zmajić

Bilo da je to novac, prijatelji, partner ili bilo što, uveijk neko ima više. To što vi želite više govori o vama dosta. To što on ima više ne znači da je sretan.

Pogledajte životopis neke poznate osobe i recite koliko je zaista sretna. Koliko uopće zna šta je sreća. Njihova razonoda je trošenje novca a to nije sreća. Okrenite se onome što volite, a ne onome šta to što volite može da vam kupi.

I tako hodam trgom...
sjednem...
odjednom ko da sam se probudija..
asti miša ka da sam se ponova rodija..
more bit da sam se otim rođama gori
nešto dobro zamiria pa me na isto misto
bacili..na isti kamen u isti svemir i isti
izgubljeni grad..
a to što sam mislio da mi je ovdi
zadnji život e malo sam se prešooo..
a čini mi se da ču opet umrit mlad
a rodit se star....

SF..priča iz 2801.nepoznatog autora..

Mržnju nikada ne zaustavlja mržnja; mržnju zaustavlja ljubav.- Buda -

Dakle ovako...
nisu ploče problem..
nema branitelja civila ....
nezna se gdje su im kosti..
ovce ..to je narod...98 su krenuli
krediti..2005 već nije trebao ni
jamac za kredit..
ljudi hrvati su na kredit kipovali hranu..
i dan danas..ljepi auti..novi stan...
nisu obračali pažnju da se sve prodaje...
i sad kad su robovi banaka i europe
sad im niš ne valja..
a narod je glasao za vlast..
hdz..sdp..
Referendum..e ..Hrvati moji...
davno je bila 95..
bojim se da do 2100 nas neče više
biti ko naroda...
pa i dalje glasajte za ateiste....
Možda nam jedino može pomoći
treći svjetski ...jer jedino u govnima
do grla isplivamo...
Hvala ti naša domovino Hrvatska
što si nam htjela sve dati...
a mi smo te se odrekli ko Isusa
i još gore ni pelene ti nismo ni
jedanput promjenili...

U malom gradu tisuće prozora.
U njima tisuće žarnih očiju.
Sjene obložene svjetlošću.
Zatvoren krug imena.
Rasprodaja sati minuta i godina.

Jer hrabro je voljeti vitezove
u neprobnojnoj tami oklopa.
Bio sam kamičak
Zato možeš uvijek da me baciš
daleko od sebe u ponor samoće
i budeš sigurna da se ne mogu
nikad više vratiti
Zato sam sve ovo što nisam
sluga riječi horizont jedne slike
Bio sam grobnica grobnica ljubavi

Nediraj mi noćas samoću..
ne vjerujem ja da si me ikad voljela...
a to što sam te volio dušom svom...
i sad hoćeš da otvorim vrata..
ono da mi budeš gost..
e pa ne može ...

Mene više nema.Sve je iza mene.
Ostala je samo projekcija tijela.
Ko srebrne cijevi ukočene vene,
I zelena zvijezda povrh mrtva čela.

Smiješ se,pričaš,hodaš i brineš.
Dijete u tebi polako blijedi.
U vrtlogu života sebe kriješ.
Zaboravljaš koliko vrijediš.

KAD NE ZNAMO JESMO LI
BLIZU ISTINE ILI
NA RUBU LAŽI
ŠTA JE ISTINA
DALEKI SMO JEDNI OD DRUGIH
PREDALEKO U SVOM NEKOM PONOSU PRKOSA
A VRIJEME JE POKLON ČIJE DAROVE TEK PONEKAD UZMEMO
I TEK PONEKAD OTVORIMO IAKO NAM JE DATO NA DAR....

Zaključani u sefovima živimo
iz kutije u kutiju presjedamo
ljudi su nam kao drveće,
prolazimo i odlazimo,jurimo u kaveze.

Ne primjećujemo prirodu,
nikad ne osjetimo kap kiše na obrazu.
Ne nasmijemo se kad nas vjetar grli,
ne gledamo ljudima u oči nego u cipele.

Ubi me ova utrka za žovotom
i to sasvim skromnim.
A opet ne stižem ga,
jer nitko nije.

Znam,
da svaki dan
prošetaš stazama isčekivanja
da bi pogledala u izloge uspomena

Znam,
da svake noći posjetiš sajmove snova
i tamo me nađeš
kako idem stazama daljine

Ne budi se.Snovi nikada ne bole.

Pogledao sam tog starca,mojeg starog koji
drži stara,bijela stopala u bistroj rijeci,
podkraj života,i pomislio na njega,
iznenada i jednostavno,kao na dječaka,
dijete,mladića pred kojim je cijeli život
kao što je moj preda mnom.To níkad prije
nisam učinio.I te su se slike-očeva sadašnjost
i prošlost-spojile i on se u tom trenutku
pretvorio u čudnovato biće,ludo,istodobno
mlao i staro,na umoru i novorođenče.

Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači – dobivati.