Sound of Silence

 
Predah se dnevnoj omamljenosti
putujući s druge strane...
Izdisaj od viška opijenosti
trgne me iz vlastitog uma obmane...
 
Samo jednom
samo jednom
samo jednom...
 
Mnogo puta
mnogo puta
mnogo puta...
 
J
 

 
Zvonoliki šešir
i kupolasta priča uz kavu.
Zrak nabijen
trapezastim refleksijama svjetla
iz jabukolikog džepnog ogledala.
Kružno hvatanje premale drške
užarene kockaste šalice
uz valjkasto promatranje
sjedeće karirane košulje.
 

 
 
...reach me with your mind...
 
 

 
Toga je dana na sebi imala ljetnu haljinicu. Već ju je jednom bio vidio. Svijetlo plava sa tamnoljubičastim cvjetovima, kratkih rukava, pripijena u struku, dolje široka. Nacrvenila je usne. I bojama je prkosila. Hineći zanimanje približio joj se tek toliko da mu je njezina kosa dotakla čelo. Uhvatila ga je za nadlakticu i drsko prebacila nogu preko njegovih koljena. Izluđivala ga je. No, bio je on i lukav kao luđak. U tom je položaju mogao svoju požudnu ruku, zakrabuljenu u plahost, prinijeti njezinom bedru. Govorio je ubrzano, isprekidano, hineći umor, kako bi opravdao svoje poteze. Pod vršcima prstiju osjetio je kostriješenje fine teksture njezinog bedra. Gledao ju je...onako stvarnu i osjećao kako mu krv igra salto mortale u obrazima. Njezine nadrealne usne su izgovarale neke riječi, no one više nisu dopirale do njegove svijesti. Potpuno je obnažila njegovu strast. Gutao ju je pogledom poput kakvog iskonskog ploda. Gospodario je njome, a ona je samo nestrpljivo grickala svoju jecavu donju usnu. Sada je i najmanji pokret bio dovoljan da započne rajska bura...
 

 
Sidrim se u pristaništu
na jednom od starih dokova.
Noć na koži.
Plima pod jagodicama.
Ne štedim na dodirima.
Trnci.
Ne želim stajati.
Predajem se valovima.
Neka oni odlučuju
o plimama i osekama.
 
 

 
Jučer sam prolazila pored tržnice i shvatila da nisam jako dugo njome šetala. Šarenilo me privuklo... Kupila sam preslatki buketić cvijeća kod neke simpatične tete. I kada sam se jutros probudila, osjetila sam kako je taj mali buketić promijenio atmosferu cijeloga stana. Oživljava. I mami na osmijeh...Baš je lijepo piti jutarnju kavu u cvjetnom društvu...
 
p.s. - ove je boje ...
 

 
Danas sam hodala polako.
Danas sam gledala pozorno.
Danas sam disala gledajući.
Danas sam slušala na svim frekvencijama.
Danas sam mirisala raznolikost.
Danas sam dodirivala nosnicama.
Danas sam osjećala zrakom.
Danas sam jednostavno...bila...
 
 

 
I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
 And I think to myself, what a wonderful world
I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
 And I think to myself, what a wonderful world
 The colours of the rainbow, so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
 I see friends shakin' hands, sayin' "How do you do?"
They're really saying "I love you"
I hear babies cryin', I watch them grow
 They'll learn much more than I'll ever know
 And I think to myself, what a wonderful world
 Yes, I think to myself, what a wonderful world
 
 Oh yeah
 
 
Dala sam godinu!!!
 
...dabog da vam osmijeh cijeli dan rotirao oko glave kao i meni...
J
 

 
Sa rukama u džepu
Pogledom u stranu
Po dlanu
Gladi liniju sreće
kojom se šeće...
 

 
Tiho, poput lopova, jutro je osvajalo grad. Nježno se provlačeći između kuća, zgrada i automobila u žurbi, prve su zrake dopuzale do prozora njezine sobe. Ušetale su kroz bijele zavjese u sobu krivotvoreći se u svjetlost. Prepoznavši njezinu nevinu jutarnju pojavu kao svoj cilj, krenule su u osvajanje teritorija. Šuljale su se vješto preko slatkih, bijelih tabana, preskočile dubine tajnovitog pupka bez mosta i oblile njezino začarano lice. Nemirno je povukla pokrivač preko glave u namjeri da otjera uljeza, ali u tom snenom pokušaju izgubila je kontrolu nad pokrivačem koji je lagano skliznuo na pod otkrivajući nježne linije njezinog tijela. Uzaludno ga je pokušavala dohvatiti. Ti nespretni pokušaji samo su je dodatno razbudili. Otvorila je oči i sa uzdahom se predala svojem osvajaču. Polako je rastegnula svoje duge noge po krevetu, a ruke je dignula visoko s namjerom da dohvati jedan osmijeh koji je lebdio zrakom. Sjedinjenjem same sebe sa usnama igra je započela...
 

 
Na meni je bijela spavaćica s izvezenom orhidejom na leđima. Nalikujem na nabuhlog pauka biserne boje kakvi se mogu naći u starim, divljim vrtovima napuštenih vila. Sjedim, poput kakvog muzikalnog čarobnjaka  usred srebrne paučine i vješto protežem, sad ovu, sad onu nit. Razapinjem svoju mrežu, svoje remek djelo, po cijelom stanu. Pod vršcima prstiju osjećam kako se kostriješe niti i iskrivljavaju, vođene mojim zanosom. Ono što je započelo kao potez u kutu prožetom zlaćanom prašinom, proteglo se u ustreptalo rastezanje uzdrmanih puteva...

 
Dotakni ekran
i nasmij mi
oko škakljivo...
 
J

 
Kad bi sreća bila
 
minuta
 
poklonila bih ti
 
puni sat
 
 

 
Stol u kutu. Mala kavana.
Kroz dim se nazire sjena noći.
Dvoje sjetnih, pogledom spretnih
rone zjenicama pogleda što će doći.
 
Dodir u pozadini. Lica u tišini.
Smijeh ublažava prigušena svijeća.
Grickanje usana, ruke na koljenima
plahi je miris nastalog proljeća...
 
 

 
Jutros rano
nisam pronašla ogledalo
da uredim svoj pramen kose...
Zato sam
namjestila svoje uvojke
promatrajući se
u kapljici rose...
 
J S