Ili sam čorav, ili su mi ubili blog

Di je tu sloboda izražavanja ?

Uredi zapis

18.08.2004. u 10:43   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Aricija ne šalji mi poruke

Draga Aricija, neznam više što da radim, pa ću pokušati ovako.
Molim te shvati da me ne zanimaš jer si premlada, premala i još si k tome žensko. Nemoj mi više slati nikakve poruke na pwt, niti mi dolaziti pred haustor, niti mi ostavljati papiriće pod brisačem auta.
Ja volim Catmana i mislim da je tu svakoj tvojoj šansi kod mene kraj. I nemoj se previše žalostiti. Sigurno ima netko na ovom svijetu, a možda baš i ovdje na Iskrici tko će poželjeti baš tebe. I tko će te ljubiti kao što Catman ljubi mene. Ili kao što Devil4u ljubi Biljarca.
Ostaj mi u sreći i miru. I koliko god to bilo teško pokušaj me zaboraviti.

Uredi zapis

17.08.2004. u 13:32   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

Prvi je dan naše ljubavi

Bilo je to prekjučer. Izašli smo Catman i ja po prvi put na pivu.Dugo smo prije toga chatali i logali. A onda smo smogli hrabrosti konačno se našli. Sjedio je u pivnici Medvedgrad, daleko od prozora, lica zaklonjenog Glasom Koncila, kako smo se i dogovorili. Ja sam svoj primjerak Sam svoj majstora nervozno gužvao u vlažnoj ruci.
Sjeo sam šutke prekoputa njega i pričekao prvi zvuk koji bi ukazao da je primjetio moju prisutnost. Polako je maknuo papir koji je stajao između nas i njegove su me tople oči pogledale najdubljim pogledom kojeg sam ikada vidio. Gledali smo se tako bez riječi netremice. Plovio sam oceanima njegovih očiju i lovio izmaglicu njegove duše koja se pojavljivala iz dubine pogleda. Koljena su nam se slučajno dodinula, kao oparena brzo razdvojila, a zatim polako vraćala po novi dodir. Ovaj put svjestan, nježan, ali opet tako čvrst i snažan.
Odmah mi je bilo jasno da je to čovjek kojeg sam sanjao. Njegova neukroćena neizbrijanost, sva silna masa raspuženog tijela i pogani dah iz razščrbanih ralja samo su bila krinka samotnog i ustitralog nježnog bića koje je od usamljenosti i u njegovoj nutrini plakalo. O da Catmane, ja ću biti ta spužva što će popiti sve tvoje suze, o da ja ću biti taj kojem ćeš pričati sve te divne priče koje oduvijek šutiš.
Ne sjećam se ničega kasnije. Da li smo šutjeli. Da li smo pričali ili pjevali. Sjećam se samo svoje otvrdnule erekcije kako mi se žuljevito probijala kroz nabore hlača. Sjećam se drhtavog uzbuđenja kad smo držeći se za ruke prolahorili kroz gomilu i odlepršali u naše ljubavno gnijezdo.
Otišao sam u kupaonicu, provjerio dah i vonj pod pazuhom, skinuo se i vratio natrag. Catman se polako svlačio. Uredno je slagao odjeću na policu pokraj kreveta, s osobitom pažnjom da ne izgužva bilo što. Na kraju je ostao u svjetlucavim svilenkastim trangicama koje su dražile da budu strgnute s njega. Neko zrno nelagode lebdjelo mu je na licu i brzo sam to morao odagnati. Prislonio sam svoj kurac na njegov mekani, dlakavi trbuh i poljubio ga najnježnije na svijetu. Kako da su mu klecnula koljena i spuznuo je na krevet potpuno mi se predavši.
Vodili smo ljubav nekoliko puta tokom cijele noći. Bio je razdragan poputm malog djeteta. Bio je moja kučka. Bio je moja kraljica.
 
(natavak slijedi)

Uredi zapis

17.08.2004. u 12:05   |   Komentari: 28   |   Dodaj komentar