vrijeme je

Lutajući naišao sam na članak koji me malo začudio, jer pripovjetke već dulje vrijeme pripovijedaju drugačije. Stoga da kao laik ne palamudim previše evo c/p članka:
"IMA LI PREVIŠE LJUDI NA SVIJETU?
Kada bi se svi ljudi svijeta (9.000.000.000 st.) stisnuli jedan pokraj drugoga (4 čovjeka u 1 m2) , cijelo bi čovječanstvo stalo na površinu veličine poluotoka Istre (2.820.000.000 m2).
Kada bi se svakom živom čovjeku na svijetu (9.000.000.000 st.) osigurao prostor od oko 1000 m2 da si sam uzgaja hranu, cijelo čovječanstvo stalo bi na površinu jednaku Brazilu (8.456.510.000.000 m2).
Kada bi se svakoj obitelji od četri člana ( 9.000.000.000 st. /4) osigurao prostor od oko 700 m2 da si sama uzgaja hranu, cijelo čovječanstvo stalo bi na površinu jednaku Iranu ( 1.648.000.000.000 m2).
2019. godine je procjenjeno da na Svijetu ima oko 7,7 milijardi ljudi. Gotovo sve potrebne količine povrća za četveročlanu obitelj mogu se proizvesti na oko 200 m2 vrta.
Poznato je da obradiva tla danas prekrivaju površinu od oko 31.000.000.000.000 m2. Na istoj bi se moglo uzgojiti količine povrća za prehranu 155 milijardi ljudi, za preko 38 milijardi četveročlanih obitelji.
Nema previše ljudi. Ima i više nego dovoljno prostora za sve, osim za pohlepu."
Link

Link
Link

Link

"Što se to onda, ovdje, zapravo zbiva? Zašto je pola milijuna mrtvih od gripe svake godine potpuno nezanimljivo široj javnosti, ali svaka smrt od COVID-19 zanimljiva je do te mjere da država za državom razvijenog zapada upravo čini ekonomski suicid? Ili, zašto javnosti nije zanimljivo šest milijuna smrti siromašne djece u svijetu? Čini se da bi žrtve svih spomenutih bolesti bilo čak i razumnije spašavati od pretežno umirovljenih, starih i bolesnih osoba diljem svijeta kojima sada prijeti zaraza s COVID-19."

tekst je c/p
Link

Link

Link

Link
Link
Link

Odavno sam pronašao ovaj natpis sa nekog od brojnih stećaka. Bio mi je dobar, a i danas je.

1447. godine, Hodovo, Stolac
A se leze Krksa i Kalija na svojini, na plemenitoj u Kljucu.
Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.
A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada gledasmo dugu
i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.
I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.
Kad Krksa zmre, za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.
Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu,
a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci, no sto u zivljenju bjesmo.
Al ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.
1447 godine,kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š) Ostojic.


Link

Link
Link

Link

Link
Link
Link
Link


Link

Link

Link