balada botswana

jer da te nema ljudi koji dođu ne bi znali koliko su zapravo normalni. kad vide tvoje nastupe odmah shvate u kojim epizodama glumiš, da ti nas par tu nešto ne napišemo ridala bi ko' mali vjeverac kad mu uzmeš lješnjak. ajde ajde idi tuguj pa luduj. ti si baš za blog, ostani tu zauvijek u tunikama svojih strahova :-)

rosa salvaje sva sila znanosti, tko ti je dao tipkovnicu da ga prijavimo za nasilje nad našim zdravim razumom. biži ća nesrićo :-))

usred strasti vruće
osmijeh si mi dala
a ja sam se smijao
jer si čarape oprala

poljupci su padali
kao ljetna kiša
šaptala si riječi
koje ni kinez ne bi razumio

kolikih ljudi i riječi
kolikih priča o prošlosti

kolikih kurtoazija i manira
kolikih dubina u tekstovima i umovima

kolikih pokazivanja i vječitih trenutaka

a nigdje ni jednog koraka prema naprijed

svaki posao je tezak rekao bi moj kolega dalmatinac hercegovackih korijena, a u stvarnosti je crnogorac 1/1, ali jos mu to nitko iz drustva nije rekao jer ga postujemo i to postivanje evo vec traje 20 i nesto godina.

nema veze kakav je da je, ali je tu di je i takvoga ga trpimo kao i on nas.

kaze on na sav glas da bi posao treba dati po kazni onima koji su nesto grdo zahebali, a mi sto nismo ne bi trebali raditi uopce jer posao je vrag donio iz pakla da se zainati ljudima jer su poslusali boziju rijec.

gledam sad koja je nestasica radne snage i osim sto ima uvoza radne snage ima i ovih sto su iz mirovnih misija morali na ugovore o djelu da bi odradili sto sve nisu prije, fali dr. opce prakse pa ako ima tu neka se javi, radno mjesto osigurano.

od danas želim biti najbolji gubitnik,
a to je onaj gubitnik koji slavi sve svoje poraze zbog mogućnosti učenja iz njih

od danas više ne želim biti najgori pobjednik,
a to je onaj pobjednik koji ne slavi pobjede zbog straha od toga da ne postane gubitnik

pobjede ionako nisu ništa drugo doli okretanje leđa porazima, a koliko ih samo treba proživjeti da bi znao što iz njih trebam ponijeti želim li učiti iz vrijednosti izgubljenog

raste li nos kada govoriš iskrivljeno
ako raste koliko može narasti

što sve možeš s tim velikim nosom
kada voliš toliko lupetati

možda veličina nije mjera za laž
možda samo nije bilo manjeg kalupa

tko prepozna laž zna kako izgleda istina
tko prepozna istinu razmišlja li o lažima

ma tko će sve to popratiti
ionako nekima rastu i bez zalijevanja

zašto u salati moram biti s njima
taj krastavac i paradajz su bezobrazni jako

imaju više lajkova i umišljeni su jako
njih ne grillaju njih ne pune i uopće nisu tako cool

ja mogu biti zelena ili crvena kako mi se prohtije
najbolja sam kad sam ljuta jer to je moja furka

ako sam ljuta onda svi znaju da ozbiljno mislim
volim da me se boje jer tako prođem bolje

eh da bar mogu birati paradajz bi odmah letio van
a krastavac bi završio kao čistač da iza mene mete

ja bi obukla svoje zeleno odijelo
i ponašala bi se kako bi mi se htjelo

bila bi ljuta i dalje
jer tako macho okus dulje traje

skoro sam zaboravila reći da bi sigurno bila sretna
kada bi u teglici samo ja rekla octu kako sam pametna

čovjek je stvoren od zvijezdane prašine

životinje i biljke isto

dio materijala od kojega smo proizvedeni stvorile su zvijezde prije puno milijardi godina

nije li to dovoljno romantično :-)

"eh da sam tvoja zvijezdica
pa da ti svijetlim kao iskrica

eh da sam tvoja zvijezdica
pa da ti bljesnem kao krijesnica

eh da sam tvoja zvijezdica
pa da me noću gledaš bila bi sretnica"

i dok tako razmišljamo o zvijezdama pripazimo da ne prođemo maleni ispod njih

postoji li recept za sklad
treba to saznati još kada si mlad

postoji li recept za znanje
treba osjetiti kada je spremno za branje

postoji li recept za sreću
loše misli trebaju završiti u smeću

postoji li recept za zdravlje
ako je prisutno treba organizirati slavlje

postoji li recept za strast
okus će joj sigurno biti slatkast

postoji li recept za nas
trebamo se voljeti na sav glas

čovjek želi svašta nešto fora
ali se ne bi odrekao svoga komfora

malo bi čuvao prirodu
malo otišao u divljinu
malo protestirao protiv crkve
ali ipak najviše voli na štapu mrkve

svega bi se čovjek odrekao nekako
samo vlastita komfora nikako

očito je da čovjek svoj komfor voli najviše
ni na proteste neće ako se pojavi i kap kiše

zeleno tu, zeleno tamo, zeleno posvuda
ako nije zeleno teška je to osuda

jako težak za čovjeka bi to trenutak bio
kada bi čovjekov komfor na godišnji otići htio

koja ptica tako lijepo pjeva
i sa savinute grane promatra
iz crnoga odijela

čiji sada to sanak krade
dok nova zraka sunca se
njenom licu ne prikrade

cvrkut nježni ranim jutrom zrije
a duša joj u snu od radosti
malo pleše i malo se smije

naježi se živ čovjek s barem mrvu duše

našem oliveru u čast, negdje daleko smiješ se znam

bravo dalmacijo