SITNICE SA ISKRICE

Link

Link

Link


Bog je napravio ženu šestog dana, radeći prekovremeno.

Tada je došao anđeo i upitao ga: “Zašto toliko vremena trošiš na nju?”

Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj sve dao, specifikacije prema kojima je oblikujem?”

“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost promjene, i da pritom svaka dijeta funkcionira, treba imati krilo za najmanje četvero djece. U isto vrijeme treba imati poljubac koji može izliječiti sve - od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca. Pritom sve to što radi treba raditi sa samo dvije ruke.”

Anđeo se začudio svim tim vještinama: “Sa samo dvije ruke? Nemoguće!”

“I ovo je samo standardni model”, nadoda Bog.

“To je puno posla za jedan dan. Odmori se, pa je sutra dovrši.”

“Ne želim”, usprotivio se Bog.

“Gotovo sam završio ovo biće koje je mom srcu tako drago”, reče.

I nastavi: “Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.”

Anđeo se približi i dotakne ženu, pa reče: “Bože, zašto si je napravio tako mekanu?”

“Jest, mekana je”, odgovori Bog, “ali napravio sam je i da ima snagu. Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”

“Može li misliti?” upita anđeo.

“Ne samo da može misliti već može i surađivati i dogovarati se.”

Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice.

“Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju”, reče on.

“Nije to nikakav propust - to je suza”, ispravi ga Bog.

“Čemu to?” upita anđeo.

A Bog mu odgovori: “Suza je njezin način da izrazi svoju tugu, svoju ljubav, samoću, bol i ponos.”

Ovo se je jako dojmilo anđela. “Ti si genijalac, Bože, na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!!”

“Da! Žena ima zadivljujuću snagu.”

“Ona podnosi poteškoće, nosi tugu, ali zna i za sreću, za ljubav, za svoje mišljenje. Smije se kad želi vrištati. Pjeva kad želi plakati. Plače kad je sretna. I smješka se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje “ne” kao odgovor ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Daje sve od sebe za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu k liječniku. Žena voli bez granice.”

“Ona plače kad joj djeca dožive nešto novo u životu, i raduje se dobroti svojih prijatelja. Ona se veseli kad čuje za neko rođenje ili za vjenčanje. Srce se njezino slomi kad čuje za smrt drage osobe. Ona duboko tuguje za izgubljenim voljenim bićem.”

“Ali jaka je i kada naizgled nema ničega za što bi se borila. Žena zna da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.”

“Ipak, žena ima jednu grešku - Ona zaboravi koliko vrijedi.”

Link


Kako volimo s 18, kako s 36, kako s 50?

Isto, jače, strastvenije, dublje, jednostavnije, emotivno ispunjenije?

Znanstvenici tvrde, da je prva ljubav jako važna, jer na mnogo načina formira našu predstavu o ljubavi i trajno nas određuje.

Zato jer u momentu kada se prvi put zaljubimo, u mozgu se, također prvi put, aktiviraju veze između određenih neurona, što izaziva euforične osjećaje, strast, energiju, uzbuđenje, ali i strah i tjeskobu.

“Emocionalni koktel”, koji zovemo prva ljubav, toliko je jak da je jednostavno nemoguće zaboraviti ga.

Prilikom svakog sljedećeg zaljubljivanja, u mozgu se događa slično, a stručnjaci tvrde da, što smo stariji - snažnije volimo, jer je mozak kompleksniji.

Ali, zanimljivo je, da se osjećaji koje budi prva ljubav nikada više ne ponavljaju, bez obzira koliko se suludo, jako, strasno zaljubimo.

Zbog toga iskustvo prve ljubavi ostaje duboko urezano u nama, za sva vremena.

Ljubav u tinejdžerskoj dobi emotivno je jaka, strastvena, naizgled životna.

Ali, to se događa zbog toga što još nismo u stanju razgraničiti ljubav i zaljubljenost, dvije suprotne stvari, jer prema definicijama ljubav je zrelost, a zaljubljenost - nezrelost.

Leptirići u trbuhu, neprekidno maštanje, idealiziranje i razmišljanje o osobi koju volimo, euforija koja prati sva ta intenzivna osjećanja prilično sakrivaju “pravo lice” osobe u koju smo zaljubljeni.

Mi je, u stvari, uopće realno ne volimo, volimo samo osjećaje koje ona u nama budi.

Zaljubljenost je stanje pomračene svijesti, emotivnog i hormonalnog ludila, pa je zbog toga psiholozi nazivaju “nezrela ljubav”.

Zaljubljenost je vrsta infantilnosti, ona poručuje “ne mogu bez tebe”, ali je samo kratkotrajni osjećaj koji brzo donosi otrežnjenje, često i razočaranje.

Projekcija savršene žene ili muškarca, oličena u osobi u koju smo zaljubljeni u mladosti, s aspekta psihologije, nije okrenuta ka drugoj osobi, već prema vlastitim željama, strahovima, kompleksima.

To je, na neki način, opsjednutost ega zaljubljene osobe, onim što ona za sebe emotivno želi.

Zbog toga je zaljubljenost kao relacija prema drugom privid, a ljubav potpuno suprotan odnos, totalno usmjeren prema drugoj osobi.

Osnovna razlika između zaljubljenosti i zrele ljubavi tiče se odnosa prema realnosti.

U umu zaljubljenog čovjeka taj odnos je zamagljen, dok ga ljubav potpuno bistri.

Da bismo voljeli, moramo proniknuti u suštinu neke osobe, a ako je i pored svih nedostataka i mana koje posjeduje i dalje volimo, to je zrela ljubav.

U takvoj ljubavi je ego potpuno miran, osoba zna što želi i voli, donosi odluke spokojno, ona odabire voljeti.

Kada smo zaljubljeni mislimo da bez tog nekog ne možemo živjeti, dok je zrela ljubav potpuno svjesna da možemo i umijemo sami, ali da taj netko obogaćuje naš život, puno znači i vrijedan je povjerenja.

Zrela ljubav dolazi tek sa kompletnim razvojem ličnosti.

U razdoblju adolescencije, kada se prvi put susrećemo s krizom identiteta, preispitujemo svoje uloge i granice, a ljubav dolazi kao pomoć da dođemo do vlastitog “ja” i usvojimo spolni identitet, odnosno konačno prihvatimo ulogu žene, odnosno muškarca.

Svaki ciklus zaljubljivanja i razočaranja je nova lekcija o realnosti života i skidanje “ružičastih naočala”, moramo se zaljubljivati, proći kroz sve to i početi voljeti.

Stručnjaci tvrde da najljepše volimo od četrdesetih godina pa nadalje.

Tada smo već prerasli komplekse iz mladosti, prestali se dokazivati sebi i drugima, izgradili svoj svijet i mir i partner dolazi kao kruna osobnog uspjeha.

Osim što smo već formirani kao osobe, smireniji i racionalniji, još uvijek smo spremni i dati i prihvatiti ljubav.

Pomirili smo se s vlastitim tijelom, postali svjesni onoga što volimo i želimo, možda smo se do tada rastali od partnera koji nam nisu odgovarali, a opet doživjeli dragocjena iskustva.

Sve to daje uvjete da se u ljubavi najviše uživa, da ona ne bude teret već motivacija.

U tim godinama, jako je mala vjerojatnost da su ljudi u neodgovarajućim vezama, prošlo je vrijeme rastanaka i razvoda, a opstale su veze i brakovi u kojima postoji ljubav.

Prošlo je vrijeme odrastanja djece i stvaranja karijere, pa partneri imaju više vremena jedno za drugo, dijele aktivnosti i žive “drugu mladost”.

Zrela ljubav ne igra igrice "toplo hladno" i nije ovisnička i nikada neće reći “ne mogu živjeti bez tebe”.

Od četvrtog desetljeća, i u onima koja dolaze, napuštamo iluzije da nekog možemo promijeniti ili spasiti.

Svjesni smo vrlina ali i mana koje partner ima i spremni smo ih tolerirati, kao, uostalom i partner nas.

Link

Link

Link


Imate li možda tajnu ovisnost (ili ne tako tajnu, jer ovdje nema osude) o romantičnim komedijama? Ispostavilo se da za to postoji i dobar razlog. Rom coms ne utječu samo na to da se osjećate dobro, nego su i dobre za vaše zdravlje. A tu su i znanstvena istraživanja koja to potvrđuju.

Potencijalni par susreće se po prvi put i tu su ona zainteresirana ili zbunjena osmjehivanja i pogledi i vaši neuroni se aktiviraju dok tumačite scenu. Govor tijela glumaca određuje kako ćete interpretirati prizor. Je li to ljubav na prvi pogled, samo žudnja ili tek simpatija?

Ti prvi neugodni ili drski razgovori i živahni dijalozi nisu samo šaljivi, dobri su i za zdravlje vašeg srca. Iskreno, duboko i opušteno smijanje može sniziti vaš krvni tlak jednako kao i vježbanje. I zapravo sagorjeti kalorije, čak 40 kalorija svakih 10 minuta.

Kako vam se likovi počinju sviđati i pomalo se zadubljujete u njihovu priču, centar za empatiju u vašem mozgu se aktivira.

A hormoni, uključujući dopamin, serotonin i oksitocin sada kolaju vašim sustavom, pojačavajući reakciju dobrog osjećaja, tako da se možete poistovjetiti i osjećati kao da se sami zaljubljujete. Možda ćete čak osjetiti leptiriće u trbuhu i ubrzat će vam se otkucaji srca.

Studije pokazuju da kada glavni junak i junakinja samo ovlaš dotaknu jedno drugom ruku, a kamoli što više, područje vašeg mozga koje tumači taktilnost ili dodir može zasvijetliti i aktivirati se.

Ali, tu je i onaj dio filma gdje dolazi do neugodne strane zapleta. Romantične komedije koristit će se sukobom (možda čak dođe i do prekida) da privuku i zadrže vašu pozornost.

Sada se potpuno poistovjećujete sa likovima dok vam je pamćenje potaknuto da razmislite o vlastitim romantičnim zapletima i raspletima. Zanimljivi trenuci priče mogu se utisnuti u vaš um, omogućujući vam da se prisjetite dijaloga i prizora kad god poželite. A to je proces koji može poboljšati vaše dugoročno pamćenje.

Sretni raspleti su obilježje dobre romantične komedije, a kad su svi problemi riješeni, ostajete puno boljeg raspoloženja, a osobito zbog naleta endorfina izazvanog humorom. Ugodan završetak također topi sve hormone stresa. Zapravo, studije su pokazale da gledanje romantične komedije prije spavanja može spriječiti nesanicu.

Uzburkavanjem vaših osjećaja pomažu vam i da razmislite o svojim osobnim problemima, gledajući filmske likove kako rješavaju svoje probleme i pronalaze pozitivne ishode. Ovo vam zapravo može pomoći u poticanju katarzičnog oslobađanja vlastitih osjećaja, koji bi možda ostali i dalje potisnuti.

Zato kinoterapeuti (da, imaju doktorat i sve ostalo) smatraju ove filmove tako korisnima: zapleti i raspleti mogu otključati oslobađajuće reakcije koje bi inače ostale i dalje zakopane u vašoj podsvijesti.

Jedna je studija čak otkrila da je veća vjerojatnost da će parovi koji su zajedno gledali romantične komedije, a zatim i razgovarali o njima ostati zajedno i biti par najmanje još tri godine kasnije.

Dakle, nema potrebe da se branite ili da vam je neugodno zbog vaše sklonosti gledanju romantičnih komedija, pokazuje se da je to dobro za vas. Sada imate sve isprike koje trebate za gledanje ovakvih filmova u bilo kojoj prilici.

Link

Link

Link


Kako zavode žene, a kako muškarci: Neverbalni znakovi

Sjećate li se čime vas je u prvom trenutku privukla neka osoba koja vam se sviđa?

Vjerojatno to nije nešto što je ta osoba govorila (iako je i to važno), nego način na koji je hodala, stajala, izgledala, gledala vas, kretala se i govorila. Ovdje neverbalni znakovi igraju veliku ulogu.

Postoji niz signala kojima se oba spola služe da bi privukli ljubavne partnere. Kod osoba koje ulaze u društvo sa suprotnim spolom dolazi do nekih fizioloških promjena. Mišići se napinju i povećava im se tonus, u želji da se pripreme za ostavljanje utiska, prsa se izbacuju, trbuh se automatski uvlači, tijelo se uspravlja. Idealna prilika za promatranje takve pojave pruža se kada muškarac i žena dolaze jedno drugome ususret.

Žene obično održavaju kontakt očima češće i duže nego muškarci. No, one su manje sklone netremice gledati nekoga u oči (zuriti) i češće prekidaju takav kontakt očima. Muškarci rjeđe uspostavljaju kontakt očima, ali kad ga uspostave skloniji su zurenju. Kod oba spola dolazi i do širenja zjenica, zbog čega oči izgledaju veće ili blistavije.

Žene se ugodnije osjećaju dok drugu osobu gledaju u oči nego muškarci. Pogledom žene najčešće pokazuju svoju ljubaznost i receptivnost, dok muškarci pokazuju svoju aktivnost, status i dominaciju. Žene prilaze bliže sugovorniku i više im se sviđa razgovor kada stoje ili sjede pored nekog. Muškarci više vole razgovarati licem u lice. U razgovoru muškarci su skloni nagnuti glavu i tako slušati što druga osoba govori. Muškarci su dok slušaju drugu osobu skloniji uputiti joj povremene poglede.

Žene su vještije u izražavanju emocija svojim licem, te u interpretaciji izraza lica drugih ljudi. Također žene se češće smiješe nego muškarci, i više im se sviđaju osobe koje se smiješe. Kod čitanja neverbalnih znakova, većina istraživanja pokazuje da su žene uspješnije u njihovom razumijevanju. One su osjetljiviji komunikatori, pridaju komunikaciji veću važnost i zbog toga daju veći dijapazon neverbalnih signala nego muškarci.

Muške zavodničke kretnje

Slično poput muških pripadnika životinjskih vrsta, muškarci pokazuju znakove dotjerivanja kada im se približavaju žene. Povrh već spomenutih automatskih i fizioloških reakcija, on će uspraviti vrat i popraviti kravatu. Ako ne nosi kravatu, popraviti će ovratnik, otresti "prašinu"s ramena ili namjestiti košulju. Dotjerat će kosu u red ili provući ruku kroz kosu.

Najagresivniji znak zavođenja je palac zataknut za pojas koji naglašava donji, genitalni dio tijela. Tijelom će se okrenuti prema njoj, iskoračiti i gledati je u oči nešto dulje nego što je to prirodno. Često stoje s rukama na bokovima jer taj položaj naglašava njihovu fizičku snagu. Kada sjedi ili se naslanja na zid, raširit će noge da bi naglasio prepone.

Ženski zavodnički signali

Žene se koriste istim osnovnim kretnjama koje upućuju na njihovu privlačnost kao i muškarci, uključujući popravljanje kose, glađenje odjeće, stavljanje ruke na bokove, produljen intimni pogled. I one znaju zataknuti palce za remen, iako je to kretnja muške agresivnosti, ali je izvode tipičnom ženskom vještinom, samo jedan je palac zataknut za remen ili viri iz džepa ili je vidljiv na ručnoj torbici.

Zabacivanje glavom tako da kosa padne preko ramena ili da pramenovi ne prekrivaju lice. Smatra se da ovaj poriv proističe iz želje da se istaknu oči. Zanimljivo je da tu kretnju izvode i žene s kratkom kosom.

Zapešća su odavno poznata kao jedan od najerotičnijih dijelova tijela. Žena kojoj se sviđa neki muškarac u razgovoru će otkriti zapešće i dlan.

Napola sklopljenih očnih kapaka žena pogledava muškarca i zadržava njegov pogled dovoljno dugo da on zamijeti kako je brzo pogledala u stranu. To je onaj slatki osjećaj da potajice gledaš ili si potajice gledan, koji je kod većine ljudi dovoljan da razbukti strast.

Poluotvorene i vlažne usne su još jedan neverbalni signal. Usne se vlaže ili pomoću sline ili pomoću ruža i sjajila za usne. Ženine usne se povećavaju, povećava se dotok krvi u njih i zato postaju crvenije. Ruž za usne tisućama je godina poznat način kojim se želi oponašati taj proces.

Vrtnja cipele stopalom također upućuje na opušteno raspoloženje. Žena nehajno njiše nogu a stopalo se kreće iz cipele i natrag u cipelu, što muškarce može navesti da reagiraju vrlo strastveno.

Većina muškaraca se slaže da je prebacivanje noge preko noge jedan od najzavodljivijih položaja u kojem žena sjedi. Tom kretnjom se žena služi da bi privukla pozornost. Drugi signali koje žene koriste su premještanje nogu polaganim pokretima ispred muškarca i nježno prelaženje rukom preko bedara da bi se istaknula želja za dodirom.

Raskorak nogu je veći nego što bi bio da dotični muškarac nije u blizini. Bokovi imaju naglašenu ulogu pri hodanju da bi se posebna pažnja poklonila karličnom području. Neke žene njišu bokove u hodu vrlo očito, a neke suptilnije.

Milovanje cilindričnog predmeta, kao što je okretanje cigarete, prelaženje prstom po stalku čaše s pićem ili milovanje nekog drugog predmeta je isto neverbalni signal kojim se nesvjesno pokazuje što vam se događa u mislima.

Link

Link

Link


Jesenska melankolija - čežnja za suncem?

Nakon dugog i vrućeg ljeta, pred nama su sve hladniji i kišovitiji dani. Takvo vrijeme utječe na nas ne samo na fizičkoj razini nego i mentalno i emocionalno.

Pad raspoloženja može biti uzrokovan nedostatkom dnevnog svjetla. Kad ga nedostaje, postajemo pospani, umorni, melankolični i sezonski potišteni. Osobito nakon prelaska na zimsko računanje vremena koje ujedno remeti naš unutarnji sat ili cirkadijarni ritam.

Naše dobro raspoloženje nestaje kad sunce zađe rano poslijepodne i sumrak padne nedugo nakon toga. U jesen možemo osjetiti gubitak energije, još uvijek smo pospani, lako postajemo tužni ili imamo potrebu da se isplačemo. Osjećamo se umorno i ponekad nesretno. Ako ovo stanje traje više od dva tjedna, možda patimo od sezonskog depresivnog poremećaja raspoloženja.

Uzrok sezonske depresije je nedovoljna sunčeva svjetlost, koja utječe na rad epifize, koja regulira čovjekov unutarnji sat. Epifiza proizvodi melatonin, tzv. hormon spavanja. Njegova količina ovisi o tome koliko svjetlosti kroz oko dospije u mozak. Kad ima puno svjetlosti, epifiza luči manje melatonina, a kad je svjetlosti malo, razina melatonina se povećava. Tada postajemo pospani, apatični, ne osjećamo se dobro i zatvaramo se u sebe.

Manje svjetlosti također uzrokuje smanjenje serotonina, odgovornog za dobro raspoloženje. To ne utječe samo na odrasle nego i na djecu koja postaju hirovitija, ujutro teško ustaju iz kreveta, zaspu tijekom predavanja i nevoljko sjedaju za knjigu.

Ipak u sveukupnosti kreacije samo je promjena jedina stalnost, pa nas svako godišnje doba nečemu i uči.

Lišće koje u jesen otpada podsjeća nas na prolaznost, ali i važnost otpuštanja svega što nam više ne koristi.

Link

Link

Link


Je li savršeni partner onaj s kojim uskladimo vlastito "ludilo"?

Pronaći pravog partnera nije nimalo lako. Da za ljubavne veze postoji neka vrsta testiranja poput onoga kod zapošljavanja, odabrati partnera bio bi intervju za najvažniji "posao" na svijetu. Čini se da više od polovice ljudi odabire pogrešno, ne zato što su nesposobni, nego zato što naprosto ne postoje nikakvi upozoravajući signali ni trik pitanja koji bi im pomogli.

A budući da ne postoji nikakav priručnik koji su pripremili vrijedni zaposlenici naših unutarnjih ljudskih resursa, kako bismo stekli barem minimum vještina za ovaj nimalo lagan zadatak, u ovom smo procesu 'zapošljavanja' prepušteni sami sebi, a jedina je uputa: slijedi svoje unutarnje instinkte.

Da nas netko zatraži da napišemo personalizirani oglas s detaljnim propozicijama koje tražimo od potencijalnog kandidata, većina nas mogla bi koristiti šablonski obrazac poput ovoga:

"Tražim nekoga tko je ljubazan i strpljiv, samostalan ali pun ljubavi, opušten ali pun energije. Najbolji kandidat bit će samouvjeren i sposoban zbijati šale na svoj račun, privlačan ali ne i umišljen. Ako ste spremni na sve izazove i znate točno što hoćete, vi ste prava osoba za mene!"

U stvarnosti, većina nas završi s partnerom koji kao da je odgovorio na ovaj oglas:

"Tražim nekoga tko je ćudljiv i nepredvidiv, nezainteresiran ali ljubomoran, ima lošu energiju i lako podliježe histeriji. Najbolji kandidat imat će nisko samopoštovanje i nimalo smisla za autoironiju. Ako ste povučena osoba fokusirana samo na svoj izgled, patite od unutarnje nesigurnosti ali volite sve kontrolirati i neprekidno se oko svega predomišljate, vi ste prava osoba za mene!"

I tako, u 21. stoljeću ulazak u ozbiljnu vezu s pogrešnom osobom još uvijek predstavlja najbrži, najlakši i najneplaniraniji put da si totalno upropastimo život, i to bez previše uloženog truda i uz nimalo predosjećaja nadolazeće katastrofe.

Puno je čimbenika koji značajno slabe naše sposobnosti procjene kada provodimo ovaj najteži od svih intervjua za najvažniju poziciju u svojem životu. Što možemo učiniti da bismo ovaj selekcijski proces učinili maksimalno učinkovitim? Kako se prestati uporno zaljubljivati u pogrešne osobe?

Jedan od odgovora mogao bi biti:priznajte si svoja mala ludila.

Svi mi možemo biti malčice neurotični, neuravnoteženi i nezreli, ali svi bez obzira na sve te svoje brojne kompleksnosti mislimo da je s nama - lako.

Kad bismo prihvatili da je svatko od nas na neki svoj poseban način pomalo lud, mogli bismo se uhvatiti u koštac sa svojim specifičnostima, umjesto da tražimo partnera koji bi bio zabavan i ljubazan ili otkvačen i neinhibiran, trebali bismo se fokusirati na traženje partnera koji bi mogao izaći na kraj upravo sa nama.

Tako bismo imali veću šansu za sreću u vezi s drugom osobom. Moglo bi se reći da najbolji partnerski odnos nije onaj između dvije "zdrave" ili "normalne" osobe već onaj između dvije pomalo luckaste individue koje su imale sreću (ili sposobnost) da uspiju pronaći zonu ugode između svih međusobnih neobičnosti.

Dakle, možda bi standardno pitanje svakog prvog spoja trebalo biti:

"A koliko si ti lud/a?" :)

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

PORUČILA BIH ČOVJEKU SVOG ŽIVOTA DA GA ČEKAM KOD KUĆE:)

JA DA SE SPREMAM, ŠMINKAM, IZLAZIM, NE DA MI SE:)

Link

Link

Link

Link


Blagdanski oglas!:)

Molim dobronamjernog muškarca sa Iskrice ili šire, da mi posudi kućnog ljubimca preko blagdana za društvo mojim mačkama.

Mačke su mi usamljene i strašno se dosađuju, nemam pojma što da radim s njima??

Šifra:Udvoje smo jači!:)

Link

Link

Link

Link


"Ono što nas najneposrednije usrećuje jest vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji.” Arthur Schopenhauer

"Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo.” Victor Hugo

“Ako nam sreća zavisi od postupaka drugih osoba onda zaista ne možemo biti sretne osobe.” Richard Bach

"Od svih nesreća koje nas snalaze u životu, najveća je ona da smo jedinom ranije bili sretni.” Aldous Huxley

“Voljeti znači smjestiti našu sreću u sreću drugog bića.” Gottfried Wilhelm Leibniz

“Sreća neženje sastoji se u tome što može da se prisjeća toliko žena kojima se, srećom, nije oženio.” Oscar Wilde

“Biti sretan cijeli život, to nijedan čovjek ne bi mogao podnijeti, to bi bio pakao na Zemlji.” Moliere

“Onaj koji nije nesretan lako daje savjete onima koji to jesu.” Eshil

“Nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna samoga sebe.” Goethe

“Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga, tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji.” Majka Tereza