.

Pitam se pitaju li se kako ih se sjecaju oni koji ostaju..

Link

Uredi zapis

25.10.2020. u 11:53   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Pa Miljacka mostove odnese ...

"Koliko dugo apstiniras hi hi ?"
"Zgodan sam.x godina , x cm"
" volis obdarene ?"
"A vise ti nije zlatna ? Hi hi "

Lezim tako i brisem poruke. Bogu dusu, Bog je nece. Zapalim cigaretu i razmisljam da sam ga trebala oteti i zatociti u podrum. Lose mu ne bi bilo. Za nekoliko mjeseci bih ga pustila , ali vise ne bi htio otici.

" treba dobro izjebat sve vas koje ne odgovarate na poruke"

Obrisem poruku. Razmisljam sto bih mu kuhala tako zatocenom. Svakako ono sto najvise voli , da se prije prestane opirati. I dzigericu i janjece kotlete. Ne volim niti jedno, ali lako bih poslije prozracila stan. Najmanji problem .

Bacim pogled na poruke ...podignem telefon onemocalom rukom, nisam jela danima , izgledam kao da sam u nedjelju umrla i odgovorim...

...e tako. Najdrazi slavonac ( u nastavku teksta NS) pojavio se kao melem na ranu , kec na desetku, pivo poslije cevapa , Sunce poslije kise , cigareta poslije sexa...

Ja onako emotivno ogoljena kukam na najjace , nema u meni trunke zivota , a NS stalozen..poruku po poruku, rijec po rijec , a svaka mu na mjestu.

Oci mi zasjase , boja se vratila u lice , zeludac kruli. Gladna sam. Dobar znak.
Odlazim do kuhinje , ali telefon nosim sa sobom, valjda da nesto ne propustim . Kao da ce poruka nestati dok se vratim.
Vracam se sa 2 (slovima:dva ) tosta (nabubala svega i svacega u njih ), 10-ak vecih mandarina ,nutelom i velikom zlicom.
Citam dalje , gulim mandarine , savrseno su kisele. Gode mi . Nisam nista posteno pojela danima . Odgovorim .. pa jos pola mandarine i zlica nutele.

I dalje mislim na nesudjenog zatocenika , ali NS je objasnio kako stvari stoje . Lakse mi je . Veceras. Sutra cu opet po starom . Zna on to ,ali se pravi da ne zna.

Ne zna NS ni da ja jedem 'ko da nema sutra. Ne pisem mu to, ali osjeca da nadolazim .
Ne zna ni da najvolim slavonski naglasak. Ja ne pisem sto volim , a on ne pita puno . Nije nametljiv. Zna da nije trenutak za ispitivanja. Prihvaca moj tempo. Sita sam i pospana . Umirio me. Znao je kako.

Ne trebamo ni znati svasta jedno o drugome. Svakako smo daleko. Neka meni njega u virtuali . Tako ce i ostati moj NS. Ne treba mu da ga pozelim zatociti u podrum. Ili on mene .

Zivio ! Valjao si kao da si mi rodjeni :))

Uredi zapis

08.10.2020. u 3:04   |   Editirano: 08.10.2020. u 3:16   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Ako boli kad diras, ne diraj

Zivi i pusti druge da zive -100%
Ne nameci svoje stavove -naucila
Ne sudi da ti ne sude -to mi je nacin zivota
Ne cini drugima sto ne zelis da tebi cine - trudim se

Ima oko moje osobe jos posla . To je posao koji nikad ne zavrsava i od njega nema godisnjeg odmora .
Koliko sam zahvalna svojoj inteligenciji koja me tjera da ne pauziram od rada na sebi , toliko sam zahvalna i bliskim ljudima koji mi u tome pomazu. Na ovaj ili onaj nacin.
Ne odustaju od mene svojeglave i pruze ruku kad posrnem. A posrcem. Pocesto.
Srecom , sposobna sam sagledati stvari na bezbroj nacina. Dok ne nadjem onaj koji mi pase. Cisto da ubrzam proces.

Kajanje. Sto bi covjek bio da ga nikad ne osjeti.
O tome sam razmisljala kad sam odlucila Njemu u cast pustati kosu. Neka raste . Sto kosa bude duza ,ja cu se manje kajati.
Donijela sam odluku u trenutku. Dok je pod toplinom fena regenerator od kokosa na mojoj kosi zamirisao na Bozicne kolace.
Svidja mi se da mi tako kosa mirise. Podsjeca me na dom i obitelj. Lijepe uspomene.
Pustat cu kosu i kao podsjetnik samoj sebi. Kad naraste toliko duga da postane neukrotiva, smetat ce mi. I tad ce me podsjetiti da sam smetala. Smetali su i meni drugi ponekad. 'Ko ga jebe. Bitno da je ravnoteza .

"Ajde Boze budi drug pa okreni jedan krug unazad planetu"

Drug mi je sigurno. Dobri smo. U tom odnosu ja sam mala djevojcica puna zelja. Ne ispunjava mi sve zelje. Ne bi ni bilo dobro da je tako. Neke moje zelje nisu dobre za mene. Neka, ne ljutim se . Ne bacam se po podu kad ne dobijem sve sto pozelim. To je za razmazenu djecu. Ja sam vise namazana. Premazana. Prelakirana. Docekam se na noge .

Sto se tice vracanja planete i vremena unazad , nije potrebno. Sve bih ponovila . Neka meni mojih uspona i padova, smijeha i suza , radosti i tuga . U kolotecini zivota ionako pamtis iskakanja iz tracnica. Zabavno je . I poucno svakako.

Hocu li primjeniti naucena znanja i vjestine ? Djelomicno.
Ponovo cu dusom pa kako mi bude . Ima jos svega u meni. Nisam se provela za sve pare . Iskopat cu sitnisa po dzepovima. Samo neka muzika ne staje .

'Ko prezivi, pricat ce .

Uredi zapis

07.10.2020. u 15:06   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar