TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

nedavno sam se razveselio ko malo dijete dobivši u ruke par listova ispisanim glagoljicom.
Ups….. pas mater, kaj je ovo? Neka slova odmah prepoznajem, neka nabadam, neka pojma nemam???
Link
Bemu senilnost, a nije već dugoooo vrijeme u ne praksi.
Davno na Katedri slavenskih jezika filozofskog fakulteta kao vanjski suradnik radi viših interesa ostvario sam prekrasnu suradnju s izvornim govornicima, tadašnjim asistentima.
Njihov interes za Hrvatsku povijest (špije) i posebno za glagoljicu koja im je izgledala poput Egipatskih hijeroglifa iako puno jednostavnija, logičnija i razumljivija u svim svojim varijacijama, rezultirao je zajedničkim pokretanjem tiskanja crtanih romana s događanjima iz daleke hrv. povijesti za studente faksa, ofc pisanim glagoljicom (ako vam je rečenica pre dugačka čitajte ju od zareza do zareza). Interes je bio iznad svih očekivanja tako da je edicija izašla iz okvira faksa u trafike uz Alana Forda. Ne sjećam se koliko je to sve trajalo, godinu, dvije?
Znam da se ugasilo kao i većina ondašnjih kulturoloških projekata radi političkih (poticalo je hrvatstvo i domoljublje) i automatikom financijskih razloga. Kad bi barem uspio odvojiti malo vremena da pročešljam arhivu NSK, sigurno imaju barem par originalnih primjeraka.

Kako je krenulo? Obožavam Istru i Hrv. primorje s otocima koji su raj glagoljice. Jednostavno nisam izdržao prolaziti takvim krajevima koji u najzabitijim dijelovima imaju barem jedan redak na glagoljici, a da ne znam što mi govore. Morao sam naučiti i savladati čitanje i pisanje. Iako su glagoljaški zapisi pisani starohrvatskim jezikom dobrim poznavanjem gotovo svih slavenskih jezika u veliko mi je pomoglo da skontam što je pisac napisao. Bašćansku ploču sam znao napamet.

U vrijeme početaka informatizacije dok smo čitali novine i kupovali „Skandi“ križaljke za ubijanje viška vremena na čuđenje okoline sve križaljke sam ispunjavao uglatom glagoljicom uz komentare da ne mogu ispuniti križaljku latinicom pa sam tu našarao razne nerazumljive čvrčke kako bi ispalo da mogu ispuniti križaljku do kraja. Takvo ispunjavanje križaljki držalo me je u tempu i stalnom obnavljanju steknute vještine. U to vrijeme kćeri sam na haljinice, majice ušivao ili upeglavao razne napise na glagoljici dok me nije otkantala jer ju je okolina proglasila da je srpkinja????

Zato znajte da ćete sva stečena znanja vremenom gubiti.
Nije bez veze „Repetitio est mater studiorum“.
But ne paničarite. Svakodnevna i povremena znanja koja koristite neće nestati.

Tako vam je i sa seksom ako se opće sjećate što je to. Ne prakticiranje vas je odvelo u zaborav, a vjerujte mi u tome možete uživati dok dišete i nikad ne možete pretjerati. Osjećati ćete se bolje, poletnije, uživati ćete u poklonjenom životu i nećete se baviti ispraznim glupostima.

„iskustvo zlata vrijedi“
…..ma malo morgen :)))) ništa nije univerzalno

Je, ako zabijaš čavle ili špinaš šećer. Udarac čekićem po prstu ili zasrana peć, opekotina i izgorjela zapečena tava naučiti će te da to više ne ponavljaš.

Ne pišem ovdje o takvom iskustvu. Pišem o duševnom, emotivnom, ljubavnom, seksualnom….

„Iskusna žena traži isto takvog iskusnog muškarca za trajnu vezu.“
Hahaaa ….. i skoro se zapišam od smijeha na ovakav oglas.

Onda se uozbiljim i razmišljam….. Jbt zar ima tko iskusniji od mene. Nanizao tolike godine i stvarno si prošao Scile i Haribde, nema mjesta gdje te nije bilo, gotovo nema posla niti funkcije na kojoj nisi bio, bio u vezama i bez vezama, volio, ljubio, gradio, dizao se i propadao nebrojeno puta… pa ti nedvojbeno pucaš od iskustva :))))

Zajeb…
Nije to zabijanje čavli. Svaka je bila posebna, ljepša, toplija, seksualnija, pametnija, na svoj način drugačija…..
Svaka može biti iskustvo samo za sebe. Kada bi zbrojio sva ta iskustva u jedno, koga bi više mogao voljeti?
Jedino sedmu od devet ali ona nije žena, ona je Borg i egzistirati će za dvjestotinjak godina poslije moje smrti po Federacijskom kalendaru (a štaš kad sam Trekker) :-/

Link

I zato draga iskusna ženo iz oglasa, ja sam neuki dječarac u srcu, s nikakvim duševnim, emotivnim, ljubavnim, seksualnim iskustvom i ako si za trajnu vezu morati ćemo zajedno učiti vezu, ljubav, seks….. iz početka.

Odgovor: mrš, koliko godina imaš, a radiš budalu od sebe!
WTF? I kaj sad. Objašnjavati, tumačiti, opravdavati, pisati romane? …jok
???? Kupac je uvijek u pravu pa valjda tako i žene i zadnja mora biti njezina (iskustveno). :?))))

Link

Link


moja ergela ispod haube trpi Zaljevsku krizu i jedva da ih održavam na životu, a tjeram ih ko cigan konja.
Sva sreća da su skromni i razumiju pa gotovo da ni ne piju. Čim se malo operlatim počastiti u ih da se napiju ko deve i još kad im zimske potkove promijenim za ljetne biti će belaja.
Kažu, šuška se da će gorivo s cijenom ići dolje :)

Zakaj ja ne volim ponedelek?!?
Zato kaj je Blog mrtav…..
a i Blogerice valjda tužne, nesretne, ljute, nema ih, tek u tragovima
Link


idem sanjati….
Link

Vrata neka zatvori ko bude zadnji, please

Ulovio malo vremena dok čekam novu etapu Rallya.
Link


Link


Ne zavaravajte se, svi smo mi na Iskrici, WEblogu ….duhovi….
Za razliku od reale ovdje možemo biti što god poželimo. Često i ono što realno ne želimo ali želimo probati kako bi to bilo kad bi odista bili takvi?
Čast onima koji svoju realu prenose na Blog, PVT li bio koji drugi način komunikacije, rijetki su i njima skidam kapu. Za takvo što treba imati hrabrosti i samopouzdanja. Biti sigurni u sebe, spoznati svoje kvalitete i mane i besramno ih prezentirati.
Na kraju čemu skrivanje?
Možda opravdano skrivanje pred duhovima koji su isti duhovi kao i mi sami .... pa smo egal.
A i ovako lažno i imaginarno privlačimo veću zainteresiranost i pažnju koja nam u reali možda nedostaje (adrenalin, ljubav)?
Realu tako i tako svakodnevno imamo doma. Ovdje se možemo vinuti u nebesa, paliti i žariti.
Nekako si mislim da smo u prosjeku svi slični sebi u reali ma kakvi god ovdje bili. Sami procijenite tko je duh, zloduh ili možda realist.
Have fun!

Link

dok sjedim :)
ne da mi se ustati, a moram gibati hitno

konačno iz garaže na zrak da prodiše punim plućima.
Zahebo sam stvar skidajući auspuhe radi dolazeće krize,

Link


pa ih sad moram opet vratiti. Sreća da imam malo alata i box.

Link

Vikend na Grobniku i okolici uz čepiće za uši i snifanje benzinskih para.
Ugoda gotovo kao snifanje OHO ljepila iz vrećice.
Sreća da rally auteki nisu dizelaši tak da nebu dima i smrada.



Mali se veseli ko malo dijete da bu se mogel malo izrajtati.
Dugo mu je bilo od jeseni bez asfalta i makadama. I ja se
veselim malo adrenalinu kojeg mi Blog uskraćuje.



Ma ne brinite, nisam u konkurenciji i nebum se razbil.
Prave aute, vozačice i vozače bum gledal s klupice i monitora.
A i vi vozačice i vozači kaj me vozite Iskricom i Blogom bute
ovaj put isto na klupi zato kaj lagite. Pa kaj, sad se to na Blogu
nosi i moram biti in….

nisam mislio pisati Blog u nedostatku vremena ali trenutna inspiracija je jača pa kradem radno vrijeme koje objektivno ne bi trebao imati i koje me u zadnje vrijeme samo potkopava i opterećuje dokle, zašto i za koga?

Da se vratim na temu. Tko je igrač s klupe?
Sigurno ne netko tko je slab, nesposoban, odbačen, zaboravljen....
Upravo suprotno. Taj je prošao treninge i školu, usvojio znanja, kondiciju i što je najvrednije povjerenje i usud. To što trenutno nije u prvoj ekipi je splet nekih objektivnih pa i subjektivnih okolnosti izbornika čime ničime nije umanjena njegova uloga i važnost.
Njegove kvalitete su neupitne jedino što se ne napuhuje, gura ili ističe da bi pod svaku cijenu bio prvi igrač jer zna da će kad tad doći vrijeme kada će se moći dokazati i time opravdati ukazano mu povjerenje.
Za svaki uspjeh ekipe i on je nagrađen na klupi medaljom i ali njemu ta medalja najjače svijetli u cijeloj ekipi jer prva postava smatra da je to normalno okititi se medaljom kad su već odabrani.
Kad tad prva postava zaškripi jer se uljulja najčešće misleći da samim tim što odabrani i osigurani, sigurni da ne moraju više davati 100% sebe.
I kaj sad? Tek u takvoj situaciji vrednujemo igrača s klupe. Sve karte i nade onda polažemo u njega i sigurni smo jer znamo makar ne htjeli priznati da smo najjačeg igrača stavili na klupu jer znamo da će on pod svim uvjetima uvijek dati 150% sebe za uspjeh igre bio ili ne u prvoj postavi.
Upravo radi toga na klupu ne stavljamo nekoga tko je slab i u koga nemamo povjerenja.
Ne kaže se uzalud da je ekipa jaka koliko im je jaka klupa.
Zato držite na klupi najbolje.

I da, nema sličke ni linka. Imate ogledalo i pjevajte si sami jer je vaš izbor glazbe najbolji.
Svaka sličnost s realnim životom je slučajna.

Svugdje lijepo, doma ipak najljepše pa makar se na aerodromu osjeti draž Hrelića, lakše se diše :)

Kad putujemo javljaju nam se doživljene emocije s puta i one koje bi možda bile da smo bili tu jer tu ipak možemo biti što god poželimo, egocentrični, dobri, zli, opaki….
Jesmo li stvarno takvi?

Svjesni svoje prolaznosti i dedeki se ludo zabavljaju još uvijek dišući život punim plućima.

Link

Da, život se svede na emocije koje smo dijelili ili dijelimo s nama dragim osobama koje smo na svom putu sretali ili ih samo zamišljali u realnosti. Rijetko pamtimo neke loše stvari, većinom u nama ostaje lijepo. Svako dijeljenje ljubavi i boli, bile one realizirane ili ostale samo u našim mislima, samo nas obogaćuje i daje nadu da vrijedi živjeti. Zato ne zatomljujte svoje osjećaje, pustite ih van neka lutaju životnim bespućima. Ne libite se nekome pokazati koliko vam je drag bez obzira na realnost konzumacije, nikada ne znate možda ste i vi njemu dragi iz Blog zna kojih razloga? I čuda su moguća.
Nikada nemojte biti ljubomorni ili zavidni što je vaša ljubav pripala nekom drugom pa makar druga strana od vas to očekuje kao dokaz vaše ljubavi. To vas ne dovodi do rješenja nego do bespotrebne agresije koju druga strana i te kako osjeti. Otvorite svoju dušu, a svako ju ima, pozvanim i nepozvanim da vas mogu upoznati, razumjeti, prihvatiti….
Ma previše sam iskusan i mogao bi sada mlatarati i gnjaviti vas koji to tako i tako to sve znate. Nije Blog za romane, a oduzelo bi mi previše vremena.
Moram na propušteni obiteljski „Uskršnji“ ručak koji sam propustio. Valjda ima još ostatka?

I da, još ponešto o Blogu koji nije više ispod. Treba imati snage reći adio ili sorry jer nas uvijek kopa što bi bilo kad bi bilo. Vjerujte bilo bi upravo ono što i jest sada.
Adio II:
Link

Sorry (oprosti) koji me oduševio spotom:
Link

jbt od pola sedam mob cvili i vibrira kao novi vibrić iz seks shopa s novim duracell baterijama???
A miline od kiča do cijelih propovjedi. Neke su OG valjda in pa imam dupliče ako se netko želi mijenjati. Ima ih i maštovitih od kojih sam dobo istu čestitku kao prošle godine.

Uz dužno poštovanje Blagdana i običaja otvorilo mi se pitanje.
Što to i zašto čestitaju meni da mi donesu mir, ljubav i radost u srce??? (đe su pare?)
Pa nisam valjda ja uskrsnuo da mi se svi vesele i žele mi najbolje ?

Link

Nije loše pivo, ali ja bi to bolje
Pobožni su i farbaju jaja (čokoladna) i jedu rubiols i panades.
Umjesto uskršnje šunke janjetina (fali mi hren)
Ryanair jeftiniji od ZET-a

niti sebi.
Makar i bila istina, ostavite to za bolje dane
Link

Link

Ofelija je grčko žensko ime koje znači "pomoć", "podrška" ili "prednost". Ovo ime je najpoznatije po tragičnoj junakinji u Shakespeareovom Hamletu.
Nešto napisano prije 400 godina ostaje svjetovno i danas u ljudskoj psihi, karakteru…
Da li se ljudska psiha mijenja, evoluira, prilagođuje vremenom?

Nasumično odabrano od pametnijih:

Ofelijin lik je važan u priči jer predstavlja ženstvenost, a Hamlet je u stanju svoju agresiju prema majci iskazati na Ofeliji. Iako je ona zapravo naivna i nevina djevojka, Hamlet vjeruje da su sve žene manipulativne i koriste svoju žensku prirodu kako bi iskoristile muškarce.

Žrtva je fizičkog i emocionalnog zlostavljanja, kako od svog dominantnog oca, tako i od bivšeg ljubavnika Hamleta. Čak i nakon smrti, tretira se kao lijepa djevojka, dobra samo zbog svog izgleda, a ne kao ljubazno, nježno biće, s bilo kakvom inteligencijom ili sposobnošću da govori sama od sebe.

Cijeli Ofelijin put je u osnovi ono što se događa kada nekome uništite volju i slobodu djelovanja dok ne ostane bez ičega na čemu bi se mogao osloniti. Tragedija nije samo njezino ludilo ili smrt - već to što su je svi muškarci oko nje tretirali kao produžetak vlastitih ciljeva. Hamlet ju je naoružao, Polonije ju je manipulirao, Laert joj je držao predavanja.

U časopisu Psychology Today, psihoterapeutkinja Whitney Coulson napisala je da "Sudbina Ofelije" obuhvaća "emocionalnu alkemiju" ženske boli u kontekstu patrijarhata i popularne kulture, pružajući psihološki uvid u to "kako se lako ženska bol preoblikuje u nestabilnost" kroz korištenje književnih arhetipova.

Što se dogodilo s Ofelijom? Prema Morticiji, Ofelija je pala u stanje psihoze nakon što je pretjerala sa svojim moćima. Njena „psihička iscrpljenost“ obilježena je crnim suzama koje su joj tekle niz lice. Umire još vrlo mlada, pateći od tuge i ludila.

Na taj način, Ofelijino utapanje, okružena cvijećem s posljednjim dahom u pjesmi, njezina je predaja svojoj neodoljivoj ženstvenosti. U ironičnom obratu, njezino vodeno samoubojstvo, koje je uranja u bezličnu vječnu žensku bit, podsjeća likove na njezinu ljudskost i individualnost.

Vaše mentalno i emocionalno zdravlje pati: Ako podrška nekome s mentalnom bolešću počne ozbiljno utjecati na vaše vlastito mentalno i emocionalno blagostanje, možda je vrijeme da date prioritet brizi o sebi. Zapamtite, ne možete sipati iz prazne čaše, a briga o sebi nije sebična, već nužna.

Link

stabla se ruše
promet nam guše
Link

Tko se mora gibati po Zagrebu neka mu je sretno, djeca ne moraju u školu

trinkgelt (tringelt); manča (manća); tip; bakšiš; pinka; service charge…
To je mala količina novca koju dajemo konobarima, taksistima, nosaču i osoblju po hotelima za kvalitetno ili nekvalitetno obavljenu uslugu. Daje se u ruku u vidu novca, ostavlja se na stolu, ulažemo ju u mali etui u kojem dobivamo račun ili kada čujemo vrijednost računa kažemo novi iznos koji je veći od prvobitne vrijednosti.

Kod nas ostavljanje napojnice nije ničim regulirano osim limita na godišnjoj razini gdje sjeda porezna, iako je upitno koliko primatelja napojnice prijavljuje to kao „vanredan“ primitak (dohodak). Obično kod nas dobro organizirani lokali rade po principu škrabice u koju primatelji napojnica ubacuju novac koji na kraju smjene dijele s drugim uposlenicima jer taj novac ne smije u blagajnu opet radi porezne koja ne priznaje višak ili manjak kase (blagajne) u odnosu na izdane račune i lokal se nađe u prekršaju.
Tu je i problem ostavljanja napojnice prilikom plaćanja kreditnom karticom. Iako je u svjetskom ugostiteljstvu ovaj problem bio davno riješen uvođenjem posebnog polja u koji se naknadno, po želji gosta, na ukupan račun upisuje dodatna cifra kao nagrada za uslugu, kod nas takvo što je zaživjelo samo dok su se kartice provlačile kroz slipove.
Oni koji putuju po svijetu sigurno su se susreli s običajem „napojnice“ i dobro je ako ne znate raspitati se. U Americi, kao i u dosta europskih zemalja postoji nešto što se zove “service charge”. Riječ je o iznosu koji varira od 10 % u Europi do 20 % u Americi i označava naplatu usluge već uračunate u cijenu. Kod takvih računa se ne ostavlja dodatna napojnica. Naravno, mala je vjerojatnost da će se netko buniti ako gospodski zaokružite račun i ostavite par dolara, eura ili funti (tip). No, trebate znati da se to od vas ne očekuje. Primjerice, u luksuznom hotelu u Japanu ako pokušate dati bakšiš, vaša gesta će biti doživljena kao nepristojno i bezobrazno pokazivanje obilja. S druge strane, ako to propustite uraditi u bilo kojem restoranu u Americi među poslugom koja je udovoljila vašim zahtjevima više nećete biti dobrodošli ako vas zapamte, a they remember foreigners.
Kod nas ne postoji “service charge” osim u nekim restoranima gdje se naplaćuje 10% do 20% na živu glazbu ali time vas ne oslobađa od napojnice donosiocu računa. Kod nas postoji nepisano pravilo iz pristojnosti da se ostavlja napojnica cca 10 % na ukupnu cifru računa.
Neki restorani vas na to podsjećaju računom kao što je ovaj priloženi, jučer pojeo prosječni ručak za jednu osobu:



Ostavljeno 50,00 EUR (12,6% napojnica).
Previše ili možda premalo? Ili mislite da i onako uslugu plaćamo previše za ono što pojedemo, popijemo i kako smo posluženi pa napojnicu ni ne trebamo dati?
Sada cicije izvedite Iskricu, Blogericu u prosječan restoran na date, a u sebi strahujete da njezin lik i djelo ne zavrjeđuje ni kapučino :))))
Dobar tek! (zapravo u slast?)