vještičje kronike

rekao sam da je ostavljam i izašao sam van..kad se čuo pucanj
vratio sam se..i vidio da si je otvorila šampanjac...
:)))
p.s.
kad si muško, što brže se ispričaj ženi, prije nego što shvati da joj je bolje bez tebe
:)))

o empatiji se radi i suosjećanju i tobož razumijevanju..
a najveći problem je u *ebnoj (ne)mogućnosti ili ne željenju ili ne htijenju - odustajanja
ono digneš ruke i kažeš- dosta..
jer šta? ima negdje natpis..- e sad, sada odustani!!!
ili natpis.- .ko prvi popusti pi***!!!
pa je odjednom sve izazov, pa se sve kuži, pa ćemo igrati, a bez pravila
i još pri tome onako otkrivati te neke svoje stvari, drugi dio našeg karaktera onaj ne baš tako ugodan, ne baš tako poželjan,
ali oš neš prisutan, pa si ko na nekoj survive zadatku - a terapiji
i sve granice su pređene već odavno, i 1. i 2. i 3.a
i svaki puta pokupiš sve te polomljene stupiće i sfrkanu žicu i kažeš si - nikada više
ali ih ipak opet postaviš, stupiće i žicu, al uvijek još malo unutar svog teritorija
i dobiješ kaj...ipak i opet
najezdu hahara, hordu barbara
i ja stvarno više ne znam...(danas a ni inače)
ali ima dana kada kao kužim i ne zamjeram, jer ima se razloga zakaj neko to tako.. i taj dio (tobož) razumijem i u nekoj dimenziji opravdavam, ovim, onim...i ispada da sam jedina u tome
ima dana kada me baš briga, ja po svom i po svojem..pa kom drago, kom krivo..
ima dana kada i ja baš onako rasturam, jer a zašto ne bi? i ja?malo tako, pomaknuto..
a ima dana kad sam zbunjena..( a kaj to sve meni treba),
iscrpljena..(nije to moja igra, ni moj stil, ali ima nešto prokleto privlačno u svemu),
i umorna..jer ne vodi nikuda...
i onda si pjevam:

fck you
fck you very very much
look inside look insade
your tiny mind
now look a bit harder
cause we're so uninspired,
so sick and tired of all.
'Fuck You' by Lily Allen.

blah blah blah

daleko negdje, na samo, u samoći...tako to ja...
i ok, priznajem svakako, da je potrebna ta tzv.ženska solidarnost..
itekako je potrebna,
jer
živimo i dalje u "muškom svijetu"..i postoji taj tzv, "stakleni krov"
i ima još dovoljno licemjerstva, dominacije, patrijarhata..itd itd
i da, postoje itekako dvostruka mjerila..aršini
tako da se nekoga silovatelja npr. nikada na sudu u istrazi, u dokazivanju
neće pitati: a šta si to imao na sebi, kada si ušao u tu mračnu uličicu, zadimljeni kafić?
ili pak : kako si bio odjeven te večeri, te noći,u vrijeme tog događaja?
svejedno-
viva la diferencia !!!!
i znam jako malo, ako i jednu ženu koja je doista zavidna zbog neimanja falusa
(tako da mi je to(meni) kompletna glupost ta- teza)
ali se svejedno pitam
od kad smo to opet u svijetu- predatora?
onih ljubavnih, osjećajnih, emocionalnih
i od kada to (a mahom žene) sumnjamo u ratio, pamet, sposobnost shvaćanja i prihvaćanja, odluka, posljedice pogrešaka i pokušaja...inteligenciju kao takvu
tih nekih drugih, nama znanih i /ili neznanih žena?
žena po spolu i rodu...
naravno treba pomoći, treba savjetovati, pružiti ruku podrške, razumijevanja, rame za plakanje... sve može...
ali ovoliko patroniziranje, spominjanje neke "osjetljive" dobi...(a koja je to, i zar nije ipak punoljetnost dovoljna?)
a da bi se one zaštitile, sačuvale od tog "predatorstva"
???? taj dio me iskreno čudi..a pomalo i vrijeđa
jer ispada da sumnjamo u sposobnost, vrlo sposobnih žena..
onih mladih, sazrelih, ozbiljnih, u godinama...žena..
koje odjednom ne znaju, ne umiju i ne kuže..te "predatore"..pa ničicom padaju, ko pokošene...

(advocatus diaboli)

-if you canno't service with a true spirit of selfless devotiona, do nothing..-
ja baš ne kužim..ovo kaj se ovdje pomalja iz prikrajka
pojam međusobne ljubomore, kivnosti, i kao vraćanja toga nečega,
oduživanja, za tu neku uslugicu kao što je recimo zajedničko provedeno vrijeme
dizanje nekoga iz blata, iz mrtvila,besmisla i sl.

zar vi stvarno tako?
ja odradim tzv. "posao"? pa očekujem korist?
i "a kaj ja imam od toga?" by (sag :*)
zar?
pa čitam, pa se čudim..stvarno da..
jer nisam (ne znam) ali stvarno nisam ljubomorna
ma mislim jesam ako vidim da bi mu ta neka sjedila u krilu, jel?
il se onak nabacivala, bezobrazno
al onda sam ja ljuta (ljubomorna) na toga njega -krebilca koji ili ne kuži kaj se događa il se pravi bedast..
al nemrem biti ljubomorna na žemskinju, neku tu, recimo, koja probava, takve aktivnosti
ona mi je nebitna i u osnovi jadna
ak joj je tak šta zadovoljstvo, životna fora?
hvala lijepa,
ili na neku iz života mi..
(i sad zanemarimo klasičnu ljubomoru i igru oko toga nekoga, a tobož muškarca)
jer ako ona, ta neka, ima, (bilo šta)
ako je doživjela svega prelijepoga, uspješnoga, ovakvoga onakvoga
kaj ja imam na to biti zavidna, ljubomorna...i na kaj to točno?
jel smo mi to na nekom natjecanju?
dakle takve stvari me ne pale, niti me tangiraju, niti mi crvić zavisti svrdla
već ak mi je osoba draga..mislim si, a počesto i kažem.-.jao super, baš mi je drago, pa mi to doista i bude
a ako mi i nije nešto interesantna..zbog ovoga ili onoga opet si mislim..ak je njoj dobro, neka, super
jer meni ni vrit ni mimo

tak da ja opće nemam te relacije..-neću ja sad nešto to,a zbog tih nekih- zavidnika?
jer nekako mislim da ih ni nema, ili barem ne toliko koliko se pretpostavlja..tih zavidnika...
ili su samo narasli u tim nečijim nesigurnim i samog vlasika zavidnim očima..do nesrazmjera..
pa ako taj neki mozak to tako prezentirai percipira, vjerujem da ih onda i primjećuje..
tak da u mom životu nema zavidnika
ili ih ja nisam primijetila, ni skužila
jer sam na njih valjda potpuno gluha, slijepa

*iako bi sad mogla ići i ona tzv.mudra..ako ti nemaju na ničemu biti zavidni, onda niš ni nemaš

dakle razvlači se tu neka spika..uuu gluposti, uuu kak nisi odmah vidjela/o, uuuu a kaj si delao/la, di su ti oči bile, pamet i bla bla....(ukratko popovanje)
da, naravski radi se o "ispušenim forama"..od tih nekih drugih...
koje je svako od nas (vjerujem) kad tad profurao, "popušio", "nasjeo" i sl.
(i namjerno ne mislim samo na ženske, nego mislim da se isto može primjeniti i na muške)
dakle onak generalno:
greška
u procjeni
teška "griješka"!!!!
i onda skužiš da je sve kaj si mislil/la..baš za*eb*, al onak -generalni
i da ta osoba nije To, da nije iskrena, da mulja ili šta već..a krivo i štetno po nas
a svi oko nas odjednom jaaako pametni
pa kak???pa kak??? pa nemrem belivit..i bla, bla
da dobro, jesmo pametni, onak u globalu (a i po celom telu:)))
ali, eto, i da jesmo
nasjeli smo..
na foru, povjerovali na priču, upili bajku, profurali nam kikije i balončiće, pali na trik, kupili smo "ciglu"
da i!!????
svakome se dogodi
jer smo ajmo reć naiva smo, hlebinci, i da opet, i da,po n-ti put,
i pa šta

svejedno, ja sam za vjerovanje, uvijek...
u pristupu tom nekome drugome, u pristupu tog nekoga prema nama
pa ako sam skontala, nekako odmah na početku da nekaj nije baš onak kak očekujem i da je negdje sve ošlo krivim putem i da mi negdje nekak zvoni ta - falš nota
ok. ne idem dalje, skontam da je zafrkancija, fejk, pa ili igram "igru", tada i ja sama..ili odustanem, ponekad sa objašnjenjem, a ponekad se samo zblendam
ali ako sve ode "malo" dalje, daleko dalje
i sva ta šarada potraje
pa nije, jer nije...Moja krivica
jer nije
a i zašto bi bila, od kada je to- vjerovanje, pozitiva, otvorenost i povjerenje
nešto loše???
kada je to postala ozbiljna mana, a trebala bi stalno i uvijek biti (po mome) - vrlina
nešto je tu ozbiljno krivo
i da cvilit ću, cijukat ću
pa šta
i to je dio (posljedica) takve izabrane, usađene, urođene...moje uloge i mog izbora

potpis- "hlebinka" :)

negdje sam neki dan pročitala
(ak je ovdje od nekoga, sorry) a ne znam točno ni autora
dakle,
svaki most ima jednu opasnu točku..i to zovu - točka slamanja-..
a za tu točku zna njegov konstruktor, arhitekta..gdje je točno ta točka, i kolika je a da bi se onda

most slomio i pao..

i meni to skroz mistično i interesantno:))

što me opet podsjetilo na legendu o- bruce lee, u
dakle ko što znamo čovjek bio sportaš, a umro onako nekom nepoznatom i nerazjašnjenom smrću
zar? zdrav, sportaš, takva faca???!!!
i nije kao nikada uzimao neke te shake proteine ili kemije
( jer toga tada nije ni bilo, barem ne u tolikom količinama) i nije išao na napuhavanje mišića,
već je vježbao zaista,
na brzini, snazi, okretnosti..bla
( a i ima masa slika kak je izgledao, pa se vidi da je njegov izgled i to nešto sasvim prirodno, utrenirano, izvježbano i zdravo)
no
ali kao bolovao je od nečega bzvze i našli su mu nešto kao neke aspirine, na noćnom ormariću..
e sad
ima naravski i legenda oko njegove smrti..
dakle, naravno kako je popularizirao borilačke vještine i sve te neke tajne nekih još tajnijih majstora
shinto hramova ili čega već
netko ga je htjeo zaustaviti,da ih baš ne reklamira i da se tolko ne producira
i kao bio to neki stari majstor učitelj u tipu- ninja znanja
koji ga je izazvao na borbu
i dok su oni tako odmjeravali snage, znanje i vještine
majstor je onako
usput mu malkoc ispritiskao neke tri tajne (naravski).. točke... na predjelu ključne kosti, grla i vrata..
a da bi djelovanje pritiska na te točke bilo odgođeno..
i uglavnom čovjek umre
tek nakon nekoliko dana , iz neobjašnjivog razloga
kada se više nema nikakvog kontakta
dakle ispada da je i bruce lee imao - točku slamanja

a mi? da li znamo koja je naša, a za druge svakako tajna. ..točka slamanja..???
koja nije nužno na području ključne kosti, vrata i grla..



p.s. "zlobnici" bi rekli da je umro tj. morao umrijeti i zato kaj je on jedini u filmu, evidentirano, pobijedio nepobjedivoga chuk norrisa :PPP

..svježine, prostranstva i obećanja
ali to prosranstvo malo plaši i straši, jer se ne može poimati, svjesno, koliko je, pa bi se moglo malkoc i poluditi
(onako kao što neki ljudi polude na sjevernom polu..od one neke beskrajne, nepregledne i neprekidne bjeline snijega)
ali tamo u tom svemiru su djeca naše djece, koja se iz budućnosti vraćaju nama, ovdje i posjećuju nas...
da bismo ih rodili, pa da bi jednom otišla tamo...bez njih nema nas, bez nas nema njih..
ali svemir je u stvari ...savršeno mjesto..
gdje sve znaš i sve si ti i sve je dio tebe
i vidiš i boga, ali ne kao boga već kao moćnu energiju i spoznaš i sebe i njega i dio si svega i sve je dio tebe
i sve je ljubav..doista je
prožimajuća, neopisiva..velika, nepregledna
i samo si sretan i radostan do ushita, do uzvika radovanja..
a ne možeš ništa, ni uzdahnuti, ni vrisnuti, dok cijelo tvoje biće radosno isijava, oduševljeno
ali riječima je neopisivo, mozgovno nepojmljivo, jednostavno osjećaš
jer drugačije ne možeš već osjećati..svakom porom, svakom stanicom bića
a onda to te nosi i nosi
i to ne možeš nikada zaboraviti...


http://www.youtube.com/watch?v=4B5zmDz4vR4...starman by d. bowie

http://www.youtube.com/watch?v=ZYbwdWbl2z0...life on mars by d. bowie


zaključ, zaključ :)
:* :*

Mogli bismo živjeti zajedno, na rubu pustinje - negdje u Meksiku, i imati svoju farmu kaktusa…
tako je sanjala, to popodne
da je pričao
priču - što bi bilo, kad bi bilo-
i ponovno je otpila malo limunade, sviđa joj se okus i kombinacija limunade i đumbira,
kiselkasto ljuto peckav,
jer
ljeto je, ali ovdje je skoro uvijek pa ljeto, ponekad toplije, ponekad umjerenije, no sada
vruće je, prevruće (racionalizirala je)
u hacijendi je, sada,
u ovo poslijepodne, ( i sanjala je),
sunce, i crvenkastu zemlju i sebe
da sjedi u atriju.. prepunom zelenila i sluša šum fontane i ponovo i opet se divi bojama, žarkim,
koje su bile i na zidovima, hodnicima, vratima,
bojama toliko snažnim, onim omiljenim Fridinim..a za bilo gdje drugdje jednostavno prejakim
a tada, (jer u snu ima malo toga logičnoga),
našla se upravo u tom filmu..o Fridi Kahlo
među svim onim šarenim haljinama i podsuknjama i čipkama i volanima i crnim dugim pletenicama
i od nekuda čulo se da neko pjeva fado (!?!??)(gadno sam neš pobrkala)
a u sjeni tamo dolje ispod nadstrešnice od puzavice
bila je velika pletena fotelja, i stol, na kojem je bila ostavljena čaša, načeta boca tequile i crvena zgužvana bandana…
od tog nekog nepoznatog
a onda je sve
i zvukove i sliku i boje zaglušio šum stropnog ventilatora, a ne šum fontane...:(:(


*p.s. popodnevni snovi se ionako ne "tumače"

http://www.youtube.com/watch?v=0cKv6EHNOTk..meu fado meu fado -mariza

ovo je prikladnije
http://www.youtube.com/watch?v=0pmOeK_k7Kw..la llorona

izaziva podočnjake ak niste znali..ali dobro i to prođe :))
nego znate ono kad slušate osobu i šutite, jer slušate..a onda vam klikne
điii pa ovo osoba priča o sebi, o svojim osjećajima, (ne)djelima, krivnjama, (ne)djelovanjima, postupcima, zamjeranjima...
a kao govori vama, o vama, i kao tumači vama...vas....
i onda ide bezbroj upitnika, jer ništa nije jasno
o čemu se tu zapravo radi, o kome se to zapravo priča, ma kada je to bilo tako, ma kada je to rečeno
i onda tek skontaš..da samo moraš promijeniti lica i uloge iz te neke priče..i čut ćeš
upravo ono, što već znaš
da je sve to zapravo, priča o sebi..
pa ti dođe da to sve snimiš
i reproduciraš..po potrebi
uključiš..nek vergla
i piješ kavu

a u glavi ide pjesma:
you don't fool me..ta da da da
you don't fool me
those pretty eyes
that sexy smile
you don't fool me.
you don't rule me
you're no surprise
You’re telling lies – you don’t fool me
queen

* uvijek neko krivo shvati, jel?
dakle ovdje je riječ o dvije osobe..pardon tri, ak se računam i ja
dakle "manage a trois"..xixixi

da ponovno projaše- ah da baš taj mističan princ na bijelom konju
i da, postoji..jer je već viđen i stupljeno je u inicijalni kontakt
i dok se čeka njegova..(i svoja)ponovna pojava i zainteresiranost i tako to..i dalje i kako već to ide...
ne smijete biti viđeni s drugim i to još kako si dajete pusu na pješačkom dok čekate semafor
od strane njega...
koji onda na tu scenu kaže..- e to je ljubav...
sa smješkom u očima

mrmlj...:///

p.s. jako duuuga i jako čvrsta i "pametna" i svašta nešto me priča čeka kada jednom...

slučaj x
osobe koje su toliko željele biti što više skupa i blizu
završile su sa međusobnom zabranom prilaska..
+++
slučaj y
osobe koje su pričale o svemu i svačemu i ničemu
završile su potpunom šutnjom...
+
sa daljinom počelo
sa daljinom završilo..

baš svašta :)

ajmo o ljubavi općenito ? :)))
kak je lepa, kak digne raspoloženje, stavlja osmijeh na lice i svijet opet bude lijep:))

Dan antifašističke borbe je državni blagdan u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja.

Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi.

Nacionalsocijalistička je Njemačka toga jutra napala Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim nazivom
Operacija Barbarossa.
Time je izigran pakt Ribbentrop-Molotov o nenapadanju između ove dvije sile.
Zbog takvih novonastalih okolnosti pripadnici Komunističke partije Hrvatske u Sisku našli su se u opasnosti, te su se povukli u okolicu grada – najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu kraj Siska. Ondje su osnovali Prvi sisački partizanski odred, koji od prvih dana izvodi diverzije, osobito na željeznici...itd

razlog?razloga i nema i ima, uvijek to tako bude
i svaki je ko kuća i svaki je minoran, istovremeno
i dobro je i nije kad kužiš da i jesi i nisi i da,
tako je kako je
napravljeno je, što je napravljeno, dramatično ili logično zavisi kako se osjećaš
a zašto onda i dalje preispitujem
i zašto nema mira duhu u toj relativnosti jer i opet kažem dobro je, trebalo je
i opet kažem budalo, tako pametan, a tako glup, istovremeno
i mogla bi sad ja nabrajati i još od najmanje jednoga potvrdu za sve to dobiti
ali kada je sve to tako jadno i uzaludno i ustvari nebitno
i trenutno svejedno nema mira
samo i opet nova pitanja
u beskrajnu petlju upetljana

i tišine..
i nema zapitkivanja
a kada, a di je, a kako, a kaj...
i nema moranja
pa još ovo pa ono, pa joj kasnim, al samo 5 minuta
pa da, taman da stignem još i na..
i onda taman..
i nema žamora
i nema
i sve je
aaah
...
..
.udahhh
izdahhh
i onda, onda ispružena, mogu čak i osjetiti onak generalno ljubav za svijet, svemir, ljude, živine..ma sve..
ali tek onda...
a sad još samo da..


http://www.youtube.com/watch?v=adgkDhCjMXw
king crimson..i talk to the wind