sanjarska djevojka

...kad nikog ne bude bilo ja doći ću u kasni sat, prije svanuća... pričaću ti o svojim snovima i davno prohujalim ljetima. Saznaćeš da želim sanjati dugačke, zlatne i bijele plaže, toliko bijele da oči zabole. Otkriću ti tajnu da želim ići daleko...na putovanje, želim zaploviti na pučinu Sna, samo čekam plimu...jer plava boja kao da nije od ovog svijeta.
Sad daj mi ruku i pogledaj me...Mogla bih biti sve što poželim kad se usudim...profesorica, znanstvenica, terapeutkinja, glasnogovornica, književnica, pjesnikinja i svjetska putnica...Mogu biti poput mora kad je bonaca, izvana mirna i okupana suncem a iznutra puna života. Ali ja sam...latica cvijeta, potok koji žubori, vrijedna a ponekad i lijena, neotkriveni potencijal...mističnost mjeseca. Dražesna kao dijete, slatka kao dinja, nekom možda čak i dragocjena. Ja sam sanjarska djevojka i morska sirena...vladarica morskih dubina...