Vremenski putnik

Prolio bih po tebi moje snove.

Kao plima sto kapima vode hrani suhu obalu, ja cu svojim poljupcima i toplinom hraniti nasu ljubav

Niz vjetar izgovorio sam tvoje ime, napisao na pijesku..i bila si tu

Ukrast ću anđelu prah sa krila da doletim to tebe, ljubavi moja.

Osjećam se da sam bio USIDRENI brod u luci života,sad imam vjetar u jedrima i tebe na palubi mojih snova

Oči kažu srcu «Nema je «, ali srce, razumu i očima ne vjeruje.

Sve što činiš,
Sve što imaš,
Sve u što vjeruješ,
Sve ti je to pomoglo,
da dođeš dovdje.

Kako nastaviti ?
Kako ići dalje ?

Vrijeme je da iskoristiš,
Sve ono što još ne znaš,
Sve ono što još nisi,
Sve što, srećom još nemaš,
Sve ono u što ne vjeruješ...

Jorge Bucaj

Toliko puta osjetim da riječi ne mogu opisati stanje naše duše...samo latice vremena, mogu me umiriti

Osjećam se kao trešnjin cvijet na vjetru..

Borim se, bitku gubim jer te Volim.

Umire još jedan dan na bisernoj perli života. Umire, da bi se sutra rodio još sjajniji i bolji.

Umotao sam SRCE u mahovinu,
poslao u svemir,
zakopao na Mjesecu.

Zamolio sunčane vjetrove,
prašinom da ga posipaju,
zvijezde tamom okupaju.

Sakrio sam srce od boli,
zaštitio ga od vremena,
bojeći se da ne postane od KAMENA

Bojim se izgovoriti tvoje ime, ali svaki dan u mislima započinje s njime

Lako je skinuti zvijezde, ako imaš nekoga da ih pogleda,

Obojao bih svijet bojom tvojih očiju !