-vrbica-

Svaki čovijek, bio star ili mlad, duhovno ružan ili lijep, pametan ili manje pametan, nije od rođenja takav.
Starost stićemo godinama koje su prošle, ljepotu, onu unutarnju, svakidašnjom izgradnjom svoje osobnosti,a
pamet godinama koje su iza nas, učenjem od drugoh, toleracijom prema drugima, uvažavanjem tuđih mišljena, razgovorom,a najmanje peglanjem školskih klupa.
Jer, ako nas roditelji, okolina u kojoj smo odrasli, nisu naučili da nikako ne možemo biti najpametnji, najljepši, naj mudriji,
najbolji, nismo naučili ništa.
Čitam, ovdje, neke ljude, koji se uvijek osjete napadnutima bilo čijim zapisom, tražeći sebe u njima.
Kao da svi obitavaju na ovim stranicama, razmišljajući samo o tome kako ih povrijediti.
Ja sebe ne nalazim niti u čijem komentaru, ako nije izravno spomenut moj nick.
A o tome, tko će me, i koliko neizravno spominjati, ne da mi se razmišljati,
jer možda uopće nije riječ o meni...zar ne?
Gdje je nestala toleracija, dobra procjena i ljutskost?

Tvoja duša, i vlažnost ti usta
ljekovita je kao cvijet kamilice
i lišće kadulje.
Zacjelivaš rane i daješ
krila mašti, i napajaš srce
čežnjom, i utažuješ žeđ
kao da si slatka voda
s bistrinom opojnog izvora
tako je čarobna duša tvoja.

Malo je reći da sam bila ugodno iznenađena,
što sam srela, jednog šarmantnog, druželjubivog
i prijatnog gospodina...:)))

DOBAR DAN SVIMA......PA I NJIMA ....

SVAKO SRCE IMA NEKE BOLOVE,
SAMO NAČIN IZRAŽAVANJA, JE DRUGAČIJI.
NEKI ĆE TO SAKRITI U OČIMA, NEKI ĆE GA
SAKRITI U OSMJEHU. (Andrić)

Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!


Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes

U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.



Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.


Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga.


Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI.


Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.


Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.


I nikad nije bilo problema...


Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.


Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!


Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva

Naše generacije su dale najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!

MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali


Da bi ste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generacijo.
ŽIVJELI !
svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo tek zagrljeni...