'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

no,treba prvo sastaviti listu poželjnih i nepoželjnih.
pa listu mjesta na koje se ne želi ići .... ili želi.
onda slijedi lista glazbe koja će se eventualno slušati.
zatim sastaviti konzumnu listu...jer ne treba se staviti u poziciju da netko jede a netko gleda.
ili nedajbože pije-

i na kraju kad se sve zbroji....otiđite na kavu s tom jednom osobom koja će vam odgovarati

.....kakve je on dobre koske bacao u vodu!?:)

Nitko se nije javlja a onaj osjećaj koji mu je trebao skratiti muku života odjednom je nestao... osjetio je neodoljivu želju za cigaretom . onako u noćnom ogrtaču i papučama spustio se stepeništem do kioska koji je radio do kasno u noć. Nije primjetio poveću zaleđenu lokvu na svom putu. Taj trenutak ,kad je odklizao po njoj i samo ga bacio iz ravnoteže i dok je nošen inercijom klizao prema cesti,nije osjećao ništa.
*****

Taksist je i dalje jurio ulicom ne gledajući, od jada ,tuge,suza i nedostatka volje za životom.
-Kad zapravo počinje prokletstvo?-proletilo mu je kroz glavu dok je udarao u nešto što je stajalo na cesti. Nije vidio,nije osjećao,nije mario. Ono što je udario odletilo je u zrak a zatim tresnulo o asfalt iza njega. Nije mogao imati vlast nad volanom i samo je stup ulične rasvjete bio razlog što se zaustavio nedugo zatim.

*****

Klošar se polako vukao nogostupom. Sa svoim kolicima nije smetao nikome u ovo doba noći. Tu i tamo se mogao primjetiti poneki okašnjeli prolaznik na putu s posla. Niti su oni obraćali pažnju na njega niti on na njih. Samo je ponekad sa sjetom pogledao one šetače pasa koji su tek sad mogli izvesti svoje ljubimce u šetnju. Volio je životinje više od ljudi. One su znale pružiti zahvalnost za svaki dodir ruke,za svaki zalogaj koji mu je udijeljen. Zato mu je valjda pažnju i privukao pas koji je stajao na sred ulicee i halapljivo jeo neki otpadak koji je ,tko zna tko, bacio na ulicu. Nije mario za auto koji je jurio ulicom naočigled bez previše kontrole. Instiktivno je reagirao i krenuo prema psu. Udarac koji ga je odbacio u zrak bio je žestok. Nije osjećao bol i samo je onako,dok je još bio u zraku pomislio- Dobro je,pas je pobjegao na vrijeme.

******""
Te proklete papuče-govorio je sam sebi-znao je da bi jednom mogle da ga dođu glave. Zbog njih i njihovih plastičnih đonova je tako odklizao za cestu. I dok je još bio na koljenim pogled mu je skrenuo ulijevo. Taxi je velikom brzinom udario u neko tijelo,odbacilo ga u zrak a zatim nastavio krivudajući cestom. Išao je u njegovom pravcu a on je onako sleđen od straha nemoćno zatvorio oči i čekao kraj. Udarac koji se čuo zatim nije bio u njega. Bočno udarivši u stup auto se gotovo omotao oko njega. Miris rashladne tekućine i benzina miješali su se u nozdrvama i jedina misao u njegovoj glavi je bila:
- Ovo stvarno nije moj dan.


(Prethodni blogovi na strani 9)

Link