The Flying Dutchman

... bio je neku večer blog na sličnu temu, ali nisam stigao referirati se na njega. Stupid phone, jbga....
A pitanje je bilo, kako to? Sve čudno, sve neobično, ispada da niš ne valja u vezi nje...a opet - volim je ???

Jednostavno, bar kaj se mene tiče. Postoje ljudi koji nisu ni predvodnici krda, a ni sljedbenici.

Postoje ljudi koji idu po rubu. Nisu ni tu ni tamo. U stvari.... nisu nigdje. iIli bolje, negdje su izvan. Izvan ove kurčeve matrice. Ne jebe ih ništa ovozemaljsko, voze po svome. A takve najviše volim. Takve se može opisivati iz dana u dan, a nikad ne dovršiti opis. Može ih se otkrivati svakim danom, a nikad ih ne otkriti....

Kad sretnem takvu osobu, oduzmem se na duže vrijeme. Ne mogu doći do teksta. Jer je ta osoba jača, ljepša i bolja od mene. A teško mi to priznati. Pa onda šutim i kenjam, jer nemam niš pametnog za reći.

A mogao bih joj se diviti iznova, iz dana u dan, forever. Svaki dan otkriti nešto drugo. Nešto novo. Drugačije.

Crna ovca. Bijela vrana.
My girl ;-)

Link
Link
Link

... zdravija od pive




Pa ću sad ja ovo rasjeć' djeci i neka im zdravlja. A ja odoh na pivu... ionako sam zdrav ko batina :-)))

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

... i uložil bum reklamaciju :-)))

Zajebaše me. Koja su moja potrošačka prava kad ovak popušim?

Link
Link
Link

Godišnji. Samo tjedan, ali vrijedan. Sjedim u hladu i ne mogu se nadiviti signalu... zadnji put je bio katastrofa, a sad je mraaak. Slušam si muziku bez problema.

A prošlo je podne, pa se može i pivu popiti...

Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link
Link

Link

... ali ipak fali. I to na krivom mjestu.

Link
Link
Link

Mirna noć. Spustili smo jedra i tu ćemo se usidriti. Dovoljno daleko od obale.

Link
Link
Link
Link

Lakshmi je božica bogatstva i blagostanja, kako duhovnog, tako i materijalnog. Riječ'' Lakshmi'' potječe od sanskrtske riječi Laksme, što znači "cilj". U Hindu mitologiji, Božica Lakshmi, koja se naziva i Shri, je božanska supruga od Gospodina Vishnua i daje mu bogatstva potrebna za održavanje i nastavak stvaranja.

Na slikama, Lakshmi je prikazana u ženskom obliku s četiri ruke i četiri ruke. Nosi crvenu odjeću obloženu zlatom i sjedi na lotosu. U rukama ima zlatnike. Pored nje se prikazuju dva ili četiri slona. Ova simbolika prenosi mnoge poruke, od kojih je meni zapelo za oko nekoliko njih.

Lotos na kojem Lakshmi sjedi, šalje poruku, da dok živi u ovom svijetu, čovjek treba uživati ​​u svom bogatstvu, ali ne postati opsjednut s njime. Baš kao što lotos raste u vodi, ali ne biva smočen.

Četiri ruke predstavljaju četiri ugla ljudskog života: dharma (pravda), kama (iskonska čežnja), artha (bogatstvo) i moksha (oslobođenje od rođenja i smrti). Prednje ruke predstavljaju aktivnosti u fizičkom svijetu, a stražnje ruke ukazuju na duhovne aktivnosti koje dovode do duhovnog savršenstva.

Budući da desna strana tijela simbolizira aktivnost, lotos u stražnjoj desnoj ruci podrazumijeva da se sve poslove u svijetu u skladu mora obavljati u skladu s "dharmom", dakle pravedno.. To dovodi do "moksha" (oslobođenja), koje simbolizira lotos u Lakshminoj stražnjoj lijevoj ruci. Zlatnici koji padaju na tlo s Lakshmine prednje lijeve strane, pokazuju da ona svoje bogatstvo i prosperitet dijeli s njezinim poklonicima. Njezina prednja desna ruka prikazuje blagoslivljanje i darivanje svojih poklonika.

Dva slona koja stoje pored Lakshmi simboliziraju ime i slavu koje donose svjetovna bogatstva. Ideja toga je, da istinski sljedbenici Božice ne stječu bogatstvo samo da bi stekli ime i slavu ili samo zadovoljili svoje materijalne želje, nego bogatstvo treba podijeliti s drugima kako bi se osim sebi donijelo sreću i drugima oko sebe.

Čini mi se da su neki shvaćali pojam društvene odgovornosti jako jako davno. Poruka: "steći bogatstvo, slavu i ime je OK, dokle god si pravedan i vodiš računa da i oni koji te okružuju imaju koristi od toga" je po mome formula uspjeha. Tako se stječu istinski lojalni suradnici i sljedbenici, koji ti pomažu da ostvariš još veći uspjeh. Jer ga kroz to ostvaruju i oni sami.

Za razliku od pohlepnih grabežljivaca koji svoje bogatstvo stječu iskorištavanjem ljudi oko sebe i koriste ga za vlastito prekomjerno uživanje u materijalnim dobrima, ostavljajući onima oko sebe samo mrvice. Takvi se u pravilu okružuju poltronima i lažnim prijateljima koji poput lešinara kruže oko njih čekajući svoju priliku, pa na kraju postanu paranoični robovi tog svog bogatstva, bojeći se svakoga i svačega. A na kraju propadnu.

Link

Ploveći u vodama oko Hvara, sjedio sam na pramcu svoje podrtine i gledao more. Odjednom sam zagledao čamac u kojoj je bila mlada žena. Bila je sama, činilo se da joj se pokvario motor i pokušavala je veslati. Bilo joj je teško. Približio sam se i uskočio u njezin čamac. Pogledao sam motor, bilo je sve OK, ali ostao je bez goriva. Iako je moj jedrenjak bez motora, uvijek imam kantu dizela sa sobom. Dobro dođe. Upalili smo motor, radio je malo čudno; tresao se i proizvodio čudne zvukove – ali ipak je radio. Zaključili smo da je najbolje da ga ugasimo i čuvamo za silu. A ionako smo sada dvoje, pa ćemo veslati. Bitno je da smo napunili rezervoare.

Ona je rekla da želi na Vis. Ja se nisam složio. Ne želim ići na Vis. Tamo sam proveo pola života i dosta mi ga je. Nemam se namjeru tamo vraćati barem još 10 godina, a možda i nikad više. Predložio sam da idemo na Hvar. Iako dosta nevoljko, učinilo mi se da se složila i krenuli smo.

Međutim, već nakon par zaveslaja primijetio sam da ona malo po malo pomiče kormilo, što čamac usmjerava na krivu stranu. Prema Visu. Ponovio sam da ne želim tamo i opet mi se učinilo da se složila i čamac je opet zaplovio prema Hvaru.

Ali samo nakratko. Tek što sam se sagnuo da dohvatim malo vode, ona je opet pomaknula kormilo i shvatio sam da opet plovimo prema Visu. Na moju treći put ponovljenu izjavu da ne želim tamo, poprilično odrješito mi je rekla, da se sigurno bojim ploviti na Vis jer izgleda daleko, ali da je u stvari to jako blizu. Izvukla je pljosku s lozom i ponudila mi da popijem, ne bih li se ohrabrio. I onda je upalila motor.

Nakon toga, nije mi preostalo ništa drugo, nego jednostavno skočiti u more i otplivati natrag na svoju olupinu. Ne želim na Vis i gotovo. Čuo sam je kako viče za mnom, mislim da je rekla nešto kao da će mi probušiti brod i spaliti jedra. Čak je i veslo bacila za mnom. Nisam se obazirao, nego sam doplivao do svog jedrenjaka, popeo se gore i sjeo na pramac.

Gledao sam je izdaleka. Stajala je u čamcu, nešto vikala i gestikulirala. Brodovima koji su prolazili pokazivala je prstom na mene i moju olupinu, vjerojatno im je svašta rekla, ali ja se nisam obazirao. Samo sam sjedio i gledao. Znao sam da je ona, iako očito temperamentna i impulzivna, jedna pametna žena i da će vrlo brzo shvatiti sve. Ništa joj nisam zamjerio, jer sve je to život...

Onim skokom u more poklonio sam joj vrijeme. A ona je pametna i zna koliko je vrijeme nezgodan resurs. Nenadoknadivo je. Kad ti prođe vrijeme, ne možeš ga vratiti. Svaki trenutak proveden u onom čamcu sa mnom, bio bi uzaludno potrošeno vrijeme. Jer ja veslam prema Hvaru, a ona prema Visu. A kad jedan vesla na jednu, a drugi na drugu stranu – čamac stoji u mjestu. Oboje veslača se iscrpljuju, učinak izostaje, a vrijeme prolazi.

A sada ima pred sobom cijelo ljeto, čamac s ispravnim motorom. I oba vesla, jer vidio sam da je pokupila ono jedno koje je bila bacila za mnom. Vidim je ... upravo okreće čamac prema Braču. Mudra odluka. Osim što tamo ima prekrasnih plaža, otamo se dobro vidi i Vis. A plaže su pune onih koji gledaju baš u tom pravcu i traže načina kako doći do tamo. Kao i ona.

A ja... ja i dalje sjedim na pramcu svoje olupine. Tu ću ostati još dugo vremena. Više manje plovim na istim relacijama oko Hvara, tako da onome kome ikada zatreba moja pomoć, nije problem pronaći me. Jer u vodama oko Hvara se jako dobro snalazim. To je moj teren.

Link

... a nije Princ lopova;-)

Sjetio sam se nje i meni najdraže njene pjesme jučer, kad je pala kiša. I ove druge isto, odmah poslije nje. Hmm... čak i ne znam koja mi je draža. Valjda ovisi o raspoloženju. Jučer mi je bila draža ova kišna.

Volim kišu... a ovakve hrapave ženske vokale tipa Bonnie Tyler obožavam.

:-))

Link
Link
Link
Link
Link

Andrea stanuje u predgrađu. Radi u centru i svako jutro se vozi prigradskim vlakom na posao, a popodne s posla. Vlak često kasni, uvijek je pun, neuredan je i ide joj na živce. Puno bi joj lakše bilo da ima auto s kojim bi onda svaki dan krenula kad poželi, išla bi na posao najkraćim putem, a natrag onim putem koji joj taj dan najbolje odgovara.

Andrea ima i vikendicu u Prigorju. Svaki vikend odlazi tamo na rekuperaciju. Povede si frendicu, ili više njih i onda uživaju. I tamo ide vlakom koji na toj relaciji vozi rijetko i uvijek kreće baš u nezgodno vrijeme za Andreju. Osim toga, iako joj je vikendica udaljena manje od kilometar od stanice, taj dio poljskog puta uzbrdo koji treba propješačiti, uvijek joj predstavlja problem. Što zbog stvari kojih uvijek ima puno, a što zbog vremenskih uvjeta - ako pada kiša uvijek dođe mokra kao miš. S autom bi to bilo nešto sasvim drugo. Opet ne bi ovisila o glupom rasporedu vlakova, mogla bi povesti sve frendice i tonu stvari i nikad ne bi pokisla.

Andrea je zaključila, da definitivno treba auto.

Osim toga, zapitala se: pa tko danas nema auto? Andrea ima siguran posao, dobru i redovitu plaću, nema dugova, kredita... stan je već otplatila, vikendicu je naslijedila. Pa normalno i očekivano je, da ima svoj auto. Ljudi je vjerojatno već i čudno gledaju zbog toga što ga nema.

Andrea je zaključila, da definitivno želi auto.

Ljudi nešto kupuju, kada to trebaju ili kada to žele. Andrea je ispunila oba kriterija. Ona je auto i trebala i željela. Pa ga je i kupila.

Kupila ga je od susjede Mirjane. Mirjana je imala velik i lijep auto. Ona je bila jedina osoba koja ga je koristila i bio je dobro očuvan. Za svoje godine čak i izvrsno. Vozila ga je povremeno, na duljim relacijama, nije ga forsirala, redovito ga je servisirala i držala ga je u garaži. Baš kako su joj rekli kad ga je kupovala. Nije ga imala namjeru prodati i opirala se, ali Andrea ju je na kraju nagovorila. Bila je uporna. Tvrdoglavo uporna i stalno je izmišljala nove razloge zašto bi Mirjana taj auto trebala prodati, jer eto - nije joj potreban, rijetko ga vozi... dok s druge strane ona - Andrea, ga jako treba i jako želi. Ponudila joj je i super cijenu. Mirjana ju je pokušala razuvjeriti, ali na kraju je popustila i jedan petak su obje ranije otišle sa posla, obavile kupoprodaju i primopredaju i Andrea je sva sretna dovela auto pred svoju zgradu.

Već u ponedjeljak Andrea je krenula s autom na posao, računajući da će stići ranije, popiti kavu i u miru doći na posao. Međutim nije računala da su ceste prema centru grada ujutro zakrčene, da su svi nervozni, da se događaju nesreće... Neugodno se iznenadila kad je zakasnila na posao. Prvi put otkad radi u ovoj firmi. Osim toga, morala je platiti parkiranje.
To joj se ponavljalo i narednih dana. Pokušala je krenuti ranije, prije gužvi, ali onda bi došla puno prije početka radnog vremena, popila bi nekoliko kava i platila još dva sata parkiranja više. Odlučila je da ipak neće ići autom na posao. Bolje joj je vlakom.

Došao je vikend i Andrea je sva sretna pozvala svoje dvije najbolje frendice, da se spakiraju, uzmu sve što treba i da odu na vikendicu. Natrpale su auto do krova i krenule. Padala je kiša, ali Andreu to nije smetalo. Bila je sretna. Međutim, kada su došle do onog završnog dijela - poljskog puta na uzbrdici, auto je počeo proklizavati po blatu. I ne samo to. Kako je bio natovaren, "sjeo je", zapeo za tlo i ni makac. Andreji i frendicama nije preostalo ništa drugo, nego izaći i odnijeti stvari ručno. Četiri puta su išle gore - dolje, bile su mokre, prljave, umorne i ljutite. Na kraju su se sve tri međusobno posvađale, i razišle. Frendice su otišle kući vlakom, a Andrea je ostala sama.

Drugo jutro joj je susjed Joža pomogao odblokirati auto, ali iako se put osušio, auto nije mogao svladati uzbrdicu. Nije taj auto predviđen za takve stvari. Andrea se rasplakala, okrenula auto i vratila se kući. Otišla je pravo k Mirjani, bacila joj ključeve na stol i rekla:"Vrati mi bar dio love i evo ti natrag tvoj jebeni auto". Mirjana nije ništa komentirala. Vratila joj je gotovo sav novac, jedino je umanjila iznos za davanja koja su proizašla iz te dvostruke kupoprodaje.

Andrea je narednih nekoliko tjedana bila izvan sebe. Pljuvala je po tom autu, po proizvođaču, po Mirjani... nije propustila to prokomentirati ni na jednoj kavi, čak se ulogirala na forum ljubitelja tog modela i tamo komentirala...slabo vuče, malo konja ima, a puno troši, itd., itd.

A onda se smirila. Jer u jednom trenutku je shvatila da joj auto uopće nije trebao. Niti ga je željela. A pogotovo taj model, koji ni po čemu ne odgovara njenim potrebama. a kad bolje promisli - ni željama. Samo joj je donio dodatne obveze, probleme i stres. Zaključila je, da više neće kupovati auto. Ako ipak osjeti neodoljivu potrebu ili želju za vožnjom, unajmit će rent-a-car. Model koji će joj u tom trenutku najviše pasati. Na jedan dan. Provozat će ga gdje i kako hoće, izvadit će mu dušu... i drugi dan ga vratiti natrag.

A Mirjana... Mirjana i dalje svoj auto drži u garaži i čuva ga. Vozi ga povremeno, na duljim relacijama i izbjegava gradsku vožnju. Ne forsira ga i redovito ga servisira. Baš kako su joj rekli kad ga je kupovala. Jer to je za auto najbolje. Tako će s njime biti sve u redu, dugo će joj trajati i držat će cijenu.

A neki dan je razmišljala i zaključila da ga nikad više neće prodati. Kao oldtimer vrijedit će joj dvostruko.

Link

... mamu mu podrapam :-)))


Link
Link
Link

Deru se galebovi... dere se i Axl Rose... a moj F-16 odletio u tri pljačke materijalne.

Brand manager delegirao je svom asistentu projekt rekonstrukcije dvaju brendova, najrelevantnijih za povećanje volumena tržišne realizacije poslovnog segmenta, esencijalnog za pozicioniranje kompanije na internacionalnom marketu.

Deadline je asap, a report se mora mailati jednom tjedno brand manageru i cc nadležnom manageru divizije. Preliminarni report mora sadržavati flowchart s istaknutim prioritetima i aktivnostima potrebnim za kvalitetni start-up.

Informatički support asistentu brand managera i njegovom timu pružit će IT-sektor u kojem će se formirati poseban task-force koji će ujedno obavljati i monitoring nad odvijanjem procesa.

Svaka devijacija od planiranog budžeta mora se prijaviti asap, a ukoliko je to konzekvenca loše organizacije ili neadekvatnog angažmana individua involviranih u aktivnosti oko projekta, odgovorni će biti sankcionirani.

Amen !

Kaj velite vi na ovu spiku, haaa?

Link

- ... kakav je ono avion iznad nas?

- Nemam pojma, leti ovuda već duže vrijeme, bez cilja. Kao što i mi plovimo uokolo... Ponekad mi se učini da želi letjeti pored nas i da hvata ritam, ali onda opet ode svojim putem, nestane na neko vrijeme, pa se opet vrati. Tko će ga znati

- A što je ono ispred nas? Izgleda mi kao Bermudski trokut postavljen okomito. Idemo prema njemu i mi i taj avion. Hoćemo li uploviti i uletjeti unutra?

- Mi sigurno. Avion još stigne skrenuti...

Link

Bez nje sam ko majmun bez banane.
Ak netko treba usluge fleksanja, bilježim se sa štovanjem ;-)

Link