Iza Ogledala od Snova

LoveLove is getting. Love is giving.
Love is a scream at night,
And that echo wich you're waiting
To be hit with.
 
Love is gold, and diamond too.
Love is a sunny day, but a rainy too.
Love is a land without borders;
Endless of shelters when
You're looking for some peace.
 
Love is desire, and passion
Which is hard to hide.
 
Love is music, and art too,
Love is "magic", love is "blue",
Love is pink, love is floyd
Stones and The Doors too.
 
Love is Angel, love is God;
Bible and Kur'an.
Love is mother, love is sistr, friends,...
And all people whom you know.
 
Love is a couple which you see
Smiling, kissing and holding.
 
Love is a feeling which is spread
Between two poles.
 
Love are kids, elders too.
Love is life, freedom
Everything that you see.
And don't run away!
 
But why is it so rare to hear:
"I love you"?
Why?
Why is showing it so hard?
Why?
Or, maybe, hating is some way ofLoving!
Maybe

Prekrasan je proljecni dan. Predivno majsko jutro nagovjestava period vremena kada se proljece lagano pretapa u dugo ocekivano ljeto i lijeno budjenje uspavane prirode. Snijeg se vec odavno povukao i ustupio mjesto novom zelenom pokrivacu. Crnogoricna suma je tek ponegdje prosarana osamljenim cistinama koje su poput oaza u ovoj beskrajnoj zelenoj pustinji.
Izolovan od svega, sjedim u jednoj od tih oaza i uzivam u harmoniji koja mi je pruzena. Uzivam u postojanju, u zivotu.
U susret mi dolazi dobro poznata sjenka, obucena u maskirnu jaknu, crne "levisice" i bijele "nike" patike.
"Ej, Kuki, sta ima?"
"Nista!", odgovara on, ali nekako lijeno, kao bez volje.
"Sta se radi. kako se zivi?", opet ga pitam.
"Jebaji ga, nije lose!", ali ton mu je isti.
"De mi reci, kako je na onom svijetu?"
"Nije lose, zivi se", i sjeda tu pored mene.
"Znas", nastavlja dalje sa vec prepoznatljivim, vedrijim tonom "sve sam se ovo vrijeme krio i izbjegavao dodir sa bilo kim. Jednostavno sam cekao da sve ovo sranje prodje, i evo, proslo je. U neku ruku mi je drago sto sam sve to "izbjegao", ali u neku... Neznam. Vidjecemo se opet." Zatim ustaje i odlazi.
"Hej, stani, gdje ces?!"Samo se okrenuo, mahnuo rukom i blago nasmijesio.
GRUM!
Mrak. Sta je ovo. Gledam na sat, 3:30 ujutro. Nebo ne da place, imam utisak da hoce da iskali sav svoj bijes. Vise mi se i ne spava. Ustajem i trazim cigaru. Za trenutak, munja mi obasjava prostoriju i pomaze da se snadjem u njoj. Sjedim zavaljen u krevetu, u gluvo doba noci, pusim cigaru i posmatram vlazni prozor po kome ljevaju potocici vode. Nevrijeme je napolju. Opet munja, ovaj put malo slabija. a i grmljavina se sada dalje cuje.
"Kuki", pitam sam sebe, "zasto se to sve moralo desiti?" Devet godina nije mali vremenski period. Mnogo toga se desilo za to vrijeme, lijepih i ugodnih trenutaka, dosta promjena, a bilo je i teskih situacija. Ali bez tebe.
Prvih dana tvoga odlaska bio sam u nekom blagom transu. Nisam bio svjestan sta se desilo. Jednostavno, nisam vjerovao, a nisam ni zelio da vjerujem da si otisao.
Sa tobom sam se prvi put napio, sjecas se, imao sam tek 14 godina. Popio sam dvije "klipace" i samo se smijao.  Tek sada vidim kako sam budalasto izgledao, ali ti si to shvatao. Bio si stariji cetiri godine od mene, a u toj dobi dosta i iskusniji. Bio si mi poput brata.
Sjecas li se kada smo onda ostali bez ikakvog pica, i ti si ukrao litar rakije od svoga djeda. Tri dana nisam mogao sebi doci, glava mi je bila negdje u "osjetljivoj zoni", od tada rakiju skoro da ne podnosim.
A odbojka u sred zime nam je bila odlicna ideja. Nakon samo pola sata igre na otvorenom, na temperaturi od -5C, prsti bi nam totalno promrzli, ali nismo obracali paznju na to. Tek kad bi dosli kuci, jedva da smo i mogli micati prstima.
U skijanju si bio najbolji, svi smo ti se divili. Imao si uskladjene pokrete prilikom svakog zavoja.
"BAS" nam je tada bio u trendu. Bosanska Alkoholicarska Stranka ciji si ti "sekretar" bio. Cak smo i clanske karte izradjivali, sa raznim parolama kao "piti il' nepiti, pitanje je sad?" ili "hocemo jeftiniji alkohol".  Mati, kad mi je prilikom pranja vesa, nasla tu clansku kartu u pantalonama, jedva sam "zivu glavu" izvuk'o.
"Ma stari, vidis ti ovog naseg sina, dat' cu ja njemu alkohol. Beli i da pusi vec".
A brat se samo kesio sa strane i shvatao to kao igru srednjoskolaca.
Bilo nas je cak 30-tak u toj "stranci". Prilikom svakog izlaska, sabirno mjesto nam je bilo u "Rupi". Tu zdrmamo jednu sa nogu, pa onda u grupicama svako u razlicite pravce. Nakon par "posjecenih kafana" i bezbroj pica, opet bi se svi nasli u "Rupi", tamo nekad oko 3h ujutro. I besjeda do zore. A kelnerica bi nas sviju razdragano docekala i pridruzila u drustvo. Tek nekad oko 6h ujutro, mutnih ociju i pijanih pokreta, bi se razisli uz neizostavno "Vidimo se opet ceveras".
Jednu vecer se nisi pojavio.
"Zna li ko gdje je Kuki?", svi su se pitali, ali niko nije imao odgovor.Vec sljedece jutro se procula strasna vijest. Kuki je poginuo. Rekli su da si nadjen bas u toj "oazi", na mjestu besprijekorne tisine. Crne pantalone, bijele patike i maskirna jakna su bili na tebi. Ostao sam bez teksta. Ogromna knegla mi je zapela u grlu. Imao sam osjecaj da cu da se onesvijestim. Ne, to nije moguce. Necu da prihvatim to. Ne mogu to uzeti k srcu. Nisam shvatao sta znaci kada izgubis voljenu osobu. Bolje reci, ne zelim to da shvatim.
"Kukija vise nema.", kako to uzasno zvuci. Jezivo. Prvih dana otkako si otisao, nestrpljivo sam cekao kad ces se pojaviti. Znao sam da si uvijek kasnio.
"Sad ce on!", tjesio sam sam sebe bacajuci pogled na sat. Niko nije ni spomenuo strasnu istinu da vise nisi tu. Svi smo te cekali. Vremenom smo uvidjeli da cemo te zauvijek cekati.
Zivot je bio pred tobom. Zivot pun iznenadjenja. Zivot za koga se svi mi borimo, mijenjamo i uskladjujemo svako prema svojim potrebama. Novi ljudi ulaze u njega. sa njima dijelim i uskladjujem svoje misljenje. Sa njima se veselim i tugujem. Sa njima provodim ugodne trenutke druzenja.Ali ti si uvijek tu, u dubini duse.Sretan sam sto sam te poznavao i sto smo bili prijatelji. Neopisivu mi bol nanosi spoznaja da vise nisi tu.
Zivis u meni, kao i u svima sto su te voljeli!