Očima , sjajnim od neisplakanih suza, podižem brane oko srca, i osmijesima, bez topline, na distancu odmičem ljude. A Duša biva sve tiša. U njoj je vrijeme stalo. I jedino može sjati, kada mi, kao eho, ono ZADNJE jutro, promukli smijeh vrati!
Korisnik: blizanaccc