True story

Tko ima "zašto" zbog kojeg živi, može se nositi s bilo kojim "kako".
Friedrich Nietzsche

https://www.iskrica.com/gallery/slike/204865_7.jpg
https://www.iskrica.com/gallery/slike/204865_1.jpg

Osmijeh ne stoji ništa, a djeluje čudesno.
Obogaćuje onoga kome je upućen, a ne osiromašuje onoga tko ga daje.
Bljesne poput munje, ali sjećanje na nj može trajati zauvijek.
Nitko nije toliko bogat ni toliko siromašan da bi ga sebi mogao uskratiti i svatko njime samo dobiva.
Osmijeh donosi sreću u kuću, pozdrav prijatelju, pomoć pri sklapanju posla.
On je odmor umornome, putokaz izgubljenome, sunčeva zraka žalosnome i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ali, ne može ga se kupiti, izmoliti, pozajmiti ili ukrasti jer vrijedi zapravo jedino kad ga se poklanja.
A nitko i ne treba osmijeh toliko kao oni kojima se i ne može pokloniti više ništa drugo.

http://custurd.b3ta.com/femaleorshemale
Nema varanja na testu, moj rezultat od prvog pokušaja je 12 točnih od 16.

Prolaziš li svojim danima otvorenih očiju, otvorena srca, vidjet ćeš - neće ti moći ostati skriveno - Božja ti ljubav odasvud progovara zauzeta i povjerljiva bdije nad tobom. Vjeruj, život je zaljubljen u tebe. Nemoj da to bude neuzvraćena ljubav.  
S. Lice

Dolazi lijecnicka kontrola u posjetu zatvorenicima da vide kakva im je probava.
Kod prvog zatvorenika.
- Stolica?
- Da!
- Kada?
- Sinoc!
- Kakva?
- Tvrda!
 
Kod drugog zatvorenika.
- Stolica?
- Da!
- Kada?
- Jutros!
- Kakva?
- Mekana!
 
Kod treceg zatvorenika.
- Stolica?
- Da!
- Kada?
- Prekosutra!!!
- Kakva?
- Elektricna!!!

U naredne četiri godine IT sektor u Republici Hrvatskoj generirat će otprilike 7.200 novih radnih mjesta te 115 milijuna američkih dolara poreznih prihoda. Na svaki dolar Microsoftovog prihoda dodatnih 6,7 dolara generiraju druge tvrtke koje prodaju hardver ili softver koji radi na Microsoft operativnom sustavu ili poslužuje taj softver. Zaključci su to studije pod naslovom - Ekonomski utjecaj informacijske tehnologije - koju je provela analitička kuća IDC, a koja je predstavljena na prošlotjednoj konferenciji Microsoft Windays 2005. Prošle godine, 47 posto IT zaposlenja te poreznih prihoda u Hrvatskoj bilo je povezano sa Microsoftovim ekosistemom. Realnom brojkom iskazano, to znači da je nekih 9.400 radnih mjesta u Hrvatskoj bilo vezano uz Microsoftove tehnologije. U tom smislu porezni prihodi povezani uz Microsoft, procjenjuje IDC, dosegnuli su 73 milijuna američkih dolara te predstavljaju 47 posto od svih IT poreznih prihoda u zemlji. Studiju Ekonomski utjecaj informacijske tehnologije, Microsoft uz pomoć analitičke kuće IDC provodi još od 2002. godine kada je njome bilo obuhvaćeno 28 globalnih ekonomija. Svake godine lista zemalja u kojima se obavlja istraživanje sve je veća, a ove je godine Hrvatska po prvi put uvrštena u studiju zajedno sa Bugarskom, Makedonijom, Rumunjskom, Slovenijom te Srbijom i Crnom Gorom.

Svakom riječi koju izgovaraš oblikuješ svijet u kojem živiš, svijet koji živi u tebi. Svakom riječi porađaš bića dobra ili zla, ovisno o tome kakve su ti riječi, jer one nastavljaju svoj neovisni život. Jednom izvedene na put, one će same odabrati smjer kojim će krenuti, hitrinu kojom će se umnažati ili, rjeđe, sahnuti. I život će ti sve više nalikovati na oazu ili ponor, a nećeš znati zašto. Nećeš znati da su i stabla i mora, kamenjar i vjetar na koje ćeš putem nailaziti tvoja djeca. Dogodit će ti se da ćeš se, dok budeš išao samotan, osjećati kao da se nalaziš u vedru i prisnu društvu, ali isto će ti se tako moći dogoditi da se posred ljudi koje opravdano možeš nazvati svojima zatekneš mučno usamljen.
S. Lice

Bio jednom jedan dječak vrlo nagle ćudi koji je često burno reagirao. Jednom prilikom otac mu je dao vreću čavala rekavši da svaki put kad bude ljut zbog nečega, zabije jedan čavao u ogradu.
Prvi dan dječak je zabio 37 čavala u ogradu. Sljedećih nekoliko tjedana polako je naučio obuzdavati svoju ljutnju tako da je broj zabijenih čavala opadao. Shvatio je da mu je lakše kontrolirati svoj karakter nego svaki puta zabijati čavle u ogradu...
Konačno je došao i dan kada dječak uopće nije bio ljut ni zbog čega. Bio je sretan što to može reći svome ocu, na što mu je ovaj odgovorio neka sada svaki puta kad uspije zaustaviti svoje nagle reakcije, izvadi po jedan čavao iz ograde. Nakon nekog vremena, dječak je uspio izvaditi sve čavle naučivši kako imati kontrolu nad samim sobom.
Potom ga je otac odveo do ograde i rekao mu, Dobro si učino, sine, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ta ograda više nikada neće biti ista kao nekad. Kada u ljutnji kažeš stvari koje možda i ne misliš, te riječi ostavljaju ožiljke, poput ovih ovdje. Čovjeku možeš zabiti nož u leđa i onda ga izvaditi, i nema veze koliko puta kažeš da ti je žao, rana će uvijek ostati. Riječi bole.
Pravi prijatelji su rijetki i zbog toga vrlo vrijedni. Čuvajte ih.
 

Svijet u koji dolaziš zapušten je,
zatrovan i pun prijetnji
i nikada ne znaš
što ti donosi novi dan
nemarom mnogih
zemlji je uskraćena plodnost,
a vodama pitkost
i sunce i mjesec
koji će sjati nad tobom
odijeljeni su od tebe,
i ne samo prostorno,
i njihova će te svjetlost,
izranjena,
obasjavati,
ali ne zaboravi:
ti si darovan ovom svijetu
i ovaj je svijet tebi darovan
na tebi je da
uspraviš klonula stabla,
izbistriš izvore
i izliječiš bolesne svjetiljke
i čuj:
u našu se ljubav možeš pouzdati
ljudi među koje dolaziš
osamljeni su i zaplašeni
i nada zamire u njima
tolikima je uskraćeno djetinjstvo
pa ne uspijevaju
smoći snage da pruže ruke,
da povjere snove,
da postanu ljudi
i njihov trud i njihove zabave
često su posve nerazumljive
i lako je steći dojam
da im je silno stalo
do toga da sami sebi naude,
ali ne zaboravi:
s ovim ljudima ti valja živjeti
i oni su tvoji i imaju pravo na tebe
na tebi je da im,
koliko je to moguće,
ohrabriš ruke i ozariš lica,
da ih oslobodiš za nadu
i čuj:
u našu se ljubav možeš pouzdati
mi,
po kojima dolaziš,
maleni smo i neugledni ljudi
i sav život nam stane u jedan dan
čitavim smo bićem upoznali
i radost i bol
i srodili se s njima
i nastojimo
da nam drugi budu važniji od nas
i zbog toga nikada ni u čemu
ne oskudijevamo
i obilujemo onim
čime se ne trguje,
onim što traje
i htjeli bismo ti reći:
nemamo nikakvih zahtjeva
prema tebi,
samo bismo voljeli
da izrasteš u srčano
i istinoljubivo biće
plodovi blagosti,
strpljivosti i sućuti
pokatkad sporo dozrijevaju,
ali ne trunu nikada
i čuj:
u našu se ljubav možeš pouzdati
naša je ljubav
krhka i lomna
i često je umor nagriza,
ali ne očajava nikada
i kada malakše i kada pjeva,
ona je puna pouzdanja
jer znamo
da je ljubav
jedini pravi čovjekov odabir
i da je u njoj sve bitno,
da je po njoj sve moguće
i htjeli bismo ti reći:
naša je ljubav
tek prozor
s kojeg bismo voljeli
da mogneš
osmotriti
nepregledno more ljubavi
koje plavi svijet
i slutimo da je naša ljubav
sličnija putu nego domu,
ali u nju se možeš pouzdati
 
 
S. Lice
 
Prijatelj je večeras postao član kluba R.D.S-a (Roda Donijela Sina, kako on kaže), radujem se iako znam da je za to malo nezreo :))
Čestitka roditeljima!!!

Kad povjeriš svoju nevolju susjedu,
daruješ mu dio svoga srca.
Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti,
a ako je malena, omalovažava te!
 
Kahlil Gibran

Ako se na Iskrici upustite u malo prisniji razgovor s nekom ženskom osobom, nakon nekog vremena otkrit ćete jednu nevjerojatnu činjenicu, kako je većina žena ovdje imala neugodna iskustva u komunikaciji s muškom populacijom, što više, skoro svaka će vam žena reći da je doživjela nešto loše u nekom određenom obliku, pomalo zastrašujućem i to vrlo često, čak možete zapaziti određenu iritantnu pravilnost i ponavljanje sličnih događaja. Postotak je toliko velik, da doista morate posumljati da se to u stvarnosti može zbiti, ako samo gledate logički, sve većom brojkom takvih slučaja, teško je povjerovati da je doista tako.
Samo da kažem, ne napadam ili odobravam ni jednu ni drugu skupinu koju spominjem u tekstu... samo me lagano užasava takva konstatacija, ako je to doista točno... gdje ima dima, čini se da ima i vatre :( 

Sve ceste nalikuju jedna na drugu
i puti se uvijek začetkom svijetle.
Možda bi noga zakročila tugu,
ali ja sam od Tebe rođeno dijete.
Dugo Ti zborim šapatom tihim
tajni dogovor med nama se kuje.
Baštinik Tebe sam, okom dok vidim,
iz korijena duša moja te štuje.
Tvoja me sjena stopama prati,
ne dotakoh te nikad, a tu si, znam.
Vodiš me naprijed, kad poželim stati
iz tmine zbog mene porodiš dan.
Ruke mi širiš, u naručje primaš
plavom toplinom nebeskih polja.
Ćutim milinu za me što imaš
zbog Tebe znam i ja sam bolji.
Ti si svjetiljka na kraju puta,
razlijevaš svijetlost niz staze strme.
Razmjenu nudiš, križ mi uzimaš
u grešne ruke, daješ mi strune.
 

U zoru je podno stabla iznikao malen Cvijet. I tek što je otvorio oči, ugledao je stablo.- Ti si, sigurno, veliki Cvijet - reče mu. - Ne, ja nisam Cvijet. Ja sam stablo - odgovori stablo.- Kakva je razlika između stabla i cvijeta? - upita Cvijet.- Cvijet živi nekoliko dana, a stablo mnogo godina - reče stablo.- I to je sve? - Ne - odgovori stablo. - Mi stabla izdržimo i najjače vjetrove, a vi, cvjetovi, prehladite se i od najblažeg lahora.- To je sve? - ponovno upita Cvijet. - Vas mogu ubrati i darovati. Vas se može staviti u vazu i njegovati. Vas ljudi vole, a i vi volite ljude. A s nama stablima je drukčije. Nas ne mogu ubrati i pokloniti. Ni ne mogu staviti u vazu i njegovati. Mi uvijek ostajemo po strani.- Zar smo mi cvjetovi na putu?- Ne, uglavnom niste. Ali ljudi vas primijete i kada ste daleko od puta. Cesto vas i pogaze. Uostalom, lako je pogaziti one koji vole, jer oni nisu zaštićeni.- Što se dogodi kada netko pogazi Cvijet? - To se uvijek sazna. I zbog toga se može mnogo plakati. Neki i nakon mnogo vremena spominju pregažen cvijet. Nas stabla nitko ne moze pregaziti, ali nas i ne vole kao što vole cvjetove.- Onda si ti - reče mu cvijet - izuzetak medu stablima, jer tebe voli jedan mali cvijet. Kada je oko podneva pripeklo sunce, stablo je svojom sjenom zastitilo cvjetić.
S. Lice

Zamišljam da sam se povukao na osamljeno mjesto
Da uživam blagodat samoće,
Jer samoća je vrijeme
Kad vidim stvari onakve kakve jesu.
Što su to male stvari u životu
Koje je manjak samoće preuveličao?...
Što je uistinu veliko
Za što nalazim malo vremena?...
Samoća je vrijeme kad se stvaraju odluke.
Koje odluke moram donijeti...
Ili preispitati...
U ovom kritičnom vremenu svog života?
Sada odlučujem kakav će biti moj dan:
Hoće li to biti dan rada?
Nabrajam stvari koje bi stvarno želio napraviti...
Hoće li to biti dan kad sam jednostavno tu
-a da se ne trudim da nešto postignem,
da nešto učinim,skupim ili posjedujem,
nego jednostavno da budem'
Moj život neće donijeti ploda
Ne budem li naučio vještinu ležati na ugaru,
Vještinu da stvaralački “potrošim” vrijeme.
I stoga odlučujem koliko ću vremena posvetiti igri...
Zanimanju bez svrhe i neproduktivnim interesima...
Šutnji... prisnosti... odmoru....
I pitam se što ću danas kušati...
I dirati... i mirisati...
I slušati... i gledati...
 
Anthony de Mello