Bijela Ruža

Dragi i cijenjeni bloski puce, radosnu vam vjest navjescujem. Konacno nakon skoro 14 godina ovdje dolazi moja pomocnica pa poslije nasljednica na iskrica weblogu. Upravo je kreirala svoj profil i ceka da iskrica registruje uplatu premium clanarine.

Za pocetak vas molim da budete blagi prema njoj. Znate kakvi su ovdje poceci i svasta se dogadja. A ona vam ne obecaje puno osim da ce biti svoja i poklonit ce vam svoje vrijeme i paznju koliko god moze.

Znaci dok moja premium pretpalta istekne, tu smo nas dvije, moram je uvesti u sve ovo a poslije je ostavljam u ovome kraljevstvu bloskom.

Sto ce biti s una_sw ? Planovi i planiranja su u tjeku.

Lijep pozdrav svima! :))

Nije lose biti zdrava i situirana plavojka i jos sveta, proglasena sveticom i to od muskarca. Pa vi sada razmislite da li je ovo uspjeh ili nije :-)
Jos kad se tome doda to da imam predobro dupe Sta mi vise treba ?

Moj voljeni Viking rece jednom “kako te volim vidjeti da uzivas u svemu, nama i da ta energija osvaja, zaludjuje me”

Muskarci koji su bili u mome zivotu nisu bili mijenjani kao carape. Nego su bili birani po svojim kvalitetima. A imali su ih. I ima ih moj dragi
Nikada nisam bila iza muskarca nego ravnopravna u svemu.
Mene je i moju sestru otac gledao kao princeze. Nije bio neki problematican ili nedaj Boze nasilni alkoholicar da je svoju snagu primjenjivao na nama ili majci. Negu je postovao svoju majku, zenu, kcerke i ostale zene u svojoj obitelji.Pokazao nam je svojim primjerom kakav muskarac treba biti i koje kvalitete imati.
Bile smo princeze ali i “muskarcine s mudima” pokazao nam je kako se trebamo boriti kroz zivot i da nasi buduci muzevi ne smiju ni pomislit da nas tretiraju kao drugorazredne osobe ili nesto gore.. Bile smo vodje zajedno s njima. U nekim stvarima i bolje od njih. Odgajao nas je da imam svoj kruh i da smo samostalne u svakom pogledu.
Imala sam i srecu da sam rodjena i odrasla gdje jesam jer u nekim dijelovima svijeta zena je nista i muskarac moze sve da joj uradi. Nazalost ima takvih muskaraca svugdje.

Ja sam na svemu zahvalna sto mi je zivot dao, iz najvecih negativnih situacija izgradila sam nesto veliko a to je moj dostojanstven zivot.
Sve karte koje sam dobila na pocetku igre odigrala sam u svoju korist i uvijek imam asa u rukavu :))
Igra jos uvijek traje i tko zna sta je sve na putu ka meni, dobro ili lose, primam sve sto dobijem jer vjerujem da ima sve svoju svrhu.
Ja cu to postaviti na pravo mjesto.

Ove godine koje imam su zlatne godine. Djeca otisla svojim putevima.
I ponosna sam na njih. I to mi je najveci uspjeh. Roditi i izvesti na pravi put dvoje djece, naravno uz pomoc njihovog oca je veliko.
Sta da jos napisem a da ne bude da se hvalim :-)


Cudo je veliko sta zenska ljubomora prema zeni cini. i koliko ima mrznje i negative u sebi ovdje a nedaj Boze imati je za susjedu uzivo.
O kome se radi necu vam reci, sama ce se prepoznati, sjecanje je valjda sluzi par dana ;-)

Malo drugaciji blog. Ne zamjerite plavojki (bas simpaticno ) :-))


LinkMarija Serifovic -Drugacija

Nije bitno da li je netko vjernik ili nevjernik, bitno je da je covjek u pravom smislu te rijeci.Znam da i tu se necemo sloziti sta znaci biti pravi covjek.
Zivimo u svijetu koji je nas. Mozemo, mi, koji zivimo u naprednim drzavama biti to sto hocemo, moja je zelja da je tako na svim mjestima ove nase planete. Necu ulaziti u to zasto nije tako.
Tako ja, imam moj identitet, kao i ostali ljudi. Imam sve sto je potrebno za dostojanstven zivot, imam kao drzavljanka jedne od naprednijih drzava u svijetu, moja prava i duznosti, imam slobodnu volju i mogu biti slobodno bice koje zivi po svojim uvjerenjima.
I na svemu sam neizmjerno zahvalna i zadovoljna. Najvise zato sto ja i ako nisam rodjena ovdje, dosla sam i dobila sve. A morala sam otici zato sto ljudi tamo gdje sam zivjela su rjesavali situaciju pomocu rata. Dok zivim i disem vjerovat cu da se sve moze rijesiti razgovorom i dijealogom. Duboko susjecam sa svima koji sada u danasnje vrijeme se ubijaju zbog nacionalne, vjerske i drugih pripadnosti.
Nedavno je bio nas najveci blagdan Uskrs. Mi vjernici sirom svijeta, obiljezili smo ga i proslavili onako kako treba.Ovdje na iskrici pojavile su se uskrsnje cestitke. I nisam primjetila da je netko od nas vjernika rekao nesto vise o tome i jos manje da smo prozivali nevjernike i ostale kojima ovaj blagdan ne predstavlja nista.
Medjutim, vidjela sam svojim ocima blog koji vrijedja one koji slave Uskrs, vidjela sam one koji to podrzavaju i biglajkaju, i u tome vide fini progres.
Stvarno ?
Ovo sto sara i ladonna su kako sara rece, lijepo rekle o nasem papi, a sve bi vjernike makle s lica zemlje da mogu, nije vrijedno paznje ali necu da sutim.
Sinoc sam procitala i vidim da se sara ruga crvenoj odjeci Bozjih sluzbenika koji su bili na sahrani Svetog Oca i to joj je smijesno i pita se kako bi to izgledalo da neki blogeri obuku to.
Stvarno, trebas toliko biti pokvarena sara da to mozes reci. Gdje ti je razum ?
Kao prvo vjernik je kao i svaki drugi covjek koji zivi po svojim uvjerenjima. Ima razlog zasto su Bozji sluzbenici bili obuceni u crveno jucer na sahrani.
I bilo je i sluzbenika i vjernika drugih religija koji su bili obuceni kako jesu.
Blogeri to ne mogu obuci, daj saberi se malo.
Nisam jos nikada vidjela takve osobe u privatnom zivotu. Stvarno nisam. Srela sam na tisuce ljudi, svih boja;nacinalnosti i vjerske pripadnosti, ateista, agnostika i svih drugih. Jos nikada nisam prisustvovala razgovoru gdje jedni druge vrijedjaju i ismijavaju i proglasavaju svakvim imenima zbog njihove pripadnosti i uvjerenja, vjerske (ne) pripadnosti
Ali zato postoji iskrica. Dosla sam tu, ja kao ja, kakva sam u privatnom zivotu. nema razlike. Ista osoba. Svi ostali su isto osobe iza ovih nickova ovdje. Imam respekt prema tome. Znam da smo razliciti i da zivimo svoje zivote. Svaki svoj.Ja zivim svoj i razumijem da svaki od vas zivi svoj
Kad se pise ovdje, radimo to dobrovoljno i ne vjerujem da je netko prisiljen na ovo. Pojedinci uzimaju sebi za pravo da prozivaju u negativnom smislu, dosta toga sto njima ne odgovra. Nemaju osnove ljudske kulture i iskreno prelaze granicu. Koliko ja znam ruganje i ismijavanje, nije isto sto ne slaganje sa necim.
Pametan covjek ne ulazi u raspravu o dosta toga sto nije vrijedno rasprave.
Za mene je sasvim normalno da kazem, ne slazem s tim i oni koji tako misle i zive neka rade, ako je to njihov izbor i vjeruju u to. Niti imam namjeru nekome objasnjavati o dosta toga a pogotovo o mojoj vjeri i mom odnosu s dragim Bogom. I tako bi trebalo biti za svakog vjernika.Nije mi palo na pamet da prozivam ateiste, agnostike i ostale. To je njihov izbor.
Dragi ljudi, kako ne mozete zivjeti svoje zivote i pustiti druge da zive svoje, sada u 21 stoljecu i imati svoj stav bez prozivanja drugih, traziti krivca u drugima, a najcesce to je u vama.
Meni bi zivot bio promasen kada bih danima pisala, pricala o svemu sa cime se ne slazem. Imaju zato drugi. Ima drzava koja rjesava one koji ne prate zakon i svoje duznosti, Na meni je da budem ja i da zivim svoj zivot.
Kao pripadnica dosta toga sto ni malo ne cini stetu ovoj drzavi. Pratim sve zakone i pravila. Imam respekt prema svim ljudima i tko sam ja da dajem sebi za pravo da kazem da je nesto pogresno, da ismijavam to, da govorim rijeci mrznje. Ima takvih ali ovdje se za sve odgovrara. Ono zasto se zakonom ne odgovra kaze o ljudima koji sve ovo cine.
Znam da nismo savrseni i da rijetko tko, vjerojatno nitko se ne slaze s ovim ali ja to i ne ocekujem. Ja sam napisala kako osjecam i mislim.
Ne mogu da vas pojedince zalim kao ljude jer ne pokazujete mrvicu ljudskosti i da mozete, ne daj Boze to, bili bi i gori. Sve pocinje rijecima, vrijedjanja i netpeljivost a neki da mogu i da se ne boje za svoje dupe bili bi i gori.
Zalosno je da time pokazujete kukavice koje se boje necega sto im uopce nije prijetnja i ne cini vam nikakvo zlo.
U danasnje vrijeme biti vjernik je odabir i sta drugi imaju s tim ako im ne cini stetu?
Kreirajte svoju stvarnost gdje cete biti sretni, zadovoljni i voljeni ljudi, pa ce vam manje smetati dosta toga. Ovaj svijet je svih nas i jos uvijek imamo pravo biti takvi kakvi hocemo i mozemo. Kad to imamo nemojmo biti licemjerni pa to uskracivati drugima, bilo rijecima, netrpeljivoscu i mrznjem, jer to ostali ne osjete. To je u vama i prati vas.
Ja ne ocekujem nesto ovdje. Ali se pitam, koliko su ljudi ovdje istinski onakvi kakvi jesu. Recimo da sam cula u privatnom zivotu neku zlu zenu koja se ismijava odjeci Bozjih sluzbenika meni bi bilo sve jasno. Zla je i ruga se misleci da ce me to uvrijediti. Nece. kroz povijest vjernicu su prosli teze vrijeme a mi danasnji bar u naprednim drzavama zivimo slobodno to.
Ovi mali ljudi kojima to smeta nama nista ne znace.Jer mi znamo da to zlo koje zivi u njima je njihovo a vjera koju imamo je nasa i zivimo je i nitko se ne mora sloziti s nama i u tome vidjeti ispavnost. Mi to ne ocekujemo a ovo sto dobijemo ovdje kroz komentare i neslaganje drugih vidimo kao njihovo pravo da zive svoj zivot i misle kako hoce. Pa to bi i oni trebali ciniti ali ne rade. Iz njima poznatih razloga.
Zato, ladonna i sara i vama slicni, uzalud se trudite. Mozete biti to sto hocete ovdje i pustite nama svima ostalima da budemo to sto jesmo.
Nije mi jasno zasto imate potrebu biti toliko glasne kad je vjera u pitanju. Necemo vas pokrstavati, paliti na lomacama i ostalo zato sto ste ateisti, agnostici i ostalo. Ali cemo i dalje biti to sto jesmo, slobodno zivjeti nasu vjeru.
Ako vam to smeta, radilo je i ranije kroz povijest Samo se pitam kako niste napravili pomak, ili ti fini progres.
Ja u 21 stoljecu, u jednoj od naprednijih drzava po svemu nisam mogla ni zamisliti da cu imati potrebu pisati o ovome.
Ljudi su cudna stvorenja. Malo tko moze prihvatiti sve i uvijek nam nesto nije po volji i ne slaze se nasim uvjerenjima ali zato drzava to lijepo uredi ako je prava i svih onih koji zive u njoj.
Ja slavim moje blagdnae, drugi svoje. Oni koji to ne cine ako nista drugo ono iz kulture nece bas na taj dan blatiti to i podrzavati one koji cine to.
Ljepota od zivota je kad mozes biti sto jesi i pri tome ne mrziti one koji to nisu.
A nigdje ne pise da se moras slagati s tim i jos manje biti dio toga.
Eto, vjernici imaju svoje svetinje, koje su vase ateisti, agnostici i ostali kojima smeta religija a pogotovo tudja ?
Imate je sigurno i vjerujem da vam nije svejedno kad se dirne u to. Pametan covjek i ne radi to. Nego je tolerantan i privaca drugacijeg od sebe. Ne mora ga voliti i podrzavati, razumjeti i sve ostalo ali sigurno ga nece ni dirati u tu “svetnju” ako je pravi covjek.
Ali svi imamo svoje definicije za sve, pa tako i sta je biti pravi covjek.
Ja znam koja je moja i zahvalna sam svima onima koji su mi pokazali i naucili me tome na vrijeme a nikad nije kasno za promjene na bolje. Znam da cu sutra biti bolja nego danas. Ali to sam samo ja. Neka drugi rade bas onako kako hoce, to mi ne predstavlja nikakav problem i ne izaziva emocije zbog kojih ja prestala biti ja…..u skladu s svijetom u kojem zivim i vrijednostima koje sam usvojila kao ispravne i potrebne za moj zivot, kojeg zivim i pustam druge da to isto rade. To ne znaci da se slazemo u svemu ali s moje strane nece nikada biti problema jer mogu da prihvatim sve razlicitosti. Vjerojatno zato sto sam naucena na to, prihvacena u potpunosti kao razlicita kad sam dosla ovdje i dobila sve ono sto su dobili i oni koji su rodjeni ovdje. Meni je to velika cast i zahvalnost, zadovoljstvo i istinsku ljubav koju zivim radi da sam dobra osoba koja voli ovu drzavu i sve ljude koji zive u njoj i puno sire.
Ismijivana sam ovdje od pojedinaca sto sam pokazala moju miroljubivost kad sam dosla. Nisata mi to nije uradilo i nije me poljuljalo u mojim uvjerenjima, kao sto nece i ovo negativno pisanje o mojoj vjeri, obicajima, blagdanima, vjerskim sluzbenicima i svemu drugome.
Dajem sebi za pravo napisati ovo. Isto kao isto drugi to daju sebi i pisu o cemu hoce.Neku reakciju znam da cu dobiti. Pozitivnu ili negativnu meni je svejedno.
Oni koji razumiju, dobro je i oni koji ne razumiju isto je dobro.
Lebdim kao slobodno bice kroz zivot. Moj trud i sve ostalo to su mi omogucili.
I ovdje na iskrici nije me strah pokazati tko sam jer nema razlike mene ovdje i van ove virtualne vjetrometine.
Ja svoj svijet cinim boljim bez da pri tome krivim i vrijedjam one koji ne misle kao ja. I dosta toga me ne smeta jer sam zadovoljna sobom i svima drugima zelim to. Moj put je put mira i ljubavi, uvijek bio i bit ce. Zato nakon ovog bloga, nema namjeru se svadjati i trositi svoju enrgiju na nesto sto nema smisla. Eventualne komentare procitat cu i odgovoriti kad stignem to. Iskrica je jedan mali dio moje stvarnosti i kad nisam tu, siguno sam negdje drugo, gdje mi je bolje i gdje trebam biti. Pogotovo danas na svetu nedjelju :)

Lijep pozdrav, mir i svako dobro svima, od srca !

Ne znam kako da ti kazem, koliko mi je zao, sto ja i ti nismo vise, ono sto smo nekad bili.Mnoga sjecanja na nas probude mnoge osjecaje. Ponekad pozelim da si tu kraj mene i da je sve kao sto je nekad bilo. A ponekad mi je drago da smo nakon nasih nesuglasica razisli se na lijep nacin.U jednom trenutku vidim te kako mi ides u susret. Onaj tvoj dobro poznati hod i drzanje koje bi osvojilo vecinu zena. Ali ti si jednom odabrao mene.

Nakon svih nasih godina koje smo proveli zajedno, najteze mi je bilo oprostiti sebi sto je moja ljubav prema tebi promijenila se i nisam imala razloga da ostanemo zajedno. Osjecala sam se kao najveca izdajica sto okrecem ledja covjeku s kojim sam prosla dobro i zlo. Covjeku koji je bio sve moje u zivotu.
Pitala sam se, sta je to pogresno u meni ?

Nakon svih teskih trenutaka uspjela sam pronaci moj put. Vremenom su mi postale jasnije nase razlike i da su one postale prepreka za nas zajednicki zivot. Dugi niz godina ja sam bjezala od tog saznanja i nisam mogla da prihvatim da nikada vise necemo biti ono sto smo jednom bili.

Mnogi nasi bliski ljudi uzimali su nas za primjer “savrsenog para” u svakom pogledu. Naravno da to nismo bili.
Mi smo bili dvoje koji su se istinski voljeli jedno vrijeme. Zivot nas je promijenio i nakon toga bilo je nemoguce ostati zajedno.
Drago mi je da smo bili razumni. Shvatili i prihvatili to. Nastavili zivjeti. Svaki svoj zivot.
Ono sto je bilo izmedju nas ostat ce zauvijek u Svemiru jer tu se nista ne brise. Ostat ce nasa sjecanja dok zivimo. Ja tebe ne mogu zaboraviti a znam da i ti ne mozes mene. Ostat ce jedna ljubav koja nije mogla da zivi dok nas smrt ne razdvoji. A obecali smo to.

Nakon nekoliko godina poslije nas ljubila sam druge. Mislim da sam bila iskrena. Nisam ih poredila s tobom. To su razlicite price. Lijepe na svoj nacin.

I danas su me obuzela sjecanja na nas. Teski osjecaji ali znam da ce proci.
Znam da nema povratka na ono sto je nekad bilo. i da moram jos uvijek uciti se kako bez nas.Treba mi jos vremena. Nadam se da cu biti u tvome srcu na jedan poseban nacin, ti iz moga srca nisi nikad izaso, bio si mi sve nekada, sada si moj prijatelj i veze nas nesto posebno.

napisano 26.03.2022





LinkŽeljko Bebek - Kučka nevjerna

LinkIvan Puljić - Hvaljen budi

Kungsträdgården-Stockholm

LinkOliver Dragojević - Što to bješe ljubav

LinkKemal Monteno-Sinoc pod prozorom njenim

Mila moja, ni sam ne znam kako ces reagirati na ovo moje pismo ali odlucih ga napisati i vjerujem da cu imati hrabrosti poslati ga.
Dugo se nismo vidjeli ni culi. Jer si ti tako izrazila zelju. Cijenim tvoju iskrenost kad si mi rekla da ti ja ne mogu dati ljubav koju zelis.
Nasa prica je nesto najljepse sto mi se moglo dogoditi. Jos uvijek se sjecam tvoga mirisa, njeznosti i svih nasih trenutaka koje smo proveli zajedno.Bili smo mladi kad smo se sreli. Nasa ljubav je nesto sto se rijetko srece.
Zivoti su nas odveli nasim putevima. Ostvarili smo nove ljubavi i zivjeli svaki svoj zivot. Ali to nije uradilo da smo se zaboravili.
Mnogo puta razmisljao sam o tebi, nama i pitao se gdje si. Pretpostavljao sam da si i ti otisla daleko od svega onoga sto se dogodilo u nasoj drzavi. Onaj uzasni rat, koji nije postedio nikoga, svi smo osjetili patnju. Meni kao i vecini bilo je dosta svega i otisao sam u bijeli svijet. Drago mi sto sam ucinio tako. Vidjeo sam razliku od tog zivota i koji bih imao da sam ostao. Iskreno sam zelio da si i ti negdje gdje ti je bilo lakse izgraditi zivot, daleko od svega sto si prezivjela.
Godine su prolazile i iskreno sam se nadao da cemo se opet sresti slucajno, da cemo se prepoznati. Nije se to dogodilo. U medjuvremenu pojavile su se drustvene mreze. Jedan jesenji dan ti si mi poslala poruku.Bio sam iznenadjen i nisam znao kako cu uraditi.
Od naseg zadnjeg susreta proslo je vise od dvadeset godina.
Sva sjecanja prosla su mi kroz misli, osjetio sam mekocu tvoje koze i mirisa. U meni se probudila zelja. Odgovorio sam ti. Nase poruke su bile ispunjene najtoplijim rijecima. Osjetio sam obostranu zelju.
Uvijek sam cijenio tvoju iskrenost, toplinu i tvoju pozitivnu energiju koju si dijelila i poklanjala drugima.
Nakon par mjeseci dopisivanja i telefonskih razgovora izrazili smo zelju za nasim susretom. Dogovorili smo se vidjeti u gradu gdje je pocela nasa ljubav. Oboje smo zivjeli u razlicitim drzavama ali nam nije bio problem otici. Ja sam imao vise razloga. A ti si odlucila otici tamo samo zbog mene.
Nas zadnji razgovor prije odlaska, necu lako zaboraviti. Htjeo sam ti reci pravu istinu ali nisam iz tog razloga sto vjerojatno ne bih prisatala na nas susret. Presutio sam to. Ali sam znao da cu ti kazati kad dodje vrijeme za to.
Ti si putovala avionom i smjestaj si nasla u hotelu. Stigla si par dana ranije nego ja. Pricali smo telefonom. Ja sam putovao autom. Javljao sam ti se dok sam bio na putu.Bili smo uzbudjeni. Rekao sam ti da cu biti kod bivse zene i djece, da nista ne osjecam za nju ali imam odgovorost prema njima i da im pomazem u svemu.
Kad sam stigao. Javio sam ti se. Izrazila si zelju da se vidimo. Htjeo sam ali trebalo mi je da osjetim da ti to zaista zelis. Sto sam i uradio.
Dosao sam, sreli smo se nakon vise od dvadeset godina.
Proveli smo vece zajedno. Ti si ostala u hotelu a ja sam se kasno vratio svojima. Poslije toga jos jedno vece smo izasli ali nisam svracao u tvoju sobu. Brzo je dosao dan tvoga povratka. Dosao sam po tebe i odvezao te do zraacne luke i ispratio te.
Ja sam ostao malo duze. Kad sam se vratio razgovarali smo. I tada sam ti rekao istinu. Pored tog prvog braka i djece ja sam se ozeno ponovo.
Nakon toga pisali smo i razgovarali. Htjeo sam da se vidimo ponovo.
Ti nisi htjela to. Sto jednim dijelom razumijem.
Bila si iskrena i rekla da zelis da ides dalje i da zelis sreti nekoga tko ti moze pruziti ljubav kakvu zelis i da to nisam ja.
Vjerujem da te moja neiskrenost udaljila. Poslije toga nase komuniciranje svelo se na cestitanja blagdnana i poneko javljanje.
Tebi je tako odgovaralo. I ako sam znao zasto je tako, jednom prilikom si napisala dugacke poruke i sve mi rekla iskreno, zasto je tako s tvoje strane.
Eto, ja ne znam kako ce biti do kraja nasih zivota. Ali i ove poruke, par puta godisnje znace mi a vjerujem i tebi. Nama nije bilo sudjeno, zivot je nas razdvojio. Ti si se udala. Ja sam se ozenio. Ti si zivjela u sretnom braku. Ja sam se razveo i ozenio drugi put. Javila si se kad si bila pri razvodu. Ja sam bio zauzet ali nisam vjeran u krvi, ti to znas. Ti si bila slobodna i zeljela si ljubav kakvu nisam mogao da ti dam.
Cijenim to kod tebe. Hoces sve ili nista. I neka tako ostane.
Zelim ti sve najbolje i da pronadjes to sto trazis. A ja, ja cu biti sretno ozenjen i pomagati bivsoj zeni jer nasa veza je posebna.
Tako sam odabrao a kako mi je samo ja znam.Volio bih te cuti a moram da cutim. Ali drago mi je da smo se sreli nakon toliko godina i da smo osjetili jedno drugo i proveli te trenutke zajedno. Ta sjecanja su vjecna i ovo poneko javljanje je lijepo.
Lijepo te pozdravljam i zelim ti sve najbolje moja mila.

Tvoj Samir







LinkNapiši jednu ljubavnu - Kemal Monteno

Lijepo je imati nekoga tko ti kaze :”ako ti treba nesto, uvijek sam tu, to znas.

Odrasla sam u obitelji gdje sam naucena da pomazem drugima ali i da znam traziti pomoc od drugih kad mi treba. Roditelji su mi bili uzor za dosta toga pa tako i u tome.

Kad vidim i osjetim da trebam nekome pomoci, rado ucinim ako mogu i znam. Sve sto ne mogu sama trazim pomoc.

Zahvalna sam svim ljudima koji su mi pomogli u dosta toga.

Samostalna sam u svakom pogledu i mogu skoro sve sama ali ako trebam pomoc u bilo cemu, lijepo je znati da imaju ljudi koji su tu uz mene. I ja uz njih, naravno.

Dugo godina volontirala sam u jednoj organizaciji i to je najmanje sto sam mogla uciniti za druge.

Sve sto dajes drugima, dajes sebi !

Lijep pozdrav i ugodan dan svima! :-)












LinkOliver Dragojevic - Moje lipo

zalazak sunca, pogled s moga balkona


LinkŠkrinja jubavi -Tomislav Bralić i Oliver Dragojević

Evo me nakon malo duzeg vremena. Ja sam dobro, nadam se da ste i vi.

Lijep pozdrav i ugodna vecer svima ! :)

LinkDino Merlin - Školjka
LinkBijelo Dugme - Ružica si bila

LinkGodinama Dino merlin i Ivana Banfic

“Sreća – to je biti sa prirodom,
gledati je i s njom govoriti.”
Tolstoj

LinkOliver Dragojević - Trag u beskraju

LinkToše Proeski - Igra bez granica

LinkAgnetha Faltskog- Past forever

Jedan od osnosvnih i najtežih zadataka na putu duhovnog razvoja je napustiti položaj žrtve. Razlozi mogu biti mnogi, to sad nije ni važno, ali kad god upadnemo u taj film zapravo se pretplaćujemo na neuspjeh, razočaranje i patnju. Kad god odlučimo da smo nesposobni i predamo svoju moć nekom drugom, sigurno ćemo doći do frustracije i ljutnje.

Ono što nam se događa u životu, ne događa se nama, već se događa zbog nas. Nema slučajnosti, sve je namjerno. Život nam pruža upravo ona iskustva koja su najkorisnija za evoluciju naše svijesti. Ako zbog nečega osjećamo ljutnju, to je odličan pokazatelj da u nama još uvijek ima ljutnje koju je potrebno adresirati. Kada pritisneš naranču, iz nje može izaći samo sok od naranče. Nije bitno tko ili što pritišće naranču i na koji način, iz nje može izaći samo onoga čega u njoj ima.


“Mi smo korisnici života, ne njegove žrtve.” - Peter Crone

Strah i ljutnja se pojave kada zaboravimo da smo dio božanske kreacije. Kao da kažemo izvoru ove savršene kreacije “Nisi to dobro napravio, ja bi to bolje…”

Nema smisla brinuti se o stvarima koje ne možemo promijeniti jer s njima ne možemo ništa učiniti. Neke izvanjske okolnosti možemo mijenjati, nije da treba uvijek sve samo prihvaćati, ali ono što je bitno u nekom duhovnom smislu je ono što se događa u nama, što iz nas izvlače izazovne situacije i koja je naša reakcija. Ono što odabiremo je pokazatelj što nam je u životu, svjesno ili nesvjesno, bitno. Ako je mir ono što zapravo želimo, odabrati ćemo mir. Prava sreća ne ovisi o onome što nam se događa.

“Ništa izvanjsko te ne može učiniti sretnim ili uspješnim. To su unutarnje tvorevine koje donosiš u svoj svijet, a ne ono što od njega dobijaš. Ako imaš mirne misli, osjećati ćeš mirne emocije i to je ono što ćeš donijeti u svakoj životnoj situaciji. Ako smo vezani za to da nam je nešto apsolutno neophodno da bi imali miran i uspješan život, živjet ćemo uvijek u težnji koja nikada neće biti ispunjena.” - Wayne Dyer

Autor- Dario Duišin Džunić

I nije bitno teku li ti suze ili ti dolaze ideje o bespomoćnosti ili besmislu o tome što sada radiš ili u osvrtu na ono što si s nekim gradio. Mrak koji dolazi je samo iluzija. To bi bilo jako dobro što prije shvatiti.

Napravi što je potrebno kako bi napravio sada i odmah razliku između tog energetskog mulja u kojem se valjaš i lakoće postojanja u svjetlosti novog izbora. Izbor da ti bude čista ljubav bez obzira na sve.

Teško ti je? I to je izgovor da uništavaš svoj život i da se bahato ponašaš prema životnim blagoslovima? Nešto nije po tvojoj volji pa ti usta nekontrolirano brbljaju bijesom stvorene riječi, koje bez cenzure prelaze preko tvojih usana? Preko tih istih usana koje znaju moliti, koje znaju reći hvala, koje znaju ljubiti i voljeti?

Koja je to sljepoća uma koja te je zadesila kada se tako lako predaješ? Koje su to sile u okruženju koje te kao okovi vuku u podzemlje tvog postojanja? Kako li racionalizirati bijes koji je generirao destruktivno ponašanje kojim povrjeđuješ i sebe i druge? Što ti se to dogodilo? Kako sebe uvjeravaš da je opravdano ovo ponašanje ili čak da je jedino moguće uzimajući u obzir sve životne okolnosti?

Kako si sebe uspio uvjeriti da je agresija rješenje ili još gore da zapravo ni ne postoji rješenje te tako bijes postaje stil života, jedini opravdan, jedini udarno usklađen s razočarenjem tvog uma?
Što god da ti se dogodilo, još uvijek si živ! Zahvali se najprije za to!

Dato ti je da spoznaš sebe, a mrzi te da se pokreneš? Da sebi kažeš DOSTA JE sa sabotirajućim ponašanjem i sa sažaljenjem sebe? Sviđa ti se dobit koju imaš?

Sviđa ti se da se i drugi oko tebe osjećaju jadno poput tebe samo zato što tvoje frustracije ne želiš prevazići? I onda svi trebaju TEBE razumjeti i tvojim sklonostima se prilagođavati.
Dokle više?!? Osvijesti se i ojačaj! Skini te obrambene izraze s lica, odbaci zaštitu i skloni se od onog što te uvlači u dublji mrak! Što čekaš? Tko će umjesto tebe doći i unaprijediti tvoj život? Tko ti može promijeniti misli i životne navike? Tko može za tebe zamisliti svjetliju budućnost? Tko se može umjesto tebe pokrenuti i zapravo napraviti nešto korisno za druge, umjesto što sjediš i žališ nad svojom sudbinom?
Imaš neke dijagnoze iza kojih se kriješ? Mentalna, fizička, emocionalna stanja koja te u tvojim očima pravdaju?

Još uvijek nisi dovoljno dobar za nešto, plašiš se da budeš svjetlost da ne bi iznevjerio obitelj ili prijatelje koji te podsjećaju da si bezvrijedan? Vrijeme je da stvoriš nova prijateljstva i novu obitelj. Najprije u svojoj glavi. A onda shvati da svakodnevno moraš IZABRATI svijetlu stranu života SVAKI put kada ti naiđe mrak.
Ni jedna ti više tehnika ne treba, ničije mišljenje – ni jedan tečaj. Ništa. I onako ne primjenjuješ. Ponese te vibracija i padneš za par dana. Zar si toliko slab?
Zar si povjerovao u ideju da ZAISTA nešto ne možeš? Zar si zaboravio da si rezultat Stvaralačke Inteligencije koja svjetove stvara? Zašto misliš da si manje savršen od bilo koje uzvišene kreacije u ovom svijetu?

Presjeci sve te uzaludne misli i prekini već jednom sa svojim sebičnim ponašanjem.

Život ti je dat da ga živiš sa zahvalnošću. Diži glavu, razvuci osmijeh, ispravi se i uradi nešto sa svojim životom.
Za početak, prekini samom sebi podmetati nogu i život će uraditi ostalo.
Tako je jednostavno.
Samo je pitanje što ćeš odabrati.

Namaste.

Autor: Biljana Bedričić / pozitivnapsihologija.com