Čovječe, kakav blog!

Pa ako već ideš u tu vrstu pjesničke interpretacije da te riječ "brkata" asocira na grmlje pizdinih dlaka i to iz šikare Podvelebitja...

Kako to da te ZMIJA asocira na pič*u, a ne na 24 cm karine?

Za sve komparatiste književnosti.

Prvo, kad sam za sebe to kažeš - nisi.

Šarm je jedna postojeća i realna kategorija ali koju bez greške ocjenjuju i cijene drugi. To ne možeš zahvatiti kod sebe samog.

Ujedno, šarm je jedna nedefinirana i fluidna kategorija bez konkretnog mjerila, pa vjerojatno se utičeš toj nadi jer ne možeš reći da si bogat, obdaren, uspješan ili što god. Posljednji bastion nekakav.
Pod šarm će neki pokušati utrapiti razne gluposti, tipa šarmantno sam ćelav, klošar ili imam različite čarape i šarmantno (dodaj još boemski) mi plati cugu.

Elem, kad pričamo o šarmu sjetimo se da postoji novinski članak gdje se ponajvećim šarmerom imenuje Željka Krušlina Krušku.
Just don't, simply don't.

1. Nikom nauditi. One koji maltretiraju životinje najstrože kazniti.

2. Propitati licemjerje- mačku zoveš npr. curicom a prase jedeš? Pod ljubitelje životinja ne priznajem nikog osim vegane.

3. Živimo u vremenu mentalnih problema. Fiktivni spolovi, frajeri koji nose 20cm karine ispod minice, transition-detransition. Izražavam osobni stav da je ovo vrijeme kojem će se jednom sažalno čuditi, kao vremenu u kojem su slobode preplavile čovjeka i bazični odnos prema stvarnosti

4. Ništa protiv vlasnika životinja. Ja osobno to ne želim biti zbog smrada, dlaka itd. Gadi mi se ideja da mi na krevetu sjedi biće koje si liže ANALNE VREĆICE I SL. šukurac, van!

5. Ništa ni protiv vlasnika životinja koji utvaraju da su te životinje curice i dječaci. Ništa ni protiv onih koji slijedom trauma ili linije manjeg otpora mijenjaju interpersonalne i intrapersonalne lomove za lakoću turanja zdjele hrane i vode vazda poslušnoj nesretnoj živini. Ništa protiv onih koji haluciniraju da je imanje pasa odnos s nekim. Ništa protiv onih koji vjeruju da su Don Juan ili Madonna.
Samo kažem da je tužna realnost da su umobolni.
Umobolno je kuju zvati curicom, koliko i krastavac zvati biciklom.
Teren deluzija. Ništa za kuditi.
Ali volim izbjeći takve ljude.

6. Vlasnici pasa- vi to ne osjetite ali smrdite.

7. Eskapizam i bolesna mašta, projekcije, fantazije.

8. Zlostavljanje životinja kojima nije prirodno ni ugodno dok se iživljavate na njima svojim mentalnim problemima pa tako moraju biti lutke, bebe, curice... određenom broju i partneri.

9. Auto je auto, juha je juha, kruška je kruška, pas je pas. Problem nije u imanju psa, ali u izigravanju da je pas: kruška/kuća/spejsšatl/dijete velik je problem i vapaj današnjeg čovjeka da je otišao u kurac i da je nemoćan pred vlastitim bijegom od prirode, stvarnosti i ljudskih nivoa.

10. Trud i vrijeme dok čekaš da se psina isere i ispiša, pokloni čovjeku. Izložiš se. Teško je. Ponekad i uzaludno. Ali nema bijega od toga da nam je namrijeto.

Hvala!

Stariji sin je učas posla nasjekao triščice i naložio. Taj miris bukovine jedan je od razloga zašto se nikad više ne mogu zamisliti u stanu s centralnim grijanjem- i sva zajebancija oko seoskog života u gluhom i nazadnom pičkovcu meni osobno vrijedi.
Mlađi sin je toliko umiljat i šarmantan, ma sve da sam znala sve bih i ponovila samo za to dijete.
Ma ne što su moji... ne to... ali ja takve zaslužila nisam.

Isprobavamo neki recept novi, T je entuzijast.
Užicao me duksu za 95 e... u kurac... ali tako je lijep da mu i priliči! Nek ide život, budem se udala kad ne bu išlo!

Odjebala sam iz života apsolutno sve što mi se nije sviđalo.
Dok čekam da se posuši komadić zida kojeg sam se stidljivo okuražila pokrečiti (probam ko ga jebe), dok mi okućnica miriši po duš gelu od magnolije jer volim i beton oprati...
5 malih mačića od moje kurvanjske mačke (ta je stalno skotna... a jebiga ne sudim joj i shvaćam impuls... samo je pitam "znaš li barem tko je otac, jel naš ili Srbin"... glupača, mrzim mačke, iritira me ali pomažem je kao trudnicu i dojilju i majku... čak je malo i volim ali minimalno), nahranjeni predu i skakuću...
Neću je sterilizirati jer nije moja mačka tehnički nego dolazi tu jer je hranim.
Neka dičice.
Jebe mi se iskreno za mačke, životinje su okupacija idiota.
Ali nitko iz moje kuće gladan neće, pa ni one.
I ptice hranim, a izgleda da mi se i lisica pripitomila.
Polako prilazi, isprva se samo bečila izdaleka.
Jebe mi se i za nju ali sviđa mi se jer je lijepa i lukava kao ja.

Kava je perfektna, ne pijem je ujutro nego popodne.
Štrik prepun iskuhanog veša.
Stari orah mi uvijek probudi neku groznu tugu, sasjeć ću ga, tuge mi ne treba.

Mislim si... Barbara moja... život je tako gadan, a tako i sladak kao šećerbombona.

Halid poliva... Bog mu dao duši pokoj.
Sve je to kratko, nek bude potaman!
Sve što je bilo, valjda je trebalo tako- inače bi bolje.

Bismo li opazili bljeskove jesenjeg sunca na Lici, da nije bilo tako sivih zima?
Taman je, kažem ja vama... nešto fino i meko donijela je ova jesen.

Imam ovdje prijatelja Cigana koji me ganuo.
Metem dvorište i šmrcnem a on kaže "bolesna si, idem ti kupit voća".
Uzalud mu tumačim da sam na ketu :) eto mi voća i kažem mu:
Stipe, gotova sam!
....patnički kao Esma i Usnija, uzviknem puknutim glasom u nebo!
A on će: nisi ni počela živit lipa moja!
Slučajno sam mu ukrala upaljač pa sam ga pitala tko je veći ganci od nas dvoje- obožava kad kaže TI SI!!!

Dečki iz komunalca su mi pristali besplatno praznit i neoznačenu kantu a prilikom pregovora jedan od njih mi je rekao NEMA PROBLEMA ZA NAJSEKSI DAMU PERUŠIĆA.

To kad je rekao, isprdila sam se potiho od smijeha pa javila ponosnim roditeljima tu titulu. Hahahahahaha život je dobar!

Ps- mački sam dala ime Čičolina i iz daljine sam je uspjela našpricati regeneratorom za mačke od jojobe da manje smrdi. Budem i lisicu kad-tad.

Ovdje mi se nakačio neki frajer iz okolice Labina.
Dosta dosadan, fizički ne moj tip, ali fin i dirljivo uporan.
Deklarira se kao razveden, u nekom trenutku se sjeti da je oženjen ali ona je njega izdala zapravo prva jer ne želi seks.

Ajde hvala Bogu, jer gadno je nekog otpiliti bez razloga ali shiza ove vrste je sasvim legitiman razlog da ne moraš osjećati obvezu odgovoriti na stupidnu poruku u smislu što je ručao (blagoglagoljiv a nesadržajan, klasični tip daveži).

Ali fascinantne su te amnezije.
Uzmimo da je čovjek bio privlačan ili seksi, da je s druge strane bila podložnija ili manje zahtjevna- neka već kombinacija- ili naprosto željna ženske pravde... blesavac, koji se predstavlja imenom i prezimenom, mogao je imati grde scene po pitanju svoje neobične demencije i naknadnog ispoljavanja svog osjećaja za pravdu spram svog kržljavog kurčića i žene koja ne shvaća njegove ljubavničke impulse.

Ako jebe koliko je inteligentan, sirotici doista nije prilijepiti titulu izdajnice. Samo normalne osobe kojoj se tip gadi.

Ali često, baš često, rastužiš se nad time koliko ljudi mogu biti glupi, i koliko su neki životi u principu uzaludni. Evoluirati do 50ih u takvog debila, a što nije tako rijetko, zapravo je zastrašujuća mogućnost.
Fenomeni života bez kognitivnog procesora, sposobnosti indukcije i dedukcije, ikakvog moralnog razvoja ili makar skromnosti po pitanju fakta da si odron...
To je teško okolini, a da li takvima? Ne. Blaženi u nepercipiranju, skloni amnezijama pače sinkopama, bivaju bez refleksije a kamoli srama.

Opcija za koju sam se ja odlučila, apsolutno i uvijek, odjeb uz laganu, iako uzaludnu, pouku o tome da mu je mozak vjerojatno ostao u utrobi žalosne majke.

Rikambi je to što jest, i njegovi poremećaji nadilaze invaliditet.
Život mu je ovaj blog, asistentica da počisti kuću, hoće li mačka srati ili pišati
I zloban je u tome, jadan, i negdje ga je za pokušati shvatiti.
Ne nužno trpjeti, zašto pobogu.

Ali vrijeđati ga zbog tjelesnog invaliditeta ipak je dno.
Uzevši u obzir da on ljude vrijeđa zbog stvarnih ili umišljenih njihovih osobina/situacija... stvar postaje opravdana.
Ali tu se vraćamo na to da je čovjek van kontrole i da mu sustav RH ne pruža dovoljno zaslužene i potrebne pažnje.
Čovjek zaslužuje biti pod stalnim medicinskim nadzorom jer taj invaliditet nije samo tjelesni i stvara mu jebenu patnju.

Srećom ima blog i mačke.
Blog gdje ga ili smatraju debilom ili žale, a on ga fantazira kao intelektualni kružok i salon u kojem "nadmudruje" (pizdu materinu). Taj stupanj izoliranosti ne možemo shvatiti mi pokretni.
Kupovanje seksa, sažaljenje okoline, vjerojatno i tjelesnu bol.
To je next level pizdarije, i koliko god je svakom njegova muka najgora to ipak stoji.
Njemu ne stoji, ne stoji ni on. I to nek vam prođe kroz glavu kad mu uzvratite ružno.

U dijelu u kojem ima blog- sami se pozicionirajte gdje vam paše biti.
Legitimno je uzvratiti mu, tjelesno je preružan, sjeban i nećete fulati.
Ali ćete pogriješiti.
To je sigurno.

Ružno je pročitati neke stvari. "Mrtvog psa se ne udara".

javi mi se nesretnik.
Pa di u Lici tražiš, bolje da ti je mater hladan kamen rodila nego tebe.
Da ti ne bi "mlada robinja" jebala pleme, pa ti pokazala gdje ćeš do večeri tri kubika prvo ukrast onda nacijepat al ne ukrupno.

Da ti ne bi mlada robinja šljagu stisla što se zajebavaš po netu a pepeo očistio nisi niti si naložio u četiri da ja u toplo ustanem.
O sunce te jeblo mene si našo...

Na naslovnoj stranici, neki ljigavac piše erotske komentare "pa što ako želim palucati jezikom po vrhu tvojih grudi" i slične stvari bez finesa, soka, smisla, stila...
Kao Malnarov Emir erotski pjesnik, tip vjerojatno ima 63 godine a još nije jebo, pa dođe na ovako neku stranicu i pokušava tekstualno demonstrirati da je nešto između porno-zvijezde i Đibonyja.

Takva krvavo žestoka nastojanja da se potvrdiš jebačem i stilski namećeš svoj seksi magazin kad i di stigneš... govore dvije stvari.
Prva je da nisi jebo (ili bar: nisi jako dugo jebo).
Druga je da izvjesno i nećeš, jer svaka ženska kuži da si pizdek

Uzdahne i napadne gospođu koja šeta psa:
"Svijet ide svome kraju a vi o paščetu mislite. Vi ste idiot".

Žena je, srećom, bila nagluha.

radensku 3 kur*a.
Dobila romerquelle pa popizdila i govorila protiv Srba.

Kaže meni tada, tadašnja kolegica
"Ja ti nakon što sam prošla 30u, uopće ne nosim uloške nego kupim manje dječje pelene. To ne možeš zaustaviti kad krene, i ne staje po deset dana".

Ostaješ u apartmanu jer budimo realni di da kreneš s tamponom na plažu pa to curi, namoči se, pa štrafta crvena po nogama... zajebi me toga.

Šarafi te i grči pa se valjda i crijeva zabune, to su proljevi, obično prva dva dana, da bi najbolje bilo doma sjediti za svaki slučaj ali moraš sve obaviti kao da ti ništa nije, pa te u Konzumu oblije hladan znoj dok cupkaš pred blagajnom i u autu stisneš dupe da se ne sasereš po sjedištima. Dođeš doma i shvatiš, lažna uzbuna, nemaš šta kad si već od jutros 8x....

Dok sjediš, recimo na poslu, odjednom samo osjetiš kao da rađaš meduzu. To je onaj divni osjećaj koji s vremena na vrijeme naiđe, valjda neki komadići što moraju van. Na faci se ne vidi jer si profesionalna ili kulturna, a sad ćeš provjeriti vidi li ti se na guzici u obliku crvene mrljetine.

I tako svaki mjesec nekih 4, 5, 7... koliko već dana. Napomenimo da kad studentici iz pripizdine starci pošalju nekih par desetaka eura- dio odlazi na uloške i tampone! Zvuči banalno ovako, ali kad se dijete rastaje od 20tak eura jer je žensko, a 20tak i ima, pa preračunava da je za to mogla kupiti luksuze tipa kruh i paštetu... ima i toga itekako, ne okrećimo glave.
Indijci kažu da čim se rodiš kao žena, to je teška karma.

Kad sam bila mala pitala sam starce, zgrožena nekom susjedinom pričom o užasnom porodu, zašto rađaju samo žene a muški ne.
Tata je rekao - pa muški se moraju svaki dan brijati.

Razmišljam i o tome- muškarci briju u pravilu facu, a mi sve osim face. U beskrajnoj paranoji da se ne otkrije teška istina da i mi imamo dlake na nogama, pazusima a pazi sad ovo, i oko šupčića.
Drž- ne daj, jedne brij, druge štucaj, treće....

Tijelo je pod konstantnim osudama. Jesi li se udebljala, ostarila, smršavila, pljunula keš pa popravila neki nesklad, jesi li se šminkala ili pak nisi- sve se poprati i prokomentira.
Muškarac ako je sijed, on je šarmantan. Ti si zapuštena baba.
Ako je debeo, on je bećar lola gurman, ti si se raskvasila.

Milijarde se dolara vrte oko ženskih nesigurnosti.
Poznavala sam jednu na faksu koja je odlučila sve to ignorirati i ne opterećivati se.
Vrlo inteligentno i lucidno je tumačila, potpuno legitimne, argumente da ima obrve i kosu kako joj je priroda dala, da ne želi popodne provesti ni u kakvim intervencijama ni kod kozmetičarke ni u kupaoni...

I komentirali smo kak je cool.
A pred kraj kave, kak je i odvratna, brrr, sve nekak masno, frikuša, vjerojatno-i-lezba....

Osobno, ne žalim se i sve prihvaćam.
Uočavam i zajebe bivanja muškarcem, itekako.
Ali, ako ste u prilici, za osmi mart nakupujte cvijeća pa po jedan- jednoj po jednoj u okolini...

:)*

I čini mi se da je ključni problem ljubavi danas (izuzev tragedija, osobnih nekih izbora, blabla...) ipak u osnovi onaj najjednostavniji.

Uzmimo da je poanta da muškarac i žena budu skupa. Da je to "skupa" logično, čak i biološki i tisućama godine prakse već ugravirano u nas. Uzmimo da je to uparivanje nekako prirodno, ne nužno ili obavezno, ali načelno doista prirodno.
I jest.
Nikad nije bilo zamišljeno da živimo s mačkama i paščadi u shizofrenijama da su to neki odnosi- ta je praksa tek slom pred težinama današnjih stvarnosti. Lakše dati zdjelu hrane nego u ovakvom svijetu imati obitelj. No, lakše je i šepati pa opet ne znači da je normalan hod. To su neka teška iščašenja.

Mislim da doista jest prirodno uparivati se.
Pod pretpostavkom da se radi o dvoje sasvim ok ljudi, zašto je pobogu toliko teško sresti ljude koji jebeno OSTANU skupa - ali bez muljanja, varanja, bez tog da jedva čekaju situaciju da se nekom istresu da im se partner gadi, da mu jebo pas mater, da nije trebao ženiti tu kad je nikad i nije volio...
I sve te kombinacije ostanka jer je nakon eura nemoguće, jer treba udvoje, jer je tu kredit dabogsačuva.

I čini mi se da sve počinje, ipak, s time da mi više nismo dva spola. Niti muževnosti u muškarcima, niti ženstvenosti u ženama. I sebe tu ubrajam, ali da nisam i muško sve bi propalo. U tome što sam i muško, ne vidim čak ni osobitog razloga da si kompliciram život.

Ali je li to sve skupa dobro? Malo sutra.

Vidim neki babac me, vrijeđajući i druge, nabrojao u ekipi "frustriranih".

To je argument onih koji nemaju argument.
Digni glas protiv biločega što možda i objektivno ne valja- to je zato što si ti frustriran. Ne zato što nešto možda i objektivno ne valja.

Pritom, ovdje se bez greške radi o projiciranju.
Ti bapci su mi od starta poznati po nekoj paranoji da ću im s 30-i-nekom tobož otimati mogućnosti da ih kakav 70godišnji taslači u motelu.
Stoga se ni ne pridružujem toj ekipi da ne bi bilo misinterpretacija.

Ali, da... nije baš svako imenovanje gluposti nužno frustracija.
Nekad je- imenovanje gluposti.
Bez osobitih uvjerenja da išta mijenja, jedan maleni "daj odjebi" nad kojekakvim halucinacijama, taštinama, umobolestima.
Ako ičeg danas treba, to je otpor budalaštinama.

Pogledajte gdje su nas dovela svačija prava da neometano i u beskraj, ovo i ono. Pali iz moje avlije.

A babac, svesrdno ti držim palčeve da te opali neki kojeg si priželjkuješ, nažalost iz redova ovih koji predlažu - neću reći mladima, ali mlađima od tebe koje desetljeće. Tu frustraciju ne izliječim ni ja, ni mlađa, bivajući metom.
Prozirno i bijedno, pa makar tu konstataciju nazvala nečijom frustracijom.

Nema gore od tog kad se opanak popapuči, tup naoštri, a babuskara nabrije da bi bila Kleopatra. A ono šipak.
Pa su drugi krivi, ovakvi, onakvi...

Nije mi iritantna koliko žalosna pojava, kad vidim da netko (u pravilu itekako seljački sin) sebi važnost pribavlja time da kaže germanizam pa smo se sad kao svi usrali od važnosti te osobe.

Kao rođena Zagrepčanka, odlučila sam se za Liku- posjedujem nekretnine na oba mjesta.
Ako ćemo baš o nobl feelingu, kao bavarska sam carica dok jezdim beskrajnim zelenilima između jezera i rijeka...

Kakvi su ljudi? Kao i u Zagrebu, kao u Brazilu ili Novom Zelandu: na svim točkama kontinuuma izmeđ krajnosti pametnih i glupih, dobrih i zlih, nadalje.

Ali uvijek se sjetim tatine sestrične Vesne, netom došle iz pripizdine Korduna koje nema na karti, kako se trsi velevažno pa pita di je šekret!
Točno na to me podsjećaju ove kretenuše polupismene, sa svojim nastojanjem da budu nešto na što ih u biti vlastiti kompleks tjera.

Pod žalosno glupom idejom da je TO "hoch".
A čist obraz bistrookog seljaka, svila je i kadifa postojanja, spram takvih pokondirenih tikvetina.

"Ponovo sam došao po drvnu sirovinu u Čabar".

Ja jesam Ličanka, ali brate mnogo je.