vještičje kronike

Ima tu nekih blogera..koji zdvajaju, sipaju beskrajne mudrosti,
teže ozbiljnosti i bezvremenosti..
pa se pitaju…
čemu ljubav?... a iz njih govori prazno srce…
pa se pitaju …što je ljubav?... a iz njih govori zbunjeno ili ranjeno srce..
i naravno da smo svi ovakvi,ponekad, stalno, manje-više...takvi…
a nikakvi…
jer težimo ozbiljnosti, jer težimo racionalizaciji,...
i sve ostalo nam je bespredmetno,
jer to ne postoji,jer to nam ne priliči, sigurno ne tako i na taj način
takva doza infantilnosti i nikako ne...u tolikoj količini…
pogotovo ne u tim godinama…
ne sa tim iskustvom…
ali život, sudbina, kismet, zvijezde..ko već, imaju svoj plan
i što se dogodi?
…dogodi se nečiji treptaj oka… taman kad nam se pogledi sretnu…
….dogodi se nečiji- da…a još zapravo ni pitali nismo…
I onda krene osmijeh i poleti srce ….i daleko smo, udaljili smo se, neprimjetno, odjednom…
od one oštre,ozbiljne, kritične,shvatljive osobe..
i pretvorimo se u nasmiješenu, blesastu
nakliberenu kreaturu koja…
i stihove i „corny“ priča priče…
i nije nam jasan "blijedi" pogled okoline…
i nije nam jasno kako nas ne razumiju…
dok eto naše srce tako sretno kliče…

a šta je?
odrastamo, shvaćamo, učimo, starimo…i sve nešto ozbiljno,
klimajući potvrdno glavom, na sve te životne smrtno "ozbiljne" teme, dileme, probleme
sa onom mudrom crtom između obrva, prihvaćamo, neizbježno...
ali našem srcu, srećom, niko nije rekao
da mora odrasti i na odrasli način sa tom nekom ljubavlju se nositi…
jedino je valjda srce u nama još dovoljno infantilno…
pa svaku zaljubljenost-ljubav prihvaća upravo tako…nevino,a zahvalno.…silno…

Diplomacija i odmjerenost
Volim recimo imati oko sebe ljude koji nemaju stalnu potrebu izjašnjavati se o nekom svom viđenju istine,
utvrđivanju iste i dramatiziranju oko takve…a njihove, tobož univerzalne
pa ti onda takvu, počesto surovu istinu, stalno sipaju u lice, nabacuju se njom i svašta nešto
a ako, i ako, ti sasvim isto jednostavno ne radiš, ne radiš jer tako ne radiš, ne želiš raditi jer nemaš potrebu za
takvim čime..."silovanjem" tzv. univerzalne istine
kažu ti da si …
prijetvoran, licemjeran i sve nešto kao nevaljalo…neiskreno…dvolično
Naime..našli su se njih dva u društvu nje jedne..
jedan je prijatelj oduvijek, ali je bio neko vrijeme i prijatelj sa povlasticom (po naški FF :P)
..i oni još uvijek prijateljuju, bez ikakvih problema…bez napetosti, uz i dalje mnoštvo prijateljske dragosti
No, našao se tu i taj jedan vrlo aktualan, vrlo „napet“ i sadašnji..
I sad pošto su svi diskretni, kulturni i odgojeni, niko nije ništa izrekao, ni naslutiti dao
a svi sudionici te male soareje su na neki način znali baš sve i bez potrebe izgovaranja i utvrđivanja, tih nekih riječi…-univerzalne istine
ko je kaj i u kojem svojstvu..toj nekoj njoj..ili ona njima, bila, je ili će biti
I tako su proveli jako ugodnih dva sata uz kavicu i pričanje, razmjenu mišljenja, o općenitostima…
I Hvala Bogu na tome…

Posložila sam sve …(tek unazad nekoliko godina)..gotovo pa po svojoj mjeri…
i uživam u postignuću…koje nekada nije bilo baš moguće…ali sada je…
dobro, napravila sam grešku…jednu, priznajem..
koja se protezala na skoro xy-godišnju obavezu, ali sam je odradila pošteno, predano, skroz romantičarski usanjano i smjerno..
kako tobož i treba…
i ko kaže drugačije…jednostavno je maliciozan i laže…
e sad…da li je to na kraju ispala „greška“ zbog moje naivnosti, zaluđenosti, vjerovanja
jel bilo pri tome nevinosti…khm…
uglavnom onako smrtno zaljubljena…
trudila sam se iskreno, svim srcem i pokušala smjerno shvatiti i prihvatiti i primijeniti
sve što se od mene očekivalo, pa i više od toga…onako čisto, iz dubine srca i inspiracije…
i da slušala savjet svoje majke, koja ionako misli da je za uspjeh svakog braka
nužna ženska briga o tome gdje su njegove čarape i gaće i da li je jeo, najmanje tri obroka dnevno…
i pokušala pogoditi pravi omjer tajnih sastojaka, nikad otkriven od strane njegove majke…
da svaki ručak ispadne upravo kako njen princ voli…
i da (o moj bože, kako mi je to promaklo)..nema prašine na gornjoj strani ormara..
ali na kraju ipak je nešto u svemu tome nedostajalo…
a za sreću je potrebno tako malo..jel?
ubrzo…ja sam smatrala da se trudim preko svake mjere….
a on je mislio,( iako u tu sposobnost „mislio“ nikada nisam bila baš sigurna),
da je njegova ljubav dovoljno očitovana time što se na vrijeme vraćao kući i što nije išao sa prijateljima van..
a i novac je uredno pristizao...
a onda je došao još jedan 8. mart, kad opet nisam dobila cvijet i kad se meni više nije „brinulo“, gdje je njegov donji veš…
( u he** donjoj ladici ti je,gdje eno stoji već zadnjih X- godina)
kakva je to „idealna“ juhica… (povrtna od svježeg grincajga,sa placa, sa gris knedlima)
(op.a za one koje baš zanima.)
i ima li prašine na vrhu ormara…( ko će se dovraga penjati na dva metra da provjeri)
i da li on dolazi na vrijeme doma..(zadnjih godina sam poželjela da više ni ne dođe)
i tako je taj dio životne priče završio…
a sada...
dobivam nekoliko cvjetova na taj dan, i ne samo na taj dan ,pa čak i rukoljub uz instant poziv na ples,
jer svira „naša stvar“…
niko ne očekuje ručak, a ako je skuhan..sve je garnirano zahvalama, pusama i pohvalama uz stvarno obećanje da je slijedeći njegov..kod njega…
riječi da me se upravo takvu kakva jesam…čekalo predugo…
oslobođenost da se brinem…o "svjetski" važnim pitanjima ..tipa
veš, čarape, prašina i ine ozbiljnosti..
spoznaju da je sasvim dobro kad se dogovorimo za susret, kavu, vikend…
uz nekoliko dnevnih razgaljujućih sms-a …i da je sve savršeno u svojoj nesavršenosti
koja obiluje šarmiranjem, pažnjom, malim iznenađenjima, poljupcima, smijehom i veseljem..
i zato jako volim ovakav dan žena…jer ja to sve napokon mogu…
i sad recite da sve to nije nimalo sebično


(*stari malokoc prerađeni txt)

a?dela?
tnx iskrici:))) kaj nam je dokazala i pokazala da smo -ovisnici i jesmo, neka smo
valjda nam je sada svima jasno
ko prizna pola mu se prašta, ne?
a da nije bilo..njaaa, dosadaaa, niš se ne događaaa..i sve tak bla bla
a svaki dan se klikalo, barem nekoliko puta, a često i u sitne sate..onak nadajući se da ipak ... dela???!! ne??!!! ciju %$$
i kaj sad??
mrmlj hjoj delat, ili pogledat gde se kaj događa:))

seksualni čin koji je fizički vrlo zadovoljavajući može imati moć..- stvoriti duboko doživljenu povezanost između dvoje ljudi
kad smo u vezi koja je za nas "izazov"..strast je nerijetko jača, samim time veza koja je ugodnija nakima zna biti "prepitoma",
tako da smo svi stalno izvrgnuti mišljenju(filmovi, romani, serije itd.) da jedino "prava"ljubav uključuje strast, napetost, borbu, bol i dramatičnost
to dovodi do rasprave o tome što je prava ljubav, iako je ljubav teško odrediti
ali grci su to fino objasnili
da postoje dvije tzv. ljubavi..

eros- prava ljubav je sveobuhvatna, očajnička žudnja za voljenom osobom, koju se doživljava kao različitu, tajanstvenu, neuhvatljivu, dubina te i takve ljubavi mjeri se intenzitetom opsjednutosti voljenom osobom..sve je zapostavljeno, jer puno energije ulažemo u to kako nam je bilo i smišljanju kako će nam ponovno biti i tu je element patnje..s ovom vrstom ljubavi povezano je-uzbuđenje, zanos, dramatičnost, napetost, tjeskoba, tajanstvenost i žudnja..
i
agape-ljubav koja je partnerstvo kojem su oboje duboko predani, dijele se osnovne vrijednosti, interesi, ciljevi i prijateljski se poštuju međusobne razlike, dubina takve ljubavi mjeri se međusobnim povjerenjem i poštovanjem, puno radosti donose zajednička iskustva, prošla, sadašnja, buduća..svaki partner onoga drugoga smatra najboljim prijateljem, iskreni smo i sagledavamo sami sebe, te se mijenjamo na bolje, da poboljšamo vezu i produbimo prisnost..ovdje ide osjećaj spokoja, sigurnosti, razumijevanja, partnerstva, kao i međusobne potpore

cijena koju plaćamo za strast je strah..strah i bol koji hrane strastvenu ljubav na kraju je mogu i ubiti..
cijena koju plaćamo za stabilnu vezu je dosada, sigurnost koa obilježava takvu vezu može je učiniti beživotnom

eva reče barryju: "...ne obazirite se na briana mlađeg i njegovu sestru,oni vam žive u jako skučenom svijetu koji se zove internet, na kojem je cinizam pravilo , a okrutnost je zamijenila humor..."s. towsend-
žena koja je legla u krevet na godinu dana-

be my Valentine….

Volim se igrati, stvarati…
Malu ljubavnu osvetu čarati
Večeras ću upravo to raditi…
Tvoj lik od slame, voska i ljubavi graditi..

Složit ću lutkicu, malu , uzeti suhu posebnu travu..
a onda ću oblikovati tijelo i glavu…
obući to u kaputić napravljen od crvene čoje…
opšiven pažljivim bodom crvene boje…

Uz prigodnu pjesmu i riječi molitve moje..
Naravno da ću staviti nešto tvoje..
možda...onaj tvoj pramen kose lijepi..
jer sve to moje ustreptalo srce krijepi…

Uz riječi koje atmosferu i djelo tvore..
svijeća, njih dvije trebam…da gore..
i na pergamentu još ispisati tvoje ime…
da te podsjetim na sebe, samo da ne pobrkam rime…


A zatim ću uzeti one igle, špenadlice,u sedam boja..
pažljivo ću ih zabadati, …ona bolna, ta će biti moja..
u mjesto gdje je zašiveno tvoje ime i pramen kose…
osjetit ćeš, ne brini, ovakve večeri svu težinu čarolije nose…


...........
e sad ili se označava valentinovo ili ne,
ali
ako imate dragu osobu pokraj sebe, zašto se ne zabavljati, smijati, poklanjati, ljubiti..
zašto opće tak šta izbjegavati,
to nešto što se zove ljubav,
zato kaj vam je muka?
a od čega točno?
pa niko vas ne tjera da delate kerefeke,
sudjelujete onoliko i na način na koji želite
ali svejedno podsjetite se, opet
zašto ste skupa, zašto je baš ta osoba onaj izbor, samo vaš i samo vama bitan
i pokažite, recite, jasno i glasno, uz smiješak, uz šalu, uz zagrljaj i poljubac
..
a ako nemate nikoga, jer je taj još nepoznat netko, jer je još tamo u nekim daljinama snova i očekivanja
do kojih niste stigli i još se niste sreli
i baš zato vam sve to crveno i srčekima krcato..ide na živce, dozvoljeno je biti i ciničan..
mada ja nekak vjerujem da:

everybody need somebody to love

http://www.youtube.com/watch?v=HCTJeT2i9QU
blues bro.

vidjela sam ga, nisam ga mogla ne vidjeti, kolko god da se pravila dotična, vidim
i svi ostali na stanici
da se baca kroz onaj tram prozor, i sa obje ruke šalje mi poljupce
a onda izlazi i plešući prilazi prema meni
i opće ga nije briga kaj ga gledaju,
jer ne skida pogled sa mene i smije se i oči mu se smiju
i toliko me uporno gleda
da u meni tada počne pjevati janis..:
"You're out on the streets, looking good.."
i kaže : ooo kakvo svemirsko iznenađenje, tu si
i padne poljubac
požudan, željan
i svijet na čitavu sekundu-dvije, nestane

jučer popodne nešto obavljala po pošti, a u vezi westernU i sve tako..i uzmem one redne brojiće i ispunim formulare
a ona sve nešto ljubazna..ispisuje, pita, tipka, pa pita oib..
a ja u mobitel, pa kao sad ću..i kažem ja njoj broj, a ona meni
a zakaj si ga ne zalijepite na poleđinu osobne..
i veli sad bum vam ja sve fino pojednostavila
i ona to umanjila, isprintala, izrezala škaricama, i zalijepila mi na osobnu..
i eto, sad imam..
i da onda mi je još uzela te neke račune, da bu ih ona eto kod sebe (nije gužva) sama naplatila..
ma ljubazna skroz i baš me nešto razgalila, koliko je uslužna i dodatno angažirana bila
i tak smo se lijepo zahvalile jedna drugoj i ja njoj- da je srce i da mi je zbiljam uljepšala skroz kišno popodne
eto
ecce homo

lukavo je to kad neko računa na tvoju pristojnost i neke tvoje unutarnje granice i nemoć za takve rasprave
i općenito gadosti
jer te zna godinama i zna da nećeš, jer nećeš...
i do sada nisi
jer vataš bodove eventualno samo na buku
jer nemreš i ljutiš se sam na sebe, jer je to, ta nemoć sada tvoja glavna slabost
i sve si onak kažeš
ma fck, niš od toga, nemrem ja tak sad igrati
i ne sviđa ti se ta spoznaja..uopće
i ide ti na živce, ta nemoć, nesnalaženje u igri kad postane jako gruba
a jes da bi najradije reko,
ma krebile jedno...ajde lezi, da te šutam
ali jok, ne možeš i ne možeš, pa da i fakat zalegne...
i sad tu ima onak razmišljanja, kombiniranja, da zakaj?
jer jave se te neke male zluradosti, ali tak brzo nestanu, iz misli,
gotovo isto tak brzo kao što se i pojave
da se ni ne stigneš uživiti, makar u tu zamišljenu scenu i zluradost i pri tome guštati i xixixixi se smijati...
jer čim se stvori ta slika u glavi
da je eto sve tak pošlihtano, da ćeš taman onak iz finog slow motion voleja upucati nogom, tog nekog, sa guštom...
jok , sve nestane, raspline se..
i onda moraš računati i uzdati se i stiskati fige i ufati se
u tu neku kozmičku ravnotežu
koja bu jednog dana sve to naplatila, iznivelirala..i u tvoje ime
al eh, za to treba strpljenja...

also dakle…
ma si vidla ti ovo, prostak jedan
on bu meni tak…da ja ne znam kaj je kultura, dotepenec jedan nekulturni,
on bu to meni rekal, meni??rođenoj zagrepčanki..agramerici..
a daj ga poslušaj, sami samoglasnici i kak se dere na taj mobitel, ko da si magarca doziva
i kad mu se lepo veli da se stiša, da ne moramo svi čuti s kim i o čem se on sad razgovara
on ti meni veli da sam nekulturna, jer ga prekidam…
i ko mu je opće dal da takav uđe u kavanu, u majici i bermudama, pa kaj si on zamišlja?
da je gde?pa ni mu ovo plaža, nit su mu tu bačvice, se tak zove ona plaža na kojoj igraju picigin?
i takav hodati okolo? pa ni mu to onaj njegov kamenjar i kak oni vele..zvizdan upeko …
je zbilja, svega…
a i taj trg, kaj je to gradski trg? a tobož mitteleurope smo
ma daj pogle, pa šator su si razapeli i ne miču ga, furt je nekaj, skoro cijele godine i toče pivo i serviraju kobase, bogtepitaj kakve su…dok nekome ne bude zlo, ja ti opće ne znam kak je do toga došlo,
da nam gradom upravljaju neki ti... rodijaci, i po tim firmama, pa sve su upropastili
i kradu i lažeju, pa pune su ih novine..kolko je ko kral, a za kaj se još ni ne zna…
bogtepitaj kolko toga
n da, bzvze al fajn njih se je doteplo sim, si primetila?
i sad posle ovog rata, a naši dečki su im išli tam njihovo braniti, a oni po minhenu ili kak oni vele minkenu, hahah omajngott
i daj pogle ih sada, naši ljudi, po burzi su i po bolnicama, zgubljeno nekoliko generacija, da se stepeš
a ovi sve po babi i po stričevima i penez i rukovodeća mjesta i više odjednom niš ne dela, i više se niš ne splati,
i ljudi su gladni i kopaju po kontejnerima ili se hrane u javnoj kuhinji, kaj to ni grehota? sva sreća da sam karla nagovorila da prihvati ono mesto i da smo svi na vreme otišli van
stvarno više našu reč nemreš čuti
to ti se niš neće naučiti redu, nemaju pojma kaj je kinderštube,
sve im je bezveze, glupo, bahate se, ne znaju se ni razgovarati, ni pozdraviti
u kazalištu se dižu prije neg kaj se zastor spusti, plješćeju na krivim mestima, čisto me bude sram..ko da sam ja nekaj krivoga napravila, a sve zbog njih..nekulturnih
stvarno mi nekada bude neugodnjak..za prošvikati,
ne sjećam se kad sam zadnji puta videla da su poklonili buket ili hitali cveće na pozornicu
a tak je bilo krasnih predstava i izvedbi, balet, opera, joj baš sam prije dva tjedna bila, gostovala ti je ona…rumunjka…
dobro oni, poslije onog rata, ajde ti su se već naučili nečemu, a znaš kak je to bilo grdo vreme
svi moji, ti stari ,kaj su mi sad na mirogoju, bogimdušilako,
pa pol ilice je bilo naše, pa se to znalo, pa su nam sve oni iz šume„drugovi“jel, uzeli, ne?
pa pričala mi je baka, skoro su im uselili jednoga oficira, al je deda delal, sva sreća, u općini pa je taj bogec,
no bil je kod nas na šalati, samo pol godine i onda su ti se moji tiskali svi na katu kuće, a njemu su dole dali onaj manji stan…
grda su to bila vremena, deda se je odrekal titule, ni ih htel izazivati, ni bilo vreme za to…
pa je baka svakaj delala, zmišljavala, kad pogledam te slike, krasna je bila, na toj jednoj, drži se za taj kovani gelender, na štengama, sprema se na ples, u satenskoj dugoj haljini i ima prebačenu bijelu krznenu stolu prek ramena..
i onak sve kak se šika, iscrtane usne, lepe obrve i krasne oči sa velkim trepavicama
joj kak je sirota morala te svoje balske haljine, zrezati, pa dedi i tati, dati šivati, da imaju pošteni unterveš…
čuj ničega ti nije bilo, kupovalo se je na točkice… znala se je svaki puta rasplakati kad se je toga sjetila…
pa smo imali dvorkinju i podno centralno, u ono vreme, dok su od ovog oficira njegovi došli tu posle rata i uselili se na kraju kod tete Lole, je uzeli su joj sve, niš se nije moglo, deda je probal nekaj urgirati kod bakarića, al nije išlo…
ostal joj je samo donji dio one znaš, one velke kuće…tam blizu šloserovih, na ćošku, no ta kuća,sa onim krasnim velikim balkonom i pogledom, e pa to ti je sve bilo njeno i onaj mali perivoj iza…
a ona je pak ponorela sirota,
jedan dan je samo rekla da ona ide u ameriku kod viktora, i da nemre više, ponorela je, jer je vidla da su ovi palili parkete, nikad nisu vidli nekaj takvoga..i tak, svašta je bilo
grozan je taj rat..
ispadne da uvek dođu oni koji se nikad u normalnim okolnostima ne bi maknuli iz svog sela
nekaj drugo je grad, grad je grad, to se zna, i dubrovnik i opatija i zagreb
a daj ovoga pogle, ma molim te ga pogledaj
još jedan dojdek…
čuj micica, daj da platimo tu kavu pa idemo pogledati kaj ima na dolcu…ja opće više ne znam gde bumo je pile..
ovo je strašno..u kaj se je pretvorila ova kavana…
ah s obzirom ko vele da je vlasnik, i kak je došal do nje, ni niš čudnoga..kaj ne?

ebtga..i mišljenje sa "strpavanjem" u dom???
znam ljude koji su ošli, drage volje..i pokretni i svjesni i zdravi i eno ih...bolje im nego doma u stanu
em sve kulturno em sve na gotovo em zabave em druženja em izleti
a i ne moraš pol toga ak nećeš
a zakaj sebe i tog nekoga patiti?
jel se to zove ljubav?
privrženost?
zato te imam?
kao osiguranje svoju starost?
uhhh

to je kao neka optužba???.."strpati" u dom?
zato sam manje kćer?
hm
svašta

moje mišljenje je u vezi toga..da kad sam fakat al fakat bolesna ko pas..da nemrem niš..
takva kakva jesam, a volim, želim i hoću si biti korisna, da ja mogu, da mi niko ne treba
pa pogotovo kad si bolestan..kao prvo, po meni barem,
skanjuješ se sve svoje (pretpostavka je -djeca), upregnuti..u onu:
ajde sad me operi takvu polupokretnu, al me moraš prvo nekako dovući do kade, tuš naravno
ak to nemaš..ebga..na stolicu pa dovuci taj tuš do mene i poljevaj me dok sjedim, ak mogu sama sjediti, kolko tolko
dakle napravi poplavu u kupaoni, i moli boga da onaj odvod na podu, dobro dela a da susedu od ispod, ne napraviš fleku na stropu
ili sam u krevetu, obriši me, okreni me, zmasiraj me
pa me počešljaj
pa me upristoji
meni je to grozno, u svoj toj bespomoćnosti, gdje sam sebi sva nikakva
cimati još te neke svoje, da budu sa mnom nekakvi
pa da solim 24/7..n-mjeseci, godina
daj mi, daj me, daj ovo, treba mi ono
podigni mi, dodaj mi, daj daj daj
pa onda ak se već dođe u tu situaciju prva opcija -.dom.. je po meni savršeno rješenje..
em to delaju ljudi kojima je to posao, dakle poziv
em to delaju samo 8 ili 10 sati, pa dođe druga osoba, pa za to dobivaju plaću, pa ih možda i malkoc dodatno platiš ak je dobra s tobom, pa ti viška i iz dobre volje, koristi, čega li već... napravi nekaj ubera
i pa se nadaš..da valjda ne mrzi taj posao toliko, da bi meni dodatno zagorčala život...
a oni, ti neki moji..moj..moje..moja..
dođite, vidite me, obiđite me
i živite svoje živote..nikam ne budem pobegla..
a ako sam pokretna i super i svašta..i imam dosta love za sve svoje potrebe
oo pa onda ću ja šetati, i vraćati se na ručak ipopodnevnu kavu i imati svoj "društveni život" ili dolaziti vama, jednom- dva, puta mjesečno
i dosta
ja imam svoje interese
vi svoje
živimo..

i bježe dalje, tamo prema parku su zamakli, vidjela sam krajičkom oka
a neda mi se sad ići tražiti
doć će
kad se smrznu, ogladne, ožedne
a ja, sjedim tu na ovoj stanici, pušim, pijuckam i pljucam..puštam tu pljucu da padne taman između razmaknutih stopala
i znam da to djeluje upravo onako kako me inače nervira i živcira, ali šta sad
dan je kakav je
i siv i hladnjikav i kapaju te kapi
i vidim spremaju se galge ili šta već..razvlačenje bloško...dio drugi, treći, po redu, kojem?
puštena je krv, a sad će i krvopije, neke nove, jer ove stare su predvidljive, znane, pa ni nema iznenađenja
a koliko znam ritam i puls mjesta..slijedi otkidanje komadića, pa trančiranje rečenica a i onoga pjesnika
koji nije znao što je htjeo reći kad je reko
pa ide još toga, osjeti se.. miris nelagode, sa iskrivljenih usana smiješak i iskra koja sijevne na taj tračak krvi, onaj tanki curak
i čekaj samo
da se uzme daha pa slijedi cipelarenje, jer eto neko je baš našao bitnim ispitivati onoga drugoga da šta? da kako? i to sve molit ću da bude konkretno..jer sve osim toga je vezerski, nemušto i ispast ćeš papak
i ispreskakali jedan drugog i niko nije na gubitku
jedan probao,
drugi se sasvim ok snašao
nadmudrivanje zastalo
rezultata nema
situacija je onak vin-vin i sad treba odabrati stranu? ili je dovoljno reći:- bilo je suvišno, nepotrebno, bezvezno
ali bitno je imati stav, bitno je reći, bitno je
ma šta je bitno?
kao da su u pitanju neka prava
kao da su u pitanju neke stvarne stvari, bitne, životne,
svašta baš svašta
pa se nabacujemo istim tim mišljenjima, stavovima
kao neopozivim i u kamen uklesanim istinama
a i rijetko pogodimo metu
ček tu je sad i karakter, kud još s njim, kako
ma neću
gledam...

Dobra osoba

Mahat – vidi greške/mane drugih kao nešto što se može transformirati u dobre kvalitete.
Primjer: Grub govor je loša kvaliteta, ali zato jer to može biti za nečiju dobrobit, to postaje dobra kvaliteta, kao nima sok, koji liječi bolest iako je gorak.
Mahattara - previđa greške i vidi dobre kvalitete.
Primjer: Videći trgovca, iako je materijalist, takve osobe zaključuju da se on lijepo brine o gostima/kupcima i dostojan je oslobođenja.
Mahattama - uvećava male dobre kvalitete i ne vidi greške.
Primjer: “Ova osoba mi je ukrala odjeću jer mu je bilo hladno, i iako ima oružje, ne napada me njime jer je milosrdan. On je krepostan.”
Ati-mahattama - vidi samo dobre kvalitete čak i tamo gdje ih uopće nema.
Primjer: “U ovom svijetu nema loših ljudi. Svi su dobri.”

Loša osoba

Asadhu – vidi dobre kvalitete drugih kao nešto što se može transformirati u greške/mane/loše kvalitete.
Primjer: Takvi ljudi misle na sljedeći način: netko tko želi pomoći drugima će postati pohlepan za njihovom imovinom.
Asadhutara – previđa dobre kvalitete u drugima, ali vidi greške.
Primjer: “Ova osoba se odrekla svega, ali puno jede.” “Ovaj sanyasi jede rižu s ghee-jem da bi napunio svoj želudac. On je požudan i trebao bi se smatrati palim.”
Asadhutama – uvećava male greške i ne vidi dobrih kvaliteta.
Primjer: “Iako se odrekla svega, ova osoba je napustila šumu i živi u kući oženjenog muškarca. On samo želi krasti njihov novac.”
Aty-asadhutama – vidi samo greške u drugima i to tamo gdje ih uopće nema.
Primjer: “U ovom svijetu nitko nije dobar. Svi su zli.”

jel zbog snijega i ozona ili zbog energetske pločice..baš je dobar osjećaj, onak unutarnjeg treperenja..a znaš da nema veze s ničim konkretnim..al treperi..i zove se radost...
nego onak da pitam
jel vama koji misle da čim se pojave i pitaju:
bil dala?
ikada ikoja rekla...dam!!!
????????????
il ste i dalje idealisti i utopisti i nakon n-tog pokušaja i istog sirovog uleta ipak mislite :- e sad bu odgovor ziher potvrdan!!