Valna širina

Nije to tehnološki cirkus
u kojem se jedno ponavljano pretapa u isto,
već u drugo,
a drugo, kad dođe trenutak
traansformira u treće,
pa treće u ono prvo i drugo,
i tek djelić postane smeće.

Osjećaje, i njih valja reciklirati...

Čudnovata tvar koja prema nekimy (meni neozbiljnim) stručnjacima čak LIJEČI RAK.
Taj ljekoviti učinak počiva na shvaćanju da je zakiseljenost organizma pogoduje nastanku i razvoju raka kao i nastanku metastaza. Jeftini 'supelijek' koji sve to liječi je upravo tvar za koju 'big farma' ne želi da itko sazna - soda bikarbona. Otprilike tako glase priče o moćnom lijeku, natrijevom hidrogenkarbonatu, NaHCO3, natrijevoj soli karbonatne kiseline, bijelim kristalićima koji su nam valjda svima, poznati kao soda bikarbona.

Kad se žlicu sode bikarbone otopi u čaši vode nastaje blago lužnata otopina natrijevog hidrogenkarbonata.
Stručnjaci preporučaju da se konzumira tu vodenu otopinu višelratno za liječenje, ili jednokratno za preventivu.

Međutim muči me nešto u cijeloj to priči usprkos navodnim brojnim svjedočenjima o stvarnim čudotvornim učincima sode na obolje od raka. Jer kad zamislim što se stvarno događa i koje se kemijske reakcije odvijaju u tijelu... ništa mi nije jasno i sve mi postaje sumnjivo.. jer...

U želudcu se nalazi jaka kiselina,(solna, klorovodična) HCl , a ispijanjem otopine sode bikarbone u tu kiselinu dodajemo blagu lužinu. Reakcija koja tada nastupa je neutralizacija. konačni produkti neutralizacije su natrijev klorid, voda i ugljični dioksid. Kemičari bi to napisali:

solna kiselina + soda bikarbona = kuhinjska sol (NaCL) + voda + ugljični dioksid (CO2) tj:

HCl + NaHCO3 = NaCl + H2O + CO2(plin)
(NaCl + H2O = slana voda)


Tu nastupa moje čuđenje i rađaju se sumnje jer je već u želucu soda bikarbona potrošena na nautralizaciju kiseline, a nastali produkti, SOL, VODA i UGLJIČNI DIOKSID bi trebali biti ti sastojci koji koji LIJEČE RAK. Točnije slana voda (NaCl + H2O) koji napuštaju želudac i odlaze prema crijevima. Ugljični dioksid će napustiti želudac kroz podriganac ili biti resorbiran.

Kad sve to tako zamislim i izračunam... pitam se... je li zapravo slana voda taj lijek koji liječi sve bolesti od A do Ž ?
Volio bih da netko pametniji razmotri ovu ideju. Drugog ljekovitog sastojka kod ispijanja otopine sode bikarbone nažalost... nema. Osim, urbanih mitova, legendi i sličnih ... neka se tko ne uvrijedi.... gluposti.

Tijelo nije velika posuda u kojoj se odvijaju jednostavne kemijske reakcije. Tijelo je iznimno složeni, živi sustav koji reagira i održava svoju homeostazu.

Neznanje nije opravdanje za širenje lažnih vijesti i veličanje gluposti.

Nisu mi poznati detalji pravila na iskrici, ali rado bih znao kakva je praksa ... zatreba li kome savjet dati...

Trebaju li se osobe s onim poremećajem osobnosti ... kad se dogodi da je u jednom umu nastanjeno više osoba, registrirati na iskrici kao parovi ili pootvarati zasebne profile za svaku osobnost ?

Pitam za frenda.

P.S. Mislim da bi bilo praktičnije da se registriraju u parovima.

Prema nekima je potpuno normalno i prihvatljivo da liječnici, odnosno medicinsko osoblje, pacijentima uskrate liječenje, odnosno odbiju obaviti neki medicinski postupak ukoliko to nije u skladu s njihovnim osobnim ili religijskim svjetonazorom, pozivajući se na: priziv savjesti.

Prema tekstu objavljenom u The Science Post, novi zakon u saveznoj državi Mississipy omogućava medicinskom osoblju upravo to - priziv savjesti utemeljen na vjerskim shvaćanjima. Iako to nije bila namjera zakonodavca zgleda da se primjenom tog zakona otvara recipročna mogućnost da ateisti među medicinskim osobljem uskrate pružiti medicinske usluge religioznim pacijentima ukoliko se pružaje takve usluge nije u skladu s njihovim ateističkim svjetonazorom i stanjem savjesti, jer zakon o prizivu mora svima dati jednake mogućnosti zaštite osobne savjesti.



Google prevoditelj:


"JACKSON, MS - Novi zakon u Mississippiju omogućio je da liječnici i medicinske sestre odbijaju brigu za određene pacijente na vjerskoj osnovi.

Zakon dopušta medicinskom osoblju da odbije liječenje pripadnicima LGBQT zajednice na temelju toga što krši njihova vjerska uvjerenja. Bilo bi dobro da se to odnosi i na ateističke liječnike i medicinske sestre koji bi mogli odbiti liječiti religiozne pacijente.

"Ne ne ne. To uopće nije svrha zakona “, rekao je ljuti senator Frank Danforth (R). "Zakon bi trebao štititi liječnike i medicinske sestre koji slijede učenje Boga i Gospodina Isusa Krista za liječenje pacijenata koji prakticiraju nesveti način života."

Mnogi liječnici i medicinske sestre u Mississippiju su protiv zakona, ali su izrazili da će ga također slijediti doslovno i odbiti liječenje pacijentima za koje smatraju da su netrpeljivi prema određenim načinima života.

"Naravno da nisu svi vjernici protiv LGBQT-a, baš kao što nisu svi ateisti protiv religije", rekao je dr. Susan Jewer, ateist. "Ali ako je medicinskim profesionalcima dopušteno odbiti skrb na vjerskoj osnovi, ja sam više nego sretan da to obvezujem."

Do danas nije bilo izvješća o liječnicima ili medicinskim sestrama ateista koji su iskoristili novi zakon.

Link

Nešto što postoji isključivo virtualno, ali toliko logično i gotovo opiplljivo da duboko vjerujemo u njegovo stvarno postojanje.
Čak vjerujemo i da ga uspješno 'mjerimo'. Na uvijek isti primitivni način.
Vrijeme je čak i roba. Može ga se prodati i kupiti. Uz ograničenje: Možemo prodati 'svoje vrijeme', ali ne možemo si ga dokupiti i tako povećati ukupnu količinu 'svog vremena'....

To 'vrijeme' čini dragocijenim i zbog toga sam škrt.

Konstruktivna, strukturirana, aktivnost bez štetnih posljedica, omeđena pravilima.
Ljepota igre leži u komunikaciji igrača.

Najteži otrov za ljudsku dušu je strah.
A protuotrov ?
Znanje.

Zašto vjerovanje, intucija, religija i sl. to nisu?