True story

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nešto malo života, iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem. Cijenio bi stvari prema njihovom značenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, više bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu.
Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti. Ne znaju da stare baš zato što izbjegavaju ljubav!
Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti. Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću.
Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...
Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh. Naučio sam da kad novorođeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.
Govori uvijek što osjetiš, a čini što misliš.
Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom. Kad bi znao da su to posljednje minute što te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari. Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš. Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas, jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš, žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nađi vremena i reci im… žao mi je, oprosti, molim te, hvala i sve ostale riječi ljubavi koje poznaješ. Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokaži svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.
GABRIEL GARCIA MARQUEZ

Jesmo li dobri?
Toliko, koliko znamo opraštati.
Jesmo li mudri?
Toliko, koliko znamo trpjeti.
Jesmo li čisti?
Toliko, koliko je duboka naša vjera.
Jesmo li veliki?
Toliko, koliko znamo ljubiti.
Jesmo li sretni?
Toliko, koliko darujemo.

Svrha tvoga života je da ljubiš svoju braću, da upoznaš sebe i da primiš Boga u svoje srce i svoj život. Zato je potrebno da naučiš slušati, ući u vlastite dubine i izdići se iznad sebe samog.
Istinska šutnja uvodi u mir, poklonstvo i ljubav. Bog je šutnja. Njegova svemoćna riječ došla nam je iz njegove smirene šutnje. Šutnja te tako privodi k Bogu i Bog te uvodi u svoju šutnju. Onaj tko vrši volju Božju, ne prestaje slušati Njegov glas.
Jednom zauvijek dano ti je sljedeće kratko pravilo:
Ljubi i čini što hoćeš.
Šutiš li, šuti iz ljubavi.
Govoriš li, govori iz ljubavi.
Ispravljaš li, ispravljaj iz ljubavi.
Opraštaš li opraštaj iz ljubavi.
Imaj u dnu srca korijen ljubavi.
Iz toga korijena može izaći samo dobro.
Bdij nad sobom s velikom pažnjom i stoj pred Bogom neprestano, tako da ni jednu stvar, čak ni najmanju, ne učiniš izvan njegove volje. Što god želiš učiniti - govoriti, posjetiti nekoga, raditi, jesti, piti ili spavati - pitaj se najprije je li to po Božju; tada ćeš moći hvaliti Boga čineći to; ako nije tako, ne čini to. Na taj ćeš način od sada moći djelovati ispravno pred Bogom i hvalit ćeš ga svim svojim mislima i svim djelima, imajući u njemu veliku blizinu i veliku sigurnost.
Duša koja posjeduje Mudrost nosi u sebi nešto kao bljesak vječnog svjetla i odraz veličanstva Božjega, i kako je iznutra prožeta milošću Božjom, tako izvana širi zračenje sjaja i ljubavi Božje; prijatelji Božji na taj način već u ovom životu primaju nešto od slave koju će u punini doseći ondje.
Promatraj probodeno Kristovo srce: ono će te poučiti kakvom te je neizmjernom ljubavlju Bog ljubio. Dopusti da te, kao Mariju, probode njegova Riječ koja je dvosjekli mač, mač oštriji od svih dvosjeklih mačeva; neka Riječ Božja prodre u tebe sve do razdvajanja duše i duha, zglobova i moždine, sve do suda o osjećajima i mislima tvoga srca, i upoznat ćeš tajnu sviju stvari, onkraj onoga što se može uspeti iz ljudskog srca: tu, u tebi, Duh će sve pronicati, čak i dubine Božje!
Budući da je tvoj Bog oganj koji proždire, ne možeš mu se približiti a da ne izgoriš. Budući da je mudrost odozgor ponajprije čistoća, ne možeš je kušati a da ne budeš pročišćen. Pusti, dakle, da te onaj koji te već zamijesio, i preoblikuje. Jedino će te Duh Sveti, koji hoće u tebi postati oganj i svjetlo, moći rasvijetliti i oprati iznutra, tamo gdje je tajna svake čistoće. Jer, iako ništa nije nečisto po sebi, za tebe sve postaje čistim samo kroz vatru. Djevičanstvo je taj žestok i radostan prijelaz kroz Božji oganj.
Piere - Marie Delfieux

U ljudskom svijetu za čovjeka nema boljeg mjesta od obitelji. Obitelj je središte čovjekove povijesti, njegov najpouzdaniji temelj i njegov najveći uspjeh. Roditi se, odrastati, učiti se govoru, hodu, životu s drugima – sve je to najbolje u obitelji. Zavoljeti nekoga, zavoljeti toliko, da je uistinu moguće sjediniti se u ljubavi, započeti život nove obitelji, s radošću i povjerenjem u život rađati djecu – neusporediv je dar. Dar koji treba cijeloga čovjeka, da bi mu mogao preobilno uzvratiti.
Obiteljski život je uvijek iznenađujući. Iz jednostavnosti blizine niču zahtjevnosti čije dosege nije moguće sagledati. Nikome nije moguće u dostatnoj mjeri odrediti zbivanja koja će ispuniti obiteljski život. Jer nepregledna su mora i radosti i boli koja se mogu razlijevati u njemu.
No, svatko može učiniti mnogo da život njegove obitelji, a po tome i život cjelokupne ljudske obitelji, bude dobro iznenađenje. Ma koliko savršenost bila jedva dostupna za čovjeka, postoji krhka savršenost imenom sklad, koja život može učiniti lijepim i dobrim. A sklad niče iz povjerenja u život, iz povjerenja u dobro u čovjeku, napose iz povjerenja u dobro u osobi odabranoj po ljubavi. Niče iz povjerenja u djecu.
Obiteljskog života nema bez postojane zauzetosti i strpljivosti. Nema je bez uzajamnosti. No uzajamnost dobrote nije nešto zadano već nešto čemu je u pojedinim životnim trenucima, pa i razdobljima, katkada većma pozvana pridonositi jedna osoba, a katkada druga. Pritom je bitno iskusiti smionost dobrote, njenu volju da nikada ne odustane. Da je nada u njoj uvijek živa – i životvorna.
Bogu je, da bi ostvario svoj naum s čovjekom, potrebna obitelj. Obitelj u kojoj će svatko moći upoznati i živjeti svoje dostojanstvo, dostojanstvo ljudske sreće i ljudske suodgovornosti. Obitelj, koja će i onima koji su iz različitih razloga lišeni obiteljskog života, moći podariti istinsko obiteljsko ozračje.
Ljudska obitelj je kroza svu povijest, iz naraštaja u naraštaj, pozvana živjeti ljubav, po kojoj jedino i čovjek i njegova povijest mogu dozrijevati u ljudskosti. Iz toga poziva nitko nije izuzet. Jer svatko je obdaren baštinom ljubavi, koju su mu na različite načine priskrbili nebrojeni, i znani i neznani. Do svakoga je da se uključi u taj slijed ljubavi i potrudi se da u baštinu, koja će ostati onima koji dolaze, budu pridodana nova iskustva i proživljeni poticaji dobrote, nova zauzetost za ljepotu obiteljskog života. Jer obitelji je povjereno da u ovome svijetu čuva smisao, toplinu i nadu i odgaja za njih. U tome je njezina odgovornost i njezin blagoslov.

Tvoje pozitivne, kreativne misli pune ljubavi sadrže strašnu snagu, daleko veću nego ti misliš, jer misli su snaga. Stoga istjeraj sve negativne misli. Uvijek gledaj svjetlu stranu života, jer što više radosti i ljubavi isijavaš, više ćeš privući radosti i ljubavi. Voli sve duše oko sebe, jer ćeš otkriti da na kraju svi odgovaraju na ljubav. Djeca i životinje odgovaraju odmah jer ne moraju rušiti prepreke. Oni osjećaju da ljubav teče instinktivno, jer ne sumnjaju u loše motive i namjere već jednostavno prihvaćaju i reagiraju na ljubav i vraćaju je radosno, dok su odrasli često sumnjičavi i misle da uvijek mora postojati neki skriveni motiv. Nikad ne dopusti da ti sumnja zbog motiva zatvori srce prema bilo kome. Kad su ovi motivi čisti i iskreni, neka ljubav teče punom snagom dok se ne sruše sve prepreke. Ljubav je ključ života. Taj ključ držiš u sebi.

Ne budi prignut pod brigom o sebi pa da propustiš sva čuda u životu. Razmišljaj o ljepoti i čudima života. Hodaj široko otvorenih očiju i cijeni ljepotu oko sebe, Uzmi jedan po jedan dan i u potpunosti ga cijeni. Neka svaki trenutak bude ispunjen ljubavlju i zahvalnošću. Kad se pojavi nešto neskladno, pogledaj brzo oko sebe i otkrij kako bi se promijenilo u nešto skladno. Učini to brzo, jer negativne i nepoželjne misli mogu rasti brzo kao korov u vrtu i ugušiti sve lijepe i osjetljive biljke ako im se dopusti zavladati. Nauči kontrolirati svoje misli, da bi one postale misli o ljepoti, skladu i ljubavi. Kad jednom dobro utemeljiš svoje misli, automatski ćeš tražiti samo najbolje u svakoj situaciji. Samo tada se možeš opustiti i ući u radost i slobodu Duha.

Tvoj stav je vrlo važan, mnogo važniji nego što shvaćaš. Stoga, ako nešto ne možeš učiniti ispravno, ne čini to uopće dok svoj stav ne promijeniš. Uživaj u onome što činiš i znaj da je sve to važno za glatki protok cjeline. Ne boj se preuzeti odgovornosti, već rasti u mudrosti i saznanjima dok to radiš. Znaj da nikad nisi dobio više nego možeš podnijeti. Važno je što ti svaka odgovornost pomaže da se malo više širiš. Cilj odgovornosti nije da te pritišće i optereti, već da ti pomogne rasti. Ne budi ljut zbog odgovornosti koje su ti dane, već zahvali na njima. Znaj da ti one ne bi bile dane da Bog ne osjeća kako si ih sposoban nositi. Stalno traži Njegovu pomoć. On ti je uvijek spreman pomoći i voditi te.

Nikad ne pomišljaj da nemaš što dati. Imaš mnogo toga za davanje. Otkrit ćeš da ćeš to bolje ostvarivati što manje misliš na to. Što više misliš i živiš za druge i zaboravljaš potpuno svoj ego služeći drugima, bez misli o tome što možeš dobiti od života, bit ćeš sretniji. Nikad ne daruj jednom rukom i ne uzimaj natrag drugom. Kad nešto daješ, bez obzira o čemu se radi, ne daruj s uvjetovanošću, tako da se to može koristiti potpuno slobodno. Kad daješ, neka tvoje davanje bude obilno, slobodno i od srca i onda to zaboravi. Ovaj princip se primjenjuje na da­vanja na svim razinama, bez obzira da li su materijalne ili duhovne, opipljive ili ne. Uvijek budi velikodušan u davanju i nikad se nemoj bojati nestašice, jer ako to činiš onda to nije pravo da­vanje. S pravim davanjem neće ti ništa nedo­stajati.

Zašto ne biti optimist u životu uvijek očekujući najbolje, uvijek otkrivajući najbolje, uvijek stvarajući najbolje? Optimizam vodi k snazi; pesimizam vodi k slabosti i porazu. Neka snaga Duha sjaji u tebi i kroz tebe, stvarajući uokolo svijet ljepote, mira i sklada. Kad je tvoj pogled na život optimističan, ti uzdižeš sve one duše oko sebe, dajući im nadu, vjeru i vjerovanje u život. Otkrit ćeš da slično privlači slično, da će tvoj optimizam stvoriti optimizam, a volja snježnu grudu. U životu uvijek postoji nada, čak ako je to za početak samo sićušna treperava iskra. Kad je okružena nadom i ljubavlju u pravoj atmosferi, sićušna iskra će se raspiriti u plamen, on će rasti i rasti dok ne budeš zapaljen iskrom Duha koji se ne može zatomiti ni ugasiti. Kad se jednom zapali, ništa ne može zaustaviti njegovo širenje.

Nauči biti fleksibilan i prilagodljiv. Istovremeno djeluj sa čvrstim unuta­rnjim znanjem, tako da na tebe ne mo­gu utjecati vanjske okolnosti i prilike ili da ovisiš o njima. Shvati daje tvoj vanjski način življenja odraz tvog unutarnjeg života. Kad je u tebi mir, zračiš mirom vani, kad je tvoje srce ispunjeno ljubavlju, izražavaš tu ljubav oko sebe. Ne možeš skriti to duboko u sebi, tvoje je vanjsko stanje zrcalo unutarnjeg. Vrijeme koje provodiš u miru i tišini nikad nije izgubljeno. Svakoj je duši potrebno da se umiri i odrazi ono što je duboko u njoj, ono što je važno u životu, ono što život čini takvim kakav jest, da odrazi putove Duha. Nije važno koliko ti je dan bio naporan. Vrijeme tišine je bitno i ono je oslonac tvog života.

Možeš li istinski voljeti kad si opkoljen izazovima i iskušenjima, kad osjećaš da su svi protiv tebe? Lako je voljeti kad sve ide glatko. Kad se nađeš u stisci, sklon si zatvoriti srce i zaustaviti protok ljubavi: a to je baš vrijeme kad ti ljubav još više treba. Ako možeš voljeti usprkos svim vanjskim stanjima, možeš biti siguran da je to božanska ljubav koja teče u tebi i kroz tebe i ova će divna ljubav na kraju pobijediti. Ljubav nikad ne odustaje i ona će pokušavati na razne načine dok ne pobijedi. Ljubav je nježna, a ipak jaka i uporna. Poput vode, ona izdube put do najtvrđih srdaca. Zato nikad ne prihvati "ne" kao odgovor. Voli i nastavi stalno voljeti i gledaj kako se put otvara.

Koje su tvoje vrijednosti u životu? Ako su one samo materijalne, danas su tu a sutra ih nema, možeš provesti život jureći okolo poput vjeverice u kavezu koja nigdje ne stiže. Ali ako tražiš putove Duha, moraš tražiti u sebi da bi ih našao. To se jedino može učiniti ako se umiriš i izvučeš sva ona neprocjenjiva blaga koja su duboko u tebi. Nećeš ih naći vani, jer u sebi sadržiš sve što je važno u životu. Ti si slobodan sam odabrati ono što je važno. Nitko te neće iskušavati niti utjecati na tebe, jer svaka duša ima slobodnu volju. 0 tebi ovisi hoćeš li od svog života napraviti zbrku ili uspjeh. Svjetlo je tu, zašto ga ne slijediti? Ljubav je tu, zašto je ne prihvatiti? Ništa ti se neće odbiti ako tražiš cijelim srcem, umom, dušom i snagom.

Kad voliš, voli svim srcem i ne plaši se nikad pokazati svoju ljubav. Neka tvoja ljubav bude poput otvorene knjige koju svatko može čitati. To je najljepša stvar na svijetu, zato dopusti božanskoj ljubavi u sebi da teče slobodno. Ljubav nije slijepa, ona vidi sve najbolje u onom kojega se voli i tako izvlači sve najbolje. Nikad ne biraj koga ćeš voljeti. Samo drži srce otvorenim i neka ljubav teče prema svim ljudima jednako. Ako tako činiš, onda voliš Njegovom božanskom ljubavi. To je poput sunca i njegovog sjaja kojeg baca na sve ljude jednako. Ljubav se nikad ne bi smjela otvarati i zatvarati poput slavine. Ljubav nikad nije isključiva, nikad posesivna. Ona postaje sve veća što sije spreman više dijeliti. Ako je zadržavaš, izgubit ćeš je. Pusti je i onda će ti se vratiti tisuću puta veća i postat će radost i blagoslov svima onima koji je dijele.

Riječ »volim te« izriče se na svim jezicima svijeta. I ne samo na svim govornim jezicima svijeta, ma koliko da ih ima. Kroz povijest, riječ »volim te«, ta toliko jednostavna riječ, na istom se jeziku izricala na različite načine. Svako vrijeme nalazi svoj neponovljiv način izricanja te riječi, način često teško razumljiv, pa i potpuno nerazumljiv, ljudima drugih vremena.
Premalo bi bilo reći da se riječ »volim te« izriče na toliko jezika, na toliko načina koliko je ljudi. Jer i sva­ki pojedini čovjek, tijekom svoga života tu riječ izriče na brojne, čak i teško usporedive načine. I osobni je govor, naime, podložan mijenama. I može čovjek ri­ječ »volim te« uvijek izricati čitavim bićem, pa ipak će u različitim godinama njegova života tom riječi biti obuhvaćena drukčija zbilja. Riječ »volim te« vjerno i strpljivo prati čovjekove uspone i padove, čovjekov zanos i umor, posvješćujući mu da je samo zanosno moguće biti čovjek. I da između riječi »volim te« i čovjeka koji je izgovara ne može biti razlike. A ako je ima, tada čovjek nije nimalo nalik sebi.
Riječ »volim te«, razumljivo, ne izriče se samo go­vorom. Događa se da se ona poput plime uzdigne kroz čovjekovo biće, da provre kroz sve njegove pore, pa da, unatoč tome, ne dosegne razinu usta. Dogodi se i da, daleko od riječi, zasja u čovjekovim očima na način koji nije moguće prešutjeti. Kada ozari svega čo­vjeka, toliko da riječju više ništa nije moguće prido­dati, ona se izriče u punini. A tek kada se ozarenost stopi s ozarenošću! Da, moguće je proći ovim svije­tom s rukom u Božjoj ruci.
Prešutjeti tu divnu životvornu riječ »volim te«, isto­vjetno je gašenju svjetiljke u nepreglednoj noći, isto­vjetno onemogućavanju sjemena da proklije. Jer u ri­ječi »volim te« na neizrecivo je dubok način sadržana tajna disanja, njegov ritam. I onaj tko je rado izriče, unoseći u nju svega sebe, i onaj tko je rado čuje, raskriljujući joj se posvema, diše svježinu koja prožima i obnavlja sve što čovjek jest, diše punim plućima srca i duha. Disati i voljeti, isto je. U protivnom, disanje za čovjeka ima odveć skromno značenje.
Riječi »volim te« potrebno je učestalo, ali uvijek izvorno, izricanje. Razumljivo, postoji mnogo dobrih načina za iskazivanje ljubavi, ali nijedan koji bi riječ »volim te« učinio suvišnom. Jer kao što je svakome potrebno ime po kojemu će biti prepoznatljiv, potreb­no je i ime po kojemu će mu život biti razgovijetan, po kojemu će i sebi samome biti prepoznatljiv. A za to nema boljega imena od riječi »volim te«.

Pomrčinu sunca, koju je onomad bilo moguće vidjeti iz naših krajeva, doživio sam u prostoru gdje se Biokovo počinje strmo uzdizati od mora. U tom prostoru s kojega se pruža neizrecivo širok vidokrug, moguće je golim okom vidjeti milijarde zvijezda, neusporedivo više no što ih je moguće vidjeti iz gradova koji mnoge načine prikrivaju istinske zvijezde, a pozornost svraćaju na prividne.
Premda je pomrčina sunca bila gotovo potpuna, budući da mjesec nije zakrio samo nekoliko postotaka površine sunca, zapanjujuće je bilo da dan nije utrnuo. Tek je nakratko neka blaga sumornost prekrila zemlju i more, da bi se potom dan ponovno uspravio punini svoje svjetlosti. Tih svega nekoliko postota­ka sunca očuvalo je dan.
Dobro je to znati u svijetu u kojemu živimo. U svijetu u kojemu je, čini se, ravnodušnost uočljivija od ljubavi, zlo uočljivije od dobra, bol od sreće. Dovoljno je da postoji i samo nekoliko postotaka onih koji ljube, onih koji čine dobro, onih koji nastoje oko sreće. Dovoljno je da postoji i samo nekoliko postotaka onih kojima je više stalo do drugih nego do sebe, onih kojima je više stalo do služenja nego do vlasti, onih koji neće izmaknuti pred zahtjevnostima života, po­sustati u zauzetosti za dobrobit svakog bića. I svijet je spašen. Smisao očuvan. Pitanje je samo jesmo li mi spremni biti dio tih nekoliko postotaka.