luta virtualnim prostorom. Završiti će već na nekom odredištu, nije bitno da li će ga itko otvoriti i pročitati
/* (da, poruke u boci možda netko pročita, zato se i šalju. Ovu će sigurno pregledati softverske oči NSA-inih botova, sniffera, pipci svemoćnog Carnivore-a. Prepipati će kapsulu iznutra i izvana, ali njihove oči traže pojmove poput "bomb", "president", "Allah"; iako vide kroz enkripciju, slijepi su za osobna baljezganja nekog lika iz tamo neke zemlje u Africi ;) ) */
Dobra mi je ta ideja da to sada pluta negdje u moru servera.
Slikam bojama po noćnom nebu, auditorij vidi samo crno (dobro, sa primjesama tamnotamnotamnoplave).
Dobra mi je ta ideja da to vidim možda samo ja.
/me sada sluša: \Talking Heads - Once In A Lifetime.mp3

:Insert  _Idea To _BrainObject
:Expand  _Idea
:Open  _"Notepad.exe"
:Write  _Idea
:Copy   _Idea
:Paste  _Idea
:AddSignature ("/me sada sluša: ^Z") To  _Idea
:Publish  _Idea
:WaitForComment  To  _Idea
:Talk  _Bullshit
:Smile
;)
/me sada sluša: \Incoming\Novelle Vague - This Is Not A Love Song.wma
(Uj! Imade nešta u naglasku ove francuske pevaljke š'o me neopisivo te napose napaljuje :D )

...a šofer je ubacio u prvu i krenio.

 
Duvanim, ali stvarno previše. Ne spavam dovoljno. Tamo iz dostave iz one pizzerije već me prepoznaju po glasu. Neobrijan. Zakosatio. Ostao bez ideja. Čekam godišnji. Čekam bauljanje okolo bez cilja. Čekam...nešto, štoliveć.
Ali...uhm...na neki pomalo čudan način, super mi je :)
"Osjećam se izvanredno ja sam najbogatiji na svijetu"
kako bi to otpjev'o Ban u
/me sada sluša: \DALEKA OBALA - valovi.mp3