Neblog

Ponekad rijeke, ponekad brzaci, ponekad more il' jezera...potkadkad i mocvara, ali uvijek voda. Dok te ima tvoja voda tece, zrcaleci tebe. Ono sto jesi,on kakav jesi, takva je i tvoja voda.

Nista te ne moze tako pozvati iz mraka kao svjetlost, kao prastara toplina, pra-sunca

Negdje duboko, ili mozda, tek lose i tanko prikriveno, smo pradavna stovrenja zeljna topline i uplasena hladnocom svake vrste....

Nista i nitko te ne moze naci, dodirnuti, posjetiti, odvesti, zavesti, pokrenuti, izokrenuti, uhvatiti ili osloboditi do sama sebe.
Sve okolo si "ti", odraz onog sto je s druge strane tvog vlastitog zrcala.
Sva velika i mala pisanja, piskaranja, filozofiranja bez pocetka i smislenog konca, blogiranja, izricanja sudova,odredjivanja gdje i kako, koga i sto, u koju kutiju/kategoriju staviti, proricanja, mudrovanja....sve je to samo tvoja mala/velika potreba vidjeti sam/a sebe.