vještičje kronike

preciznije 4.o5.'80.

bila sam fkt klinka, i mama me je taman taj sunčani majski dan
vodila iz vrtića na zvijezdi, doma
(gle užasa i danas se tako zove, ah da nije to Ta, omrznuta)
ali tramvaji nisu vozili, već su svi čekači tramvaja bili pošlihtani u špalir
jer očekivao se prolazak predsjednika i maršala
(jer da, bio je jedini predsjednik koji je aktivno zapovijedao i sudjelovao u nob,u)
i mahali smo mu svi, i on je nama, i sjećam se i osmjeha i njegovih naočala bez okvira
jer bio je u bijelom odijelu, i bijelom mercedesu sa otvorenim krovom
a ja sam imala svoje voljene nove opatija lakaste lohane crno bijele cipelice,
i baš sam si bila ponosna i lijepa, pa mi je bilo drago,
kaj smo si mahali ili zapravo svejedno, jer vrtićka klinka..
a onda smo sa školom još jednom išli na doček , ali jeee, nema nastave
i bili opet u špaliru, a neki mahali zastavicama, a mi neki mudrijaši gledali gdje su raspoređeni snajperi po krovovima,
duž jesenskog zrinjevca,
a onda je bila ta nedjelja, poslije 1.maja, kada je prekinut prenos utakmice na poljudu
a Miroslav Lilić je 4.svibnja ‘80. u 15:05 rekao:
"Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, objavljuju: Umro je drug Tito”
i gle nigdje ne piše i niko ne izgovara da je to bila komunistička država, već samo partija, ali šta sad
sve su to crveni i ista bagra...
tak da je tu nedjelju, nakon te objave na tv,u i kod nas doma zavladala tišina
a Poljud je plakao, cijeli i ništ oni nisu spontano zapjevali, ma kakvi,
to su žbiri, špicli poveli, pa oš neš pjevaš i plačeš, šta ćeš
a i naši ionako uvijek težili državnoj službi
i sve je opet to naravno po naredbi, jer kamere snimaju i hrvatska te gleda, jer sve se prati i evidentira
i treba biti mudar, pa si facu pretvoriti u grčku teatarsku masku tragičara, koji se učas zapravo smije
a onda je opet bilo skroz masovno okupljanje na kolodvoru, jer Plavi vlak, ispraćaj,
a nije bio baš nešto ni sunčan dan, koliko se maglovito sjećam
a mene su priveli i još nekolicinu nas neposlušnih, neprilagođenih, glupih, ludih
a koji eto nikako pustiti suzu na kolodvoru
i šuškalo se da su njih sigurno streljali ili makar pozatvarali u samice gradiške
je to su oni kaj smo ih posle zvali “gradiščanski hrvati”
mene nisu, jer sam bila full maloljetna, al zatefterena sam negdje ziher
ko u stasijevim dosjeima, na opći užas staraca, učiteljice i cijelog razreda osnovnjaka...
a kolko ste puta vi vidli Tita?

ljudi su jednom mislili da je ropstvo "dio ljudske prirode"
i da će vječno trajati

isto se jednom mislilo i za feudalizam i za monarhiju

zamislite- neki danas isto misle i za kapitalizam


richard d. wolff

"Orwell se bojao onih koji će zabraniti knjige.
Ono čega se Huxley bojao bilo je da neće biti razloga za zabranu knjiga, jer neće biti nikoga tko će ih željeti pročitati.

Orwell se bojao onih koji bi nas lišili informacija.
Huxley se bojao onih koji bi nam dali toliko da bismo bili svedeni na pasivnost i egoizam.
Orwell se bojao da će istina biti sakrivena od nas.
Huxley se bojao da će se istina utopiti u moru nevažnosti.
Orwell se bojao da ćemo postati zarobljena kultura.
Huxley se bojao da ćemo postati trivijalna kultura. Godine 1984., Huxley je dodao, "ljudi se kontroliraju nanošenjem boli".
U "Vrlom novom svijetu" oni se kontroliraju nanošenjem zadovoljstva.
Ukratko, Orwell se bojao da će nas ono što mrzimo uništiti.
Huxley se bojao da će nas uništiti ono što volimo."

neil postman..amusing ourselves to death

jer ja,
a i muškarci ovih dana, tjedana, i pregovori i dogovori i razgovori i dealovi

jedni
nude mi pomoć, nesebičnu, od srca hvala im
no ja znam da su oni “gradski” dečki, i da doma u stanu nemaju pijuk, ni motorku
a nisu vični ni kršiti visinu tih mojih borova
i priznam, ne želim ih se odreći, jer griju mi dušu
svojim postojanjem

nude mi pomoć, konkretnu, i znam da će mi je dati
jednom
samo da ih prođe išijas, bol u ramenu i zakazani pregled kod reumatologa
i da zacijeli ona njihova operacija od bruha
hvala vam “ko bratu”, no ja baš i nemam vremena, pa mi oprostite moje
inzistiranje i žurbu, jer vrijeme, vrijeme me *ebe

sumnjaju u mene, jer “žeMska pamet” i “šta ti znaaaš”
ali onda dođe ex i kaže, tima koji bi “tvrdili pazar”, after
dečki ko vas je unajmio, ko vas plaća
slušajte gazdaricu, i ne pametujte i nikako ne zabušavajte
i gle čuda, nakon što je muško reklo, haug
opet može, kao i po dogovoru, što je moglo

hvale me, i odaju mi priznanje, muški, usputni, nepoznati
u rasponu godina od 25- 65
jer svi ti zapisnici i zaprimljeni mailovi sa slikama i dokazima
jer sam sama napravila priručne štenge, doduše taman za divokoze
al ipak funkcionalne
a i jer usput znam i kaj je probirštift i izolirband i kaj su kombinirke,
i gle čuda imam sve, i bušilicu, i mali cirkular,
al nemam motorku,
priznam moj prospust, moja greška...

dakle iskustva, “za priču”, pa i za iskra blog

Nemoj da ti dođem u ZG bit će te svuda po Zagrebu i oko njega.
Pa si ti sad razmišljaj.
...................................................by KresimirZgbMercel....

moj odgovor očito duboko povrijeđenoj duši ostavljenog dječaka koji jeca u krešimiruzgbmarcelu
jest:

ovo ti se zove prijetnja...

želiš li prijavu za nju, prijetnju, bez obzira kome/kojoj je upućena

tolko godina u riti i tak šta napisati..
pa pljuct

osim što od mene očekuju da budem i samostalna žena i majka, i terapeutkinja svima, i jaka i nježna- dobro sam

kako si
osim što sam raspuštenica ako se razvedem, udavača ako želim brak, stara cura ako ne želim, dobro sam

kako si
osim što mi se Žaljka i crkva petljaju u odluke o mom tijelu, dobro sam

kako si
osim što je CNN otkrio online "akademiju" ma kojoj muškarci uče jedni druge kako silovati vlastite žene, dobro sam

by grofdarkula

je, danas su nam ministri fkt ispali redom biseri

ona, ministrica...nije bila bolesna, ni na listama...ma vidi vraga :)))

jer to je ona preglupa spika, kaj se proteže već godinama i sva je new age....

"kak zračiš, tak privlačiš", valjda.....

idiotarija...kao da neko bira bolest i ono, sam si si kriv, zakaj pušiš, piješ, ma zakaj bilo kaj jedeš
zakaj se ne krećeš, ne planinariš ne vježbaš
ne trčiš maraton..bilo kaj
je viš, zato kaj si takav nikakav, zato si sad bolestan...i sad si si sam kriv takav neodgovoran prema sebi , društvu i ministrici...
ahahahh

blago si nam se


bačić pak veli da je mladima dost 18m2 stana...
da su takvi stanovi u parizu, londonu a u japanu tek...premija
a
ured mu je 18m2...ured..

uostalom odakle mladima i za 18m2 cijene stana,

18m2 x 3,5k eu.... kolko je kvadrat...ili nedajbok da je po 4, 5 k kvadrat- full novogradnja..

od kud im i ti novci...dakle ludilo, na sve strane
+
posvađani sa mozgom

i u tom pogubnom, odurnom zapravo narativu, da si je čovek sam kriv
i za svoju bolest

meni su skroz odvratne i baš schadenfreude... a sve od onih nazovi "kreposnih", nepogrešivih,
koji valjda pol života hodaju po vodi ili samo kaj nisu
a koji utvaraju sebi da im se ništa ne može dogoditi zato što ne puše, ne piju i ne jedu slatko, meso, roštilj, mekiće...
oni si utvaraju da su stvari pod njihovom kontrolom tobož, i da uvijek umiru/razbole se oni drugi,
zato što su sami za to krivi,

pjbt

i to je ista ona ideja koju su nam servirali od devedesetih do danas,....
kad su nam objašnjavali lepo, i odsvud, da smo za svoj neuspjeh, u svijetu profita, mogućnosti, prilika...falšali
i za otkaz na poslu, jer ošla tvornica za kunu, ali kaj , ali kaj, kaj je sami nismo kao radnici kupili...
lepo smo mogli samoupravljati a i dionice skoro džaba, jelte...
kaj se je delalo za skroz skromnu plaću, jer zakaj ne promeniš posao? fkt si uhm glup,? noge ti smrde? ko ti kriv

i sve tak

i da smo si zapraf sami krivi i da je sve tu, pa poglečte, nama na dohvat ruke, kaj ne vidite?
ali se mi taki neuki, nesnalažljivi, tržišno neorijentirani, neobrazovani
načisto ne ponašamo kao uspješni ljudi. poduzetnici, misleći, vizionari i menaĐeri
sami smo sebi krivi.
i ofcrs nema sustav ništa s tim,
ni liječnici, ni liste, ni potkupljivi, ni dopodne te šalje da dođeš popodne k njegovom kolegi privat i odma si kod njega na
redu i obrađen i u postupku
nema veze javno, ej Javno zdravstvo,
nema veze ni ekonomska nejednakost,
ni niš
ni svi ti lopovi, ni banke kaj kupe vrhnje i sam im moraš doć na šalter i reći ne uzimaj mi moje novce za ono kaj je besplatno i reklamiraš da je besplatno, a i zakon ti je odrwedil da mi to mora biti besplatno...
i tak
al lepo nam je i "živimo u najboljem od svih svjetova"


well tnx Arapo :)
.

. uvijek neki Qurac
(pardon my french ili ne)
i da, svega ima, naravno da ima, ali nekak si mislim da me je ovaj gorki kalež
baš mogal i zaobići, ne bi imala niš protiv, opće
i malo sam već umorna od životnih lekcija, karme i svega toga nenadanoga
i da, daaa
moguće je to sve zbog neke “više” svrhe, smisla koji ja ne mogu dosegnuti, pojmiti i
truć bla bla truć
al znate kaj,
jesam, frustrirana sam, jer štenge, jer borovi, jer vrijeme, jer ko bu, kaj bu, kak to bu
i kak bum ja to sve i sa živcima, i sa brigom, i sa vremenom a bormeč i sa nofcima
tak da ni ne pokušavam bilo kaj umanjiti, bilo gde si naći neku utjehu, ionak falšnu
niš od think pink, zasuči rukave, otvori geldtašn, saberi se
i da baš zato ili i zato frustrirana sam, ljuta sam, zabrinuta sam i najrađe bi pobegla
al onda bi me tam gde sam tobož pobegla, ionak grizla savjest zakaj sam to tak sve pustila
iako možda na balearima bi me to malo slabije grizlo
i da, znam, sht happens
al zakaj sada, zakaj meni i zakaj uopće

"Jesus died for somebody's sins, but not mine" # patti smith intro "gloria"

"U tehnologiji ne postoji Hipokratova zakletva. Mnoge odluke do kojih su stručnjaci u akademskoj zajednici, industriji, vojsci i vladi došli od industrijske revolucije pa do danas donesene su na temelju kriterija "možemo li", a ne "trebamo li".
Problem je što] namjera koja pokrene neki tehnološki izum rijetko, ako uopće ikada, ograniči njegovu primjenu i korištenje."

"Kada vidite da za proizvodnju trebate dobiti dopuštenje od ljudi koji ništa ne proizvode;
kada vidite da novac teče onima koji prodaju usluge, a ne robu;
kada vidite da se ljudi lakše obogate na krivotvorinama nego na radu,
a vaši zakoni više ne štite vas od njih, nego štite njih od vas...
Onda možete biti sigurni da je vaše društvo osuđeno na propast."

Spisateljica i filozofkinja Ayn Rand.

da, upravo takav orijentir je oduvijek moja,
uostalom ulica cijela se tako zove, po mojim borovima...
s tim da je u ovoj oluji, vele da se zove “debora” jedan moj bor, zalego, načisto, odustao
majkumu
i usput potrgao izvaljući se i stepenice do ulice ili do mene , kako se uzme,
ideš li gore ili dolje, puta više nema, ni stepenica
zjapi provalija od cca 5-8 metara
pa si na moment sjedeći na toj zadnjoj ko u nietzsche spiki, jer sjediš na rubu
sjetiš da on kaže
“ako čovjek svakog dana stoji na ivici i gleda u ambis, jednog dana će i ambis pogledati u njega.”
a i gelender je skršen...
...
i kak ono, moja kula bjelokosna postala nedostižna, džaba sad tu nešto zlatokosa
ovo je echte i ja sam
damsel in distress
naravno da moj slučaj nema veze sa interventnim službama, izuzetno kužećih
mlađahnih vatrogasca, jer ofcrs ovo nije u njihovoj ingerenciji, jer ne postoji ugroza
ali su se kao vrlo sućutna mlađahna bića, ljudi iskreno empatični silno trudili proniknuti
da kak bum ja gore...
do svoje kula bjelokosne, sada fkt nedostižne
a čujte idem malo okolo
je sklisko je, je strmo je, je nezgodno je, al ako se zauzme stav
stiff upper lips, može se, jer mora se
a i
nemam sad vremena za pošteni slom živaca

glavna spika je vrišššt benzin bu poskupel, i sve računanjanjanja
da koliko bu skuplji rezervoar, i jel se bojite, a ti koji se "boje" su eto svi za volanom, i sami
i hjao
kaj ak se bumo vozili par- nepar ili kak, dajte mi recite kak

(takva je otprilike spika)

jer ejjj auto je najbitnija stvar, voziti se, bez toga mi po njimaa nema života, jer niko nikad ni koristil javni prevoz
i ha čujte, kak si vi to pak mislite, da se ja bum vozila u tramvaju, busu, prigradskom vlaku..kaj got

i ništa ostalo, ni zuc,
a kaj poslkupljenje ne vleče sa sobom..i ostalo, i ono po meni najglavnije jer čujte, znate alooo lumeni. Hrana!!
koliko bu koštala hrana, obična, domaća, kaj bi je trebal ići kupiti, donesti doma, i nekaj od nje skuhati, speći itd

to im je valjda onak, ah ,la croûte de pâté, maria antoaneta sindrom?

ps *

l u svim ovim vijestima je prisutan svojevrsni "metajezik"...jer ak spomenemo hranu, aka skupoću, aka nedostupnost,
...to pali alarm---glad...
e to bu pravi hjoj

Muškarce ne "ubija" feminizam.
Ne ubija ih “woke”.
Ne ubija ih moderna žena.
Ubija ih činjenica da ih više nitko ne mora trpjeti.
To je ta istina od koje se najviše tresu.
Predugo je bilo dovoljno biti muško.
Imati kurac, glasniji ton, malo bezobrazluka, malo ljubomore, malo kontrole, malo “ja sam takav” —
i društvu bi se to prodalo kao snagu.
Kao autoritet.
Kao “glavu kuće”.
Kao muškarčinu.
A zapravo?
Pola tih samoprozvanih “pravih muškaraca” ne zna voditi razgovor bez agresije.
Ne zna prihvatiti odbijanje bez vrijeđanja.
Ne zna biti vjeran bez gladi za potvrdom.
Ne zna voljeti bez da guši.
Ne zna biti miran bez da nekoga pokušava "smanjiti".
Ne zna biti velik bez da netko kraj njega mora biti manji.
I onda dođe žena koja ne šuti.
Koja ne kleči.
Koja ne moli.
Koja ne glumi da je impresionirana vašim jadnim minimumom.
Koja može sama zaraditi, sama otići, sama preživjeti, sama spavati mirno.
I odjednom — kolektivna muška histerija.
“Propast društva.”
“Izgubljene vrijednosti.”
“Žene više nisu žene.”
“Feminizam je uništio sve.”
Ma ne seri.
Nije feminizam uništio ništa.
Samo je ugasio reflektor pod kojim je muški prosjek desetljećima glumio veličinu.
To vas boli.
Ne to što žena ima glas.
Nego to što vas taj glas više ne jebe ni dva posto.
Ne to što žena bira.
Nego to što više ne bira vas po defaultu.
Ne to što žena odlazi.
Nego to što često procvjeta tek kad ode.
E to je onaj nož.
Ne kad te žena zamijeni drugim muškarcem.
To je još podnošljivo za ego.
Najgore je kad te zamijeni mirom.
Kad shvati da joj je život lakši bez tvojih scena.
Mirniji bez tvojih kompleksa.
Ljepši bez tvog ega.
Čistiji bez tvoje potrebe da budeš centar svemira samo zato što si rođen s kurcem.
I onda nastanu statusi o “modernim kurvama”, “bezvrijednim ženama”, “woke glupostima”,
“ženskoj oholosti” i “propasti obitelji”.
Ne, kralju.
Nije ona izgubila vrijednost.
Ti si izgubio popust.
Popust koji ti je društvo godinama davalo.
Popust da budeš osrednji, a tretiran kao bitan.
Popust da budeš grub, a zoveš to karakter.
Popust da budeš posesivan, a zoveš to ljubav.
Popust da budeš nesiguran, a zoveš to ponos.
Popust da budeš emocionalno nepismen, a zoveš to muškost.
I sad, kad se od tebe traži da budeš više od spola —
pola vas se raspadne kao jeftin kurton na lošem argumentu.
Najviše me zabavljaju oni koji traže “pravu ženu”.
Žele nježnu.
Žele ženstvenu.
Žele odanu.
Žele mirnu.
Žele vjernu.
Žele toplu.
Žele “onu starinsku”.
A sami nude nervozu, ego, kontrolu, ljubomoru, nedoraslost, komplekse i karakter od kartona.
Tražiš “pravu ženu”?
Prvo probaj biti muškarac od kojeg žena ne osjeti olakšanje tek kad ode.
Jer tu pucate.
Ne na feminizmu.
Ne na politici.
Ne na “woke kulturi”.
Pucate na istini da više nije dovoljno biti muško.
Danas moraš biti i čovjek.
A tu se previše “alfi” pretvori u uvrijeđene pičkice s mišljenjem.

i kaj bumo poduzeli u vezi toga

a danas je
1.week- we shall win
2. week -we won
week 3. -we are winning
week 4.- send help