mi pensiamiento

YOU CAN'T GET THE BEST OF ME
 
 
Prvi put ga je vidjela prije godinu i sedam mjeseci. U gomili jednoličnih ljudi isticao se poput crne točke na bijelom zidu. Onakve kakvu su muhe obično ostavljale ljeti i ona se vječno borila s čišćenjem tih ružnih točaka sa zidova.
Koliko izgledom, svojom svjetlosmeđom, dugom, gustom kosom kakvu nije mnogo puta vidjela na muškarcima, toliko se razlikovao i svojom osobnošću. Prema prvoj procjeni, zaključila je da je bahat i egoističan, a i u to vrijeme bila je u ozbiljnoj vezi, pa ga se okanila. Pozdravljali su se i u prolazu progovorili koju riječ, o vremenu ili nekome od ljudi što su ih okruživali.
Ni Ona nije bila samo obična žena, jedna od onih koje bi se zadovoljile nečim prosječnim. Bila je živac. Ne lijepa, koliko neobična i zanimljiva, muškarce je privukla šarmom i iskrenošću koja se nije dala ničim pokolebati. Ipak, nije imala sretne veze, a objasnit ću vam kasnije i zašto.
Njena tadašnja veza trajala je godinu dana i nakon što je ne znam koji put morala prekinuti kolotečinu koja se vukla iz dana u dan, i koju više nije mogla ni nazvati vezom, zaklela se da više neće upadati u veze. Dosta je bilo, odsad samo avanturice, case closed.
Pogledi su bili sve žešći, ali riječi su uvijek ostajale na istoj mrtvoj točci. Njemu je bilo samo do društva i izlazaka, alkohola i gitare. Bez žena, po mogućnosti. I on se zakleo, da ga slijedećih nekoliko godina ni jedna žena neće uspjeti toliko smotati da ga uvuče u vezu. Samo avanturice, case closed.
Ona je prva počela razgovarati o nečem što nije bilo u njihovom dnevnom rasporedu. Pitala ga je što misli o njihovoj zajedničkoj prijateljici. Slegnuo je ramenima. Zatekla ga je bez pametnog odgovora. Uvijek bez dlake na jeziku, pitala je bi li spavao s njom. Prijateljicom, mislim. Odgovorio je ne, ali bi s tobom. Ona se na to nasmijala pokušavajući ga ne shvatiti ozbiljno, unatoč tome što su iskre među njima već onda toliko sijevale da joj je uvijek jedna ruka bila spremna u blizini mobitela, da zove vatrogasce.
Razgovori su s vremenom postajali sve duži i sve prisniji. Imala je osjećaj da lagano prodire ispod oklopa kojim se bio ogradio, ali ipak joj nije dopustio da ga potpuno shvati i upozna. Od one početne bahatosti nije ostalo ništa, ali znala je da samo Ona ima privilegiju da ju poštuje, dok se prema ostalima i dalje ponašao isto. Njena zadnja procjena bila je jednostavno – čudan.
Išli su kući zajedno. Padala je kiša. Stali su ispod krova neke zgrade koju nikad nije primjećivala kad je prolazila onuda. Poljubili su se, na njenu inicijativu. Nije više mogla izdržati, bila je toliko znatiželjna da osjeti kako se ljubi… Nakon što je odmaknula lice od njegovog, nastao je trenutak nelagode. Nije znala što da kaže. On je rekao da bi možda mogli biti zajedno, probati… Nije bio ni svjestan što govori, već tjednima mu nije izlazila iz glave i imao je osjećaj da će poludjeti ako bude još morao čekati da vidi što će se desiti. Da, naravno, odgovorila je. Jezik je bio brži od uma, jer da je imalo razmislila, sjetila bi se da se zaklela da si neće to opet napraviti. Ali on je taaako drugačiji… Bila je sigurna da ju može obuzdati, svezati, primiriti, što ni jedan nije uspio do sada. Zato su njene veze pucale, jer su muškarci dopuštali da upravlja njihovim životom, raspekmezili se, pričali o zajedničkoj budućnosti i mazili se… A nju je to beskrajno nerviralo.
Prošla su tri dana. Nije ga vidjela već čitavih 24 sata i bila je sjetna. Nazvao je. Dok je držala telefon desnom rukom, lijevom je vrtjela čuperak kose. Srce joj je lupkalo u nekom već poznatom ritmu. Pričali su i pričali… Moram ići, rekao je nakon mnogo vremena. Da,  odgovorila je. Falim ti?, pitala je prije nego je uspio pozdraviti se i spustiti slušalicu. Naravno, rekao je, i volim te.
Poklopila je. Ma kurac me voliš!, pomislila je bijesno. Sav entuzijazam od njegovog poziva je nestao i bila je bijesna. Što ti muškarci umišljaju, da ona vjeruje u ljubav?! Pa to su priče za malu djecu i šašave djevojke čija se ljubav pretvori u ropstvo s vremenom – ropstvo mužu, djeci i kući. Kako može reći da ju voli, samo tako, bezveze?
Znala je što slijedi. Već ga je posljednja tri dana motala oko malog prsta, ali nije očekivala da će tako brzo popustiti. Trebao joj je MUŠKARAC, ne nekakva maza koja joj pred kraj govori kako će se ubiti ako ga ostavi, a mjesecima nakon što prekinu zivka ju telefonom. Gdje je nestao onaj frajer s početka priče? Općenito, gdje su svi oni frajeri koji se pred društvom bahate i glume « šefove » u vezi?
Trebao joj je MUŠKARAC i nije ga bilo. Pobojala se da su izumrli. I zadnja misao tog dana, prije nego je legla u krevet bila je hoće li me ikad itko svezati?