mozgovne onanije

Vrijeđanje? Nadmudrivanje? Raspravu o činjenicama i raspravu o izvrnutim činjenicama? O ičemu? Ima li???

Dobar današnji praznik antifašističke borbe, nekad zvan Dan ustankaSRH. Neradni! I baš mi ušeć. Naspavana, obučenih živaca, uživam. Čak me ni roditeljica nije izula iz cipela iako je uložila natprosječni trud.
Na fejsu je dosadno, pa svratih.
Voljela bi kad bi svaki radni tjedan srijedom bio libero.(smajl)

Tko će sad bit' upleten u aferu "POPIS 20021"
Naime, cijelog dana pokušavam završiti popis, al' nikako da pusti na zadnju razinu nakon koje šalješ. Naravno, telefon za pomoć je konstantno zauzet, NIAS svakih tol'ko izbacuje iz sustava, pa ti javlja grešku da si prijavljeni na još nekom uređaju, a nisi.. Uglavnom izulo me iz cipela, jer ne želim nikakve popisivsče nakon posla u svom stanu.
A osim što potpisuju stanovništvo, propisuju i kvadratne, wc, pa kad je objekt građen i tak.. Ludilo!!
Prvih sat vremena me nije pustilo na drugi nivo, jer se prezimena djece razlikuju od moga, valjda, uglavnom, stalno javlja da nešto moram ispravit' vezano za njih dvojicu, konačno pusti, a onda pitanja o vlasništvu kvadrata, koliko kvadrata, koliko soba, imaš li kuhinju i jel manja ili veća od 4 kvadrata.. Ma boli te kurac koliko soba i kvadrata imam!!
Da mi nećeš valjda podstanare uselit??
A k tome sam od jučer nabrijana zbog eosmstrixovog maltranja, trojice lažljivih i pokvarenih odvjetnika i ne znam kaj bu sad s četvrtim i kak bu to sve skup završilo.

Zmija ljutic a me zovite!

Pročitala vas jesam, bar prvu stranicu, a i to je nešto za vježbu koncentracije i pokušaj stvaranja apstrakcije.
Ok, negdje sam komentirala, negdje nisam, al i to je puno.
Još ću popratiti vijesti, a onda posjetit' sina koji me je uz milion drugih stvari određivao ( što bi BiZi rekla) posljednje 32 godine.

U tripizdemilemstere i ne izaći više.

Prije nešto godina zaključih da na ovom blogu zaista više nemam što napisati, niti komentirajući ulaziti u rasprave, pa sam se maknul, pa opet vratila misleći da ću se ipak zabaviti.
No, ništa me više ovdje ne zabavlja, a niti ja imam čime zabaviti publiku.
Teme o kojima bih pisala, zahtijevaju vlastiti bloški prostor. Stoga, zaguglah "kako napraviti svoj blog" i nakon zaista jednostavnog pojašnjenja, odustah od provođenja htijenja.
Et, prije 5 min odustala. Nikoga, sigurna sam, moje teme ne zanimaju, a bez interakcije s publikumom pisanje nema smisla.

Šipak! U 20 godina kojih nisam putovala ka korijenima, vizure su toliko izmijenjene da sam zamutala:(
Al' neš ti lutanja i vozila ja, ko ga šiša! U poznajem novu Podravinu, to je plus, ali tužna sam, jer lijepa sjećanja nisu imala biti čime potaknuta, nisam ih uspjela dohvatiti.

tekst je netragom nestao kad sam pokušavala naći prigodan link

ne da mi se ponavljat, uglavnom, lik me sjebal ko mladu majmunicu zbog pubertetskih igrica u pubertetu, ofskroz :/

i to je o.

Meni znanim i neznanim blogerima nanovo se priključujem u pijenju prve jutarnje kave.

Povremeno sam pregledavala blogove i nijednom nisam bila potaknuta komentirati ili pisati bilo što. Danas me je prebacilo, pa sam se ulogirala, a ne samo čitala weblog.

Rođenjem počinjemo umirati. Lakšom ili žešćom brzinom.Svakom rođenom zna se datum, sat i minuta rođenja, a kad umre, zabilježe mu i taj datum, sat i minutu, jer, najčešće je poznata, utvrđena i zabilježena. Rjeđe se taj podatak ne može utvrditi Jedno jutro, buljeći u ogledalo, nisam na njegovoj površini prepoznala odraz . Sve je bilo poznato, a opet neprepoznatljivo kao moj odraz, ali ga nisam nisam prepoznavala kao svoj. Bile su tu oči koje bi trebale biti odraz mojih očiju, jer ja sam stajala ispred ogledala, ali pogled tih očiju bio je iz tuđe glave. Ne, to nije bio moj odraz u zrcalu. Zombi. Umrla sam većim dijelom, ali ne znam točno kad. ni doturi ne znaju točan datum, sat i minutu. Znali su samo očitati tu djelomičnu smrt.ono što je još živo se odražava u ogledalu i vjerojatno zato taj odraz ne poznam kao svoj. Tak. Nikad s neće znati vrijeme moje smrti, Živjeti u zombi habitusu nije bogzna kaj, a opet nemreš ubit onaj preživjeli dio , jer je preživio onaj koji je bio odgovoran za život u ukupnosti, cjelini, mene, ili kakogod.

Živjeli !

fakat mi je jučer bio dobar dan iako nije bil pun mjesec






Link

nisu baš bili oduševljeni (jbga, još uvijek sam gripozna), al nisu se ni pretjerano bunili :)

prvo sam jutros gnječila sinka..položil je zajeban ispit, pa sam iskoristila priliku, jer se inače ne da gnjesti..

Nešto kasnije sam pričepila automehaničara u situaciji u kojoj se nije mogel izmaknut :))) Nije se bunil..čak je pobral pljesak ostatka ekipe :))

Onda sam zmaltrala kolege na poslu.. i našeg sistemca kad sam razduživala opremu.. I tak..zovite me Boa (konstriktor) :)))

nema pusa..samo Boa hag

Zgodno mi je kaj su me o tom za njih važnom događaju obavijestili (odblokirali mesinđere whapove, mail..valjda da mi omoguće čestitanje :) , a neki su me i na svadbu zvali :))

neki su postali i tateki, a neki su se i rastali (i o tom su me izvijestili :))..
baš ih volim..sve do jednog :))

valjda su mislili da mi je ta info bitna :) Hvala im kaj misle o tome kaj je meni bitno :)). Nije li to dokaz da i oni mene vole..na svoj način ?
:D