-vrbica-

U 2014, VAM ŽELIM:


Ravan trbuh,
Guzu kao mandolina,
Kuću blistavo čistu,
Čovjeka koji Vas cijeni,
Dan u tjednu, samo za Vas,
Novac, ljubav, sreću...
I na kraju...
Da se lažni prijateji i prijatejice,
Strašno udebljaju...:)))

I svim svojim neprijateljima, opraštam sve što su mi učinili u 2013-toj, pod uvjetom, da mi se ne pojavljuju na oči u 2014.

Link

Link

Link

ALI, MUŠKARCI BI TREBALI ZNATI.KAD ŽENA KAŽE: RADI ŠTO HOĆEŠ, U PRIJEVODU TO ZNAĆI:PROBAJ I MRTAV SI...

Iako će svi muškarci, odmah, dignuti noseve i reći: Pa ja to znam...možda im ovaj savijet pomogne..:)))

1. Nježno zagrlite ženu, kako biste mogli dosegnuti kopču.
2. Kopča na grudnjaku, uglavnom se sastoji od kukice i ušice.
(kukica se najčešće nalazi na lijevoj strani, dakle vašoj desnoj, a ušica na desnoj, znači vašoj lijevoj.
3. Palcem pritisnite ušicu, a kažiprstom gurnite kukicu prema njoj.
4. Kažiprstom pritisnite kukicu prema naprijed, dakle od njezinih leđa.

Najbolje bi bilo, da taj zahvat, uvježbavate, recimo, na vlastitoj ženi. Ali kako joj reći, zašto?
Zato je najbolje da, dami s kojom ste u krevetu (a nije vam vlastita žena) kažete:"Draga, želiš li možda sama otkopčati grudnjak ?"

Zbilo se to, jednog prekrasnog kasnog ljetnog popodneva, kad su se Laci i Živac (tako smo mi iz ulice zvali njih dvojicu) vračali sa vožnje na pulferu tramvaja koji je prometovao starom Končarevom ulicom. Dečki su ispred kina Triglav, našli novčanicu od tadašnjih 500 dinara. Bio je to velik novac u to vrijeme. Kako su je samo zgrabili. Bili su uzbuđeni, iznenađeni, ali i zabrinuti kako je "srediti". Demokratskim putem je to jednostavno. Bez protiv i bez suzdržanih, donesena je odluka: Slastičarnica.! Nalazila se, točno preko puta nekadašnjeg kina Triglav.
Odmah su se Laci i Živac, zavalili za stol i počeli tamaniti kolače. U slastičarnici je radio jedan Njemac, koji se baš i nije snalazio u našem jeziku, a i dečki nisu znali njemački, osim što su dobro znali izgovoriti: šerajzl, šrafciger, haustor, badecimer, forcimer hobl-bank i slično. Hmmm, da. Nekad se u Zagrebu "šprehalo", no danas se "spika".
Kad su se dečki dobro napucali kolača i sladoleda, ostalo im je još dosta novaca. Laci je svoje spremio u džep, a Živac svoje u tajni dio nogavice.
Bila je to čista mjera opreza radi ulice i eventualnog bliskog susreta s nekim od starijih dečki, no imali su i nerješivi problem, kako mami objasniti odakle im lova. No trebalo je najprije doći do doma.
Kad su napustili slastičarnicu Laci je primjetio, kako se Živac polako počeo mijenjati u licu i kao da je dobivao neke grčeve. No i Živac je kod Lacija primjetio iste simptone.
"Laci, meni je strašna frka od kenje! Moram u prvo dvorište, jer bum riknul" Kako je Živac to rekao, obojica su odjednom utrčali u dvorište među ruže, gospona Pavleka u Nehajskoj ulici. Iz obojice je curilo kao iz Nijagare. Curilo, špricalo i jurilo i nikako da stane.
Kad je konačno prestalo, izgledali su kao zid i dio štengi, koje su vodile u podrum gospona Pavleka. Da stvar bude još gora, smrdilo je kao da su jeli same daske od šekreta u dvorištu. Crne misli su im išle po glavi. Kako sada doći doma?
Unakaženi od slapova Nijagare, smrdljivi kao tvorovi, bit će ruglo ulice. Dečki su, ne ulicom, nego preko vrtova, i starog auto-puta, stigli do svojih kuća.
Diskrecija je bila zajamčena za cijeli život...no Laci je priču ipak, nedavno kad smo se slučajno sreli, ispričao meni, a ja vama....

Pojavljuju li se i vama, odjednom, reklame i unutar bloga,
tj. između komentara...?

Link

Raky, jesi li razmišljao o plovidbi, ovakvim brodom...:)))