zapisi jadnog budalaša

Ustao sam napravio jelo klincu i sebi, nazvao ženu na posao a cijelo vrijeme mislio na tebe, ne nisam zaljubljen, nije to moguće u tom vremenu, ali moguće je shvatiti da sam sreo osobu koja je moja želja po mislima, postupcima i htijenjima, i plašim se toga previše nas vremena dijeli, cijeli jedan mali život, iako tebi to nije bitno, iako ti ne izgleda tako strah me je i mislim da to nije u redu tvojih 30 i mojih 47 mi nikako ne izgledaju kompatibilno, zamisli samo da sad ovaj momenat imamo dijete koje ti želiš za 20 g ja bih mu bio doslovno djeda, iako me razuvjeravaš i smatraš da se dvije osobe koje su se stvarno našle moraju spojiti, neznam zbunjen sam, nisam mislio da će se mi se to dogoditi, mislim ipak osobe iz mašte imaju stalno boravište u mašti, pa kad ustanoviš da je jedna ispred tebe onda nastaje jedan zbunjujući period i kod tebe i kod mene.

prvi sam put stao
nepoznatu ugledao
oćima je nisam vidio
samo je duša gledala
radosno stala
bila opet jadna mala
ušima je slušao
dušom ju svojom volio
radosna je stala
sretna i mala
pitala se
pitala
kud je dosad skitala
zašto je nikad nije srela
bila bi sretna da je njena
17 grana teških
duše dvije dijeli
a traži ju život cijeli