Ah, eto!

Stojim pred ogromnim zidom, pokusavajuci shvatiti kako da ga preskocim. Dalje od toga mjesta vise se ne moze. Sve sto sam prosao i ostavio iza sebe odavno je samo izbljedilo sjecanje u mojoj glavi. Svi mostovi koje sam prosao, odavno su sruseni. Sve livade koje sam prosao, odavno su spaljene. Sva lica koja sam upoznao, odavno su zaboravila moj lik. Moja vjera postala je samo jedna mala, udaljena tocka u kojoj sam nekada bio. Iako i sada zazivam Njegovo ime, ne cuje me. Ima vaznijeg posla. I dalje stojim pred zidom, pokusavajuci shvatiti kako da ga preskocim. Volio sam jednom, iskreno i pravo. Ljubav nikad nije bila uzvracena. Ona je sada ostala negdje daleko iza mojih ledja, na putu kojeg sam prosao, a kojim vise nema povratka. I dalje stojim pred zidom, pokusavajuci shvatiti kako da ga preskocim. Svakodnevno vodim borbe za koje unaprijed znam da su izgubljene. Kao ratnik, ostavljen da sam vodi tudju bitku. Stojim pred zidom pokusavajuci shvatiti kako da ga preskocim. Iza mojih ledja ne stoji nitko spreman da mi pomogne. Ostao sam sam. Stojim pred zidom, ali vise ne razmisljam kako da ga preskocim. Vise nije vazno. Dosao je kraj puta.