'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

sjedio je na podu i prsti su mu skakali po tipkovnici u ritmu muzike s radija, osjećao se dobro,baš onako dobro kako se osjećaju ljudi kad im sve ide od ruke. nije bilo financijskih problema,vrijeme je bilo onakvo kakvo je trebalo biti u to doba,okruženje je bilo manje više pozitivno i što je najvažnije,ona osoba koja je bila uz njega davala mu je poseban motiv.
nije vjerovao da će je ikada naći.
onu toplinu,ono shvaćanje i prihvaćanje onakvog kakav je bio. i nadao se da će to iznjedriti samo još veću dobrotu i bolju osobu iz njega.
jer svi oni koji misle kako se ne trebaju mijenjati zbog nekoga,nisu u pravu.
svatko može biti bolji ,a što čovjeku treba više nego da bude bolji za nekoga koga voli.
i onome , čija sjena ne pokriva sunce nego mu dan čini vedriji .
i sad k,ad piše po tipkovnici to bude kao i kad olovka piše po papiru.
SRCEM

večeras si tako
pred mojim očima
tužna i snena
kad pomisliš ,
više me nema

u pogledu
bez sjaja i mirisu kože
u svjetlu punog mjeseca
sa nebeske lože

večeras si tako....
u noćnom zraku
i kutiji cigareta ostavljenoj na stolu
na izgužvanom jastuku
jedna tišina slijepa
pokušava reći
večeras si tako lijepa

Ti znaš da još uvijek ćutim...
Ono što i ti nekad...
Prošle su vode Save i odnijele valom
Sve lađe od papira na koje smo...
Pisali vječnost zamišljenom krvlju...
Poput špijuna šaptali u mraku
Tajne šifre...
Crtali po tijelima kažiprstom
Zamišljene karte do blaga...
Odlazili tragom zmajeva i princeza....
Ti si bila uspavana a ja poljupcem budio život
U tebi...
Ja sam bio ranjen a ti si rane vidala......

Sad je rana ista al melem ne pomaže....
Sunce ih jedino zrakama grije....
Jedino rosa suhe usne vlaži.
Naše lađe leže na dnu
A val i dalje nosi trag tvoje šutnje
Svaki put kad prstima pipam ožiljak...tako dubok...
Osmjeh mi pobjegne u kut usana jer znam...
Još uvijek te ćutim u sebi.