balada botswana

eh da, tako je prošao još jedan tjedan i kroz koju minutu smo i službeno u novom.

taman do granice zanimljivog, osvježenje pred sam kraj godi, a za idući susret obući će najljepše košulje jer i ona možda bude tu.

sve u svemu, marama iz marakeša njoj još nije potrebna, a možda bude uskoro. sve boje spektra polako okreću leđa javi.

odmorite jer sutra je novi dan u novom tjednu, a dobro znam da ne volite ponedjeljak jer tada je potrebno naći razlog za krenuti dalje, a to je ponekad baš zahtjevan zadatak.

sjetite se nje i njene marame iz marakeša možda ipak vrijedi pričekati i čuti što će ovoga puta otpjevati :-)

nekad kao i danas mislim zašto baš ja moram biti 3 puta kažnjen za svaki svoj krivi potez i gdje su to pravdu pisali kada su na meni najviše stranica potrošili.

nikada mi to neće biti jasno da netko drugi prođe ispod radara i to puno puta, možda se sve skupa ipak na kraju zbroji pa ja budem u preplati.

daj covjeku da svaki dan iznova izgradi kulu od pijeska i vidjeti ces da ce samo u prvih desetak dana gradjenja svaku novu nastojati poboljsati i dodatno ukrasiti kako bi bila ljepsa i funkcionalnija.

sve ostale nakon toga ce biti iste kao u proizvodnom pogonu da se zadovolji forma jucerasnje izgradnje.

oni vrlo vrlo rijetki koji nastave s poboljsanjima i izmjenama i nakon desetog dana su umjetnici, a svi ostali samo konzumenti ljubavi.

à propos ranijih komentara :-)

kronike izgubljenih listova
jesen u gradu zaleđenih breza

razdoblje obilja
snaga u skloništu uspjeha

vremena pohranjivanja
vremena važnosti i utjecaja

mladost u prolazu
koridori prema peronima očekivanja

život kao i nekada
tako malen, a značajan akterima

izist
popit

dvije strane
tri lica

prvo mjesto
sanduci taštine

previše buke zbog krivih stvari
neke strašne scene međusobnih optužbi

sve misli u bojama noćnog neba
istina nikada jeftinija

nikome zanimljiva priča o raju
trgovine u blještavilu

možda jednom postane smisleno

tako sam sretan da se uskoro nazire kraj radovima.
jedva cekam posjetiti ga i vidjeti kako mi se drzi najljepsi dvorac u europi.

sve ukazuje na to da bi ovdje moglo ozbiljno zaiskriti, u zraku se osjeca miris golotinje, a i psuje se pa vjerojatno je svima tlak fajn i samo se ceka da sigurnosni ventili propuste
Link
Link

namršteno i nekako kao pretučen danas ujutro, u neredu svih tih misli što mi ujutro lete po glavi, ko' lastavice male koje nisu sigurne da li da se vrate ili ostanu jos malo, naletim na misao o tebi i nekako je zarobim te obuzdam da je bar malo zadržim ne bi li bolje pogledao što točno sadrži u sebi.

ta misao je bila žute boje, ali je nakon kratkog vremena prešla u zelenu pa nakom toga crvenu i zaustavila se na plavoj, nisam baš tražio značaj u bojama, više mi je u fokusu pogleda bila srž koja je ostala ista krhka pa sam se nekako nježno zadržao na njoj te vidio da je ista ona stara kao nekada s pitanjem kako si

songvrajteru ako imaš petlje probaj ovo

Link

eh da sam vrabac mali
pa da svima ujutro skakućem po glavi

eh da sam vrabac mali
pa da ako mi dopizdi odletim na bali

eh da sam vrabac mali
pa da moj cvrkut predvečer svatko hvali

eh da sam vrabac mali
da odletim na visok toranj kao u šali

eh da sam vrabac mali
svi od ljubavi bi mi mrvice dali

red slova, red sočnih fotki s mora

red vrućine, red sparine

red sirotinje, red golotinje

red rata, red ispod sata

red mudrosti, red gluposti

znam samo da već odavno sam odlučio raditi sve po svom jer ionako ću na kraju ja biti kriv za sve pa kada sam već kriv da bar znam zbog čega.

nemoj se mučiti i nervirati se mojim odlukama jer promijeniti ih ne možeš.

ne odlazim, već naprotiv dajem ti na znanje da sam živ.

upravljati nastavi, ali sobom jer za nastavak trebati ćeš prvo upaliti svjetla u svome srcu da bi ga ponovno vidio kao nekada.

ostajem tebi u inat jer nisam prestao vjerovati da vrijedi boriti se za nas.

ludo je ovo neko vrijeme bez tebe, cini mi se kao da mi nedostajes, a zapravo te nikada nisam niti upoznao.

mastam kako bi nam bilo da si ostala, mozda bi ipak prihvatila to sto nisam onaj o kojem si mastala.

mastam i ja, to je prirodno.

da se bar pojavis na tren jer toliko ti toga imam za reci.

prvo mozda ono i najvaznije da njih dvoje nisu vise onako prisni kao nekada. sjecas se kad sam ti govorio da to jednostavno nece potrajati samo zato jer je on nemiran i da ona to nece moci podnijeti zauvijek, ona je tako plaha i preplasena. znala je uvijek tocno sto zeli, samo nije inzistirala. zeljela je stabilnost koju on nikako nije mogao donijeti.

drugo sto bi ti rekao je to da ona vise ne mirise na cvjetove narance, sada je nekako vise u oblacima mirisa jasmina i svaki puta kada prodje tesko se priviknuti na to i kao da vise nije ista. ne poznajem ni nju vise jer ostario sam pa time mozda ocekujem da ona zbog svoje ljepote nije i da svim silama mora ostati ista. sebicna ocekivanja za nekoga tko tvrdi da najbolje razumije sebe samoga.

trece bi ti htio reci koliko je lijepo proci drvoredom javora, bas kao nekada kada smo bili mladi, oni se nisu promijenili i jos su tu, samo je mladost otisla, a ti ces, znam, jednom vratiti se u moje misli i biti zauvijek sa mnom.

svi moji kistovi i platna te ocekuju. zudim da ponovno budes dio mojega svijeta jer tako je sivo bez tebe i svi potezi su umorni kao da nikada nisu odmorili. jedino mi je dusa svjeza i traziti ce te do zalaska jer sada znam da samo ti vrijedis srzi mojega postojanja.