-vrbica-

Link

Link

Nema kosti, puno je vena, voli pumpati,
odgovoran je za vođenje ljubavi.

NARAVNO - SRCE

Ali sviđa mi se način na koji razmišljate.

Link

Link

Da bi jednog dana, kada dođe netko,
tko je stvoren baš za vas, popunio tu prazninu, zauvijek.

Link

LJUBAV - koje danas malo ima
SREĆU - koja je uvijek nekako daleko kad nam treba
NADU - koju često gubimo
PRIJATELJSTVO - koje je danas baš rijetko
USPJEH - koji nam život ne garantira



Link

- makni kiflu,
- makni sok,
- makni kiflu koju je on opet uzeo dok si mu otimala sok,
- izvadi jednu ruku iz pojasa,
- uvjeri ga da surađuje,
- reci mu da baka ne voli prst u oku,
- izvadi drugu ruku,
- digni sok s poda,
- vrati kiflu,
- uzmi sok,
- puhni u kiflu koja je pala na pod i pazi da te nitko ne vidi dok mu je vračaš,
- digni dijete,
- toleriraj njegov udarac u nos,
- izvadi torbu s pelenama lijevom rukom, boreći se s malom, gnjevnom, slinavom hobotnicom punoj mrvica,
- zabrini se, što dijete odjednom ima dvije kifle u rukama, od kojih je jedna sumljivog izgleda,
- ispričaj se djetetu što si lupila njegovom glavom u krov auta,
-lupite zajedno zločesti krov auta,
- zatvori vrata,
- zaključaj vrata,
- otključaj vrata i uzmi jebeni sok,
- zatvori vrata,
- vrati se po medeka,
- ne stišći dijete zbog nervoze,
- obriši znoj,
- zajebi svoju torbicu koja je na prednjem sjedalu,
- zaboravi ključeve u vratima.

E, to bi bilo to.

Ali pogrešno ju je nazvati ljubavlju.
Istodobno je opasno i ludo.
Ono što ljubav zahtijeva,
osim čistih osječaja, to je vrijeme,
zajednička iskustva i duga i odmjerena
povezanost između dvoje ljudi.

Link

Super pleše, pjeva i izgleda....Link

Pitam se pitam, (a i vas) da ne skitam.
Je li nestao običaj , davanja
napojnice konogaru koji vas poslužuje?
Ako je, zašto je?
Koliko znam, u svijetu je to, dapaće, normalno.
Da li vas smeta, kad odete na kavu s muškarcen,
da ne ostali kunu dvije konobaru?
Govori li to o njegovoj škrtosti, ili nekulturi?

Link

Rekla je Rudanica, a ne ja..

Jedan prvi razred osnovne škole, drugi godinu dana mlađi.
Sjede na zadnjem sicu starog stojadina.
Vračaju se iz Zagorja iz berbe grožđa.
Tata vozi i svađa se sa majkom, koja prigovara,
jer je previše popio.
Odjednom auto se prevrče.
Marko i Matija ispali su kroz zadnje staklo auta. Mrtvi su.
Roditelji su ostali živi.
Sprovod. Roditelja nema.
Oboje su u bolnici. Vrapče.
Davno je to bilo, ali još uvijek se sjećam.
I moji se sinovi zovu Marko i Matija.
Sada su odrasli ljudi.
No jednog Marka i Matije nema. Več jako dugo.
Što je bilo s roditeljima? Ne znam.
Jesi li ostali zajedno? Ne znam, ali sumljam.

A što reči?

da bi se ujutro budila sa kajanjem.
Zato volim ljude koji me tretiraju dobro i zaboravim
one koji to ne rade.
Ako mi se pruži prilika, iskoristim je, ako mi
promijeni život pustim neka tako bude.
Nitko nije rekao da će biti lako, ali je obečano,
da će biti vrijedno truda.