vještičje kronike

Kršćani ne slijede Isusovu etiku? Razmislite još jednom

Da malo zanovijetam na početku:
jeste li kada ošamarili kršćanina, a on vam okrenuo drugi obraz?
Bili mu neprijatelj, a on vas unatoč tome volio i molio se za vas?
Jeste li mu kada zgriješili, a on vam od srca oprostio, pa onda ste opet zgriješili, a onda vam on opet oprostio
i tako jedno... stoput?

Ošamarite kršćanina i on će vam uzvratiti pesnicom; postanite mu neprijatelj, htjet će vas eliminirati.
Kako oni, tako i svi drugi, vjernici i nevjernici,
Nisam prvi koji je zapazio tu razliku između riječi i djela, a nisu ni kršćani jedini koji pate od tog problema

"Okreni drugi obraz"
Da krenemo od najpoznatije maksime o okretanju drugog obraza. Imajmo u vidu da se ovaj tekst, kao i cjelokupni govor na gori, bavi ponašanjem kršćana unutar većinski nekršćanskog društva. Šamar ne predstavlja toliko fizičku prijetnju, nego nanošenje sramote ošamarenom, kojemu kao nekom klincu opalite jednu "odgojnu" po obrazu.

Ako kršćanin na šamar uzvrati šamarom, riskira ulazak u fizički sukob, što može loše završiti i po njega i po zajednicu.
Povuče li se, ispada kukavica. Postoji li neko treće rješenje osim ove fight or flight opcije?

Isus predlaže aktivni nenasilni otpor: okretanje drugog obraza je iznenađujući potez koji zbunjuje protivnika
jer ga time dovodite u poziciju da on sad bude osramoćen time što udara nekog tko nije voljan uzvratiti.
Kako su neki suvremeni tumači shvatili, ovo je borbena taktika, nipošto mirno podnošenje udarca..

Ljubav prema jačem neprijatelju

Sasvim na tragu tome jest i zapovijed o ljubavi prema neprijateljima. Uzvratite li na njihovo neprijateljstvo prijateljstvom,
dovodite ih u neobičnu situaciju da nemaju više povoda biti vam neprijatelji.
U Judeji Isusovog vremena bilo je sramotno ako biste na nečiji prijateljski čin odgovorili neprijateljstvom.
Već vam je dovoljno to što ste kao odgovor na svoju mržnju dobili neko milosrđe.

kršćani nisu više slabašna manjina, nego vladajuća većina. Okretanje obraza i ljubav prema neprijateljima jesu etička načela koja pomažu zajednici nemoćnih da opstanu u društvu koje na njih može krenuti i nasiljem.
Svaki nasilan odgovor na nasilje većine put je u propast manjine.
Kad je to stanje prestalo, više nije bilo potrebe za ovim posebnim borbenim taktikama.
Kršćani su postali dovoljno jaki da na šamar uzvrate maljem.

Augustin se u to vrijeme jadao da je dosta njih spremno okrenuti drugi obraz (kad nalete na jačeg),
ali da je malo njih spremno ljubiti neprijatelja.
Bio je u krivu, nitko više ni prvu ni drugu zapovijed nije smatrao obvezujućom,
prošla su ta vremena kršćanske popustljivosti i ljubavi.

Danas ćete naglašavanje ovih etičkih načela naći samo kod manjih kršćanskih zajednica,
kojima se još nije posrećilo da dođu na vlast.
Ako im se jednom ipak i to dogodi, krenut će i oni putem katolika iz četvrtog stoljeća.

i ovo je dio, komplet imate na linku
autor ž. porobija

https://www.index.hr/vijesti/clanak/krscani-ne-slijede-isusovu-etiku-razmis
lite-jos-jednom/2479883.aspx?index_ref=naslovnica_vijesti_teme_i_komentari_
d







.

u ponedjeljak- 21.o8.'23.. točno u 16h
gdje god se nalaziš- sama ili u grupi, na poslu, u autu, u trgovini, u kuhinji, na ulici
STANI. na 15 minuta
ti koja radiš, liječiš, učiš, voziš, čistiš- STANI
obustavi svoj rad, odbij poslušnost- vikni, trubi, buči. dosta je šutnje. jer AKO STANU ŽENE
stao je svijet

pridruži se, recimo im, i na taj način , da nas se ne može zanemarivati,

kakva je to spika? i niko ne reagira? jer kaj?
to je muško rezoniranje? i baš vam fora? jer je on tobož simpa lik, čudak, osobenjak, koji eto prosipava tobož fore
pogonjene asocijacijama i tokom svojih misli
a fore ne da su zadnja seljačija, već su mizogine, sexsističke "bodyshejmanje" sam takvo i sve u svemu da ne nabrajam dalje
i ne, ovo nije napisano od iskričarskog tobož bukowskog, ak bute se/ga time probali pravdati
on nije smiješan, ni zabavan, ni glavni zafrkant, već sve to napisano zgleda ko zadnje smeće
kaj i je, i još k tome uvredljivo, na max
i da mu blog već nije prijavljen , ja bi ga prijavila, bez pardona i opće muška klasika
zato kaj On ima Problem šalje žemskinje, dakle ovdje nas iskričarke sve u K
super
sjajno
nek ste vi njemu rekli
bitno da on ima mišljenje
jer kao demokracija je to
literarna sloboda, tobož
jiiiiiizussss
ošli ste svi na kvasinu

p.s.
i ne, nisam zavidna, nije mi se niš zbrčkalo, ni u glavi, ni jer kao nisam skoro "dobila" pa da sam "ne namirena"
iako je i ovo blesavo, al znam da bu neki istrčali sa tobož takvom argumentacijom
sramite se

Ja sam romantičarka
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će u crnoj kronici pisati samo inicijali ..
pa će misliti da sam slavna, a tajna, tragičarka…

Ja sam zaljubljena
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će shvatiti veličinu moje ljubavi,
zbog koje će me on, napokon voljeti…

Ja sam gubitnica
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će me prihvatiti kao zarobljenika njegove duše
i neće dozvoliti da odem..

Ja sam histerična
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da je doktor postavio pravilnu dijagnozu koja će me štititi i biti moj alibi
i moja olakotna okolnost

Ja sam glupača
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se i njegovoj tihoj smrti u mome zagrljaju,
jer sam ja umirala u njegovom ..

Ja sam pobjednica
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će što prije otići ustrašen tolikom nerazumnošću,
a ja ću biti oslobođena.

- mi ne bježimo u fantaziju samo da bismo izbjegli suočavanje sa stvarnošću,
mi također bježimo u stvarnost, da bismo izbjegli razornu istinu o uzaludnosti naših fantazija..

kaže slavojŽ.
(:obožavanje:)
a
evo i koja cveba o Oppenheimeru...po vjerovanju hinduist, naučio sanskrt da bi sam mogao čitati upanishade,
a kada je testirana njegova prva bomba u new mexiku..citirao je krshnu iz bhagavad gite i dio o arjuni

„Sad postadoh Smrt, uništitelj svjetova.“

moćno, moćno
i tak
ništa, ništa, i drugi puta, ne treba hvala, ja to onako . služimo narodu :))

Čitam danas kako je šef HEPa prijavio 63 nekretnine u imovinskoj kartici.
Kaže kolega- kakva ljudina, zamisli tek koliko ih stvarno ima kad ih je prijavio toliko

uznemirio ih biskup Uzinić
koji je rekao na televiziji, da se Bog u Isusu utjelovio prvenstveno u čovjeka, ne u muškarca..
ali zapravo
teolozi odavno tvrde, pristaju na tezu, da bog nema spol/rod...
drugo je što patrijarhalna kultura i muškarci žedni moći od boga čine..
a sad se malo zamislimo
bog na neku foru, transcedentira rod, jel tako?!
ujedno kršćanski bog je istovremeno i trojstvo, još k tome sveto, pa bi matematički bilo..it is they...
a meni to onda ide na teški queer :))

ali danas je teško činiti dobro
ili ono dobro djelo, koje nam se negdje “gore” piše,
tefteri nam se, u tu neku knjigu zasluga, pod stupac -živio je pošteno
jer ćemo sa “dobrim” kao biti bliže tim obećanim rajskim vratima ili čemu već..
i stvarno mislim da je svakako teže, ako ne i izluđujuće nemoguće činiti dobro
i/ili živjeti ispravno, nego recimo nekada (kada nekada, zapravo?)
poštovati max fair play, jer smo saznali ili već znamo svašta
tim više raste svijest (da li? i šta s time?)
da živimo u sasvim zbunjujućem svijetu, totalno ludom vremenu, kada nema
nikakve garancije a skoro pa ni šanse da ćemo ikada uspjeti osvojiti
pobjedničke bodove “za tam” i stati čista lica i srca pred vječnost?!...
pa recimo, idem si kupiti ruže, ili ih želim nekome pokloniti za rođendan
ili nema veze, uglavnom kupujem ruže
ali ako znam da te ruže putuju iz afrike, te da pola te istočne afrike grca u problemima
sa pitkom vodom, jer su ozbiljne, bogate svjetske kompanije koje se bave uzgojem/distribucijom
i prodajom konkretno ruža, skrenule vodotokove i te neke rijeke, na svoja ružina polja,
hoće li nam ta ruža i dalje biti “dobar izbor” i lijepa, i mirisati isto...

onda ok,
nećem ruže, ajmo čokoladu, da slatko, gorkasta, tamna sa narančinom korom ili chillijem, mljac
al onda se sjetim da trebam gledati jel na čokoladi otisnut onaj znak “fair trade,a” jer to je znak
da je farmer pošteno platio svoje radnike, i da nije bilo ropskog rada, iskorištavanja, neljudskih uvjeta
ali znamo da neki lažu, jako lažu itd itd..
ok
onda idem nazvati osobu x, da sam dvojbi, skroz filozofskoj, etičkoj
i da sam laganini već luda, jer sam opće počela sa tim razmišljanjem, a onda i skroz upala u spiralu
pa se pitamo šta je danas zapravo pošteno, ispravno i svjesno življenje
i kako živjeti i/ili darovati, ma koristiti, nešto što je baš baš skroz etičko,
a bez grozne priče iza, o općem fkt nemilosrdnom iskorištavanju prirode, ljudi, životinja i činjenju štete...
i obavimo taj razgovor preko telefona, i naravski ne nađemo rješenja, već samo zagrebemo u još
puno neusuvislosti i općeg besmisla
pa se sjetim da sam tu etičku, moralnu i valjda filozofsku spiku obavila preko mog telefona,
mobitela zapravo, za koje svi znamo da u sebi imaju
ok u tragovima, ali neke metale, koji em su skupocjeni, em su rijetki, ali ih pod normalno iskapaju djeca
u nekim tamo užasnim uvjetima u rudnicima, jer onda gazda ne mora širiti kop na mjeru čovjeka ili stroja itd itd
a da se skuliram, napravih si kavu, ne nessicu jer nestle općenito već godinama bojkotiram,
jer su isfurali svojevremeno kampanju da je (njihovo!) adaptirano mlijeko svakako bolje
za bebe i novorođenčad, od kravljeg, kozjeg, majčinog, da bi uskoro bio pomor novorođenčadi,
jer voda je bila ili nedostupna ili zagađena..
dakle pijem otprilke no name instant kavu, i sigurno nije fair trade
ali je pijem, i gledam na mobu aplikaciju za prestanak kiše i kakvo će biti popodne,
i eh nema meni spasa...
a kako ste vi?

zapravo je nevjerojatno kako mi, ljudi
(da, i ja, šta’š)
vjerujemo da u svakome, pa i odista zlom i naopakom,
postoji negdje unutrašnji sakriven, osjećaj za ljubav i dobrostivost
svjesnost takve vrste, kao i onaj okidač za kajanje
taj neki unutarnji kompas između dobra i zla
pa bez obzira kakva se sada opačina ili zlo činilo ili se je činilo
da će se te osobe jednom svakako suočiti sa kaznom, karmom, posljedicama
svog djelovanja
ako već neće ono jednom, sebe pogledati u ogledalo i u oči, a nakon
obavezno nemirne ili neprospavanih noći
i spoznati
što je činio, što se radilo

how yes no

jer onda vjerujemo u bajke, ali u one disneyevske- hollywoodske
izmišljene, ušećerene do krajnosti
jer prave priče, zgode, narodne predaje u izvornom obliku
su vrlo mudri katalizatori unutarnjih slika, doživljaja i životnih izbora
karaktera, mana, vrlina
unatoč/usprkos ili baš zbog nedaća
i zapravo u sebi nose jasnu poruku
zašto život, a zašto smrt
zašto nagrada, a zašto kazna

a ona izreka - put u pakao popločan je najboljim namjerama
jest istinita, no dobri ljudi nesvjesno čine zlo, dok zli ga rade svjesno
pa je odista i glupost/neznanje plodno tlo svakog zla
ako baš ne postoji evidentna f-dijagnoza

a ona je bila taj dan baš vesela, koliko već vesela može biti šestgodišnjakinja
koju teta vodi u grad, a bio je početak lipnja, i lipe su taman počele mirišati
a onda kad su se vratile kući, njenih sestara i braće ni roditelja nije bilo
odveli su ih
prijavio ih je susjed, denuncijant,
koji je žandarima rekao ...ima još jedna mala, židovka, ali ne znam gdje je,
jer oni imaju šestero djece, a ovdje ih je samo pet
na što su mu 2 žandara glasno i službeno rekli
da su tu svi koje po popisu oni moraju sprovesti...




to je i ovaj naš "svjedok" ex sabornik, koji bi sve liječio c vitaminom
koji ne plaća alimentaciju za svoju djecu, kojemu su amalgamske plombe uzrok mnogih smrti,
on je i rasist, i homofob, i ksenofob...
esencija zla.

takvi su prokazivali židove
takvi su tužakali sve koji su pomagali, šurovali ili otišli iz kuće u partizane
takvi su pokazivali u vukovaru u kojem podrumu još ima i koliko hrvata


šč mama rodila morona šč

da eto, poplave donesu nevolju, ali recimo tamo u Moslavini
ili kaj ja znam okolnim krajevima, Prvo je na pameti bilo blago, marva, jelte
to se prvo spašavalo, odvezivalo, izvodilo iz štala, tjeralo iz dvorišta, tora,
hvatalo i trpalo na što se stiglo jel u seoska kola, na stare daske, u tačke
u traktorsku prikolicu, i gonilo se, vozilo se, prenosilo se nekuda ili tjeralo uzbrdo
ali na sigurno i na suho
a onda su ljudi išli u kuću, kupili svoje i ili odlazili i oni na sigurno, suho ili se samo sklanjali
a sad putem od Zagreba do Veljuna, na Korani,
... konji, krave, ovce, vani, u vodi, do koljena, napušteni., i uginuli konj u vodi
sve u svemu
sve vam po spisku stoko samoživa ljudska ..

i kako bi ono išlo,
usamljenost se, kažu mjeri brojem ljudi koji nas okružuju
tako da se i sami sebi činimo malima, mnogo manjima nego pretpostavljamo, nego što smo mislili
a onda s vremenom shvaćamo da svi ti sadašnji, prošli, budući ljudi zapravo ne mogu izliječiti
tu unutanju osamljenost i nemire, koji iznova izviru, iako ih ušutkujemo,
ali tek povremeno nahranimo, novim licima, doživljajima
pa onda ipak utihnu, makar za neko vrijeme

jer valjda čovjek može shvatiti drugog čovjeka, samo do određene granice
a dalje od toga je - sam

a i često, život je kraći nego što mislimo, pretpostavljamo, a pogotovo što mislimo da znamo..

kak su zapravo ipak “sorta” jelte
njih dvoje ljubovalo, on u braku, budući kralj, ona u braku,
novine pune otkrića, senzacija, tračeva rekla kazala, tajnih prisluškivanja
tajnih snimanja, fotografiranja
te ko je Camilla, koliko je važna, zašto se ne makne, zašto smeta Diani i Charlesu
a šta kaže njen suprug, a djeca,
bogme afera, kaj se razvlačila desetljećima, uz sva navijanja, animozitete
tema “britima” vrlo bitna, a njih dvoje, prodali oni sa svojim slikama, izjavama,
stvarno puno žutih novina
jer monarhija,
jedina još od dvanaest u Eu , koja radi javno službeno krunisanje i eto imaju
i happy end,
i fkt je da su cijelo vrijeme jedno drugome bili važni i bitni i bogme istrajali,
vjerujem da nije bilo lako, s obzirom na nepopularnost i opći pritisak
od strane obitelji, od supružnika, javnosti, svega
al takva je valjda ljubav
i uspjeli se oženiti, dobili blagoslov Elizabete, pravilo zbog njega i nje izmijenjeno,
jer njen prethodni brak
pa onda pitanja šta dalje , ‘oće li ona isto na red za krunisanje
ili neće, ne bi trebala, jer pravila, tradicija, crkva
na kraju opet Elizabeta prije smrti rekla ,ma može, nek im bude
ali će biti službeno imenovana i za ubuduće predstavljana
kao - kraljica Camilla, ali ona je queen “consort”, ne “regnant”
dakle, nikakva prenošenja titule na nikoga sa njene strane, nikakve “kraljičine” odluke
tak da kad bute tam jednom u “white tie” izdanju , i stajali u špaliru
znate s kim se i službeno pozdravljate, pa napravite naklon ili kniks
al dobro, ak ste već pozvani tam, poduče vas.

tugica
brišem šminku, presvlačim se, skidam sa sebe rublje i sav onaj outfit kaj sam
smislila baš za danas, jer šta ako kiša, i/ili završimo dan ipak u njegovom stanu
i skidam onu dugo željenu, a načekivanu, naručenu majicu, koja je napokon gotova
majicu, kaj sam je pripremila za ovaj dan i nosim je, nosit ću je baš i samo na
taj dan, jer mi je fora, biti usklađena sa danom, temom, prigodom
jer sam mislila da sam imala utanačen dogovor, koji se sjebo

a o kojem ja pričam već skoro dva tjedna, da bih baš voljela, i da mi je baš fora tak,
i dio je reklo bi se tradicije..
a inače, bilo je tu već naznaka, na koje nisam obraćala valjda dovoljno pažnje
jer valjda sam i dalje naiFka..
pa su svi prijedlozi da bi bilo zgodno ovo ili ono, dolazili od mene
a kao druga strana zainteresirana i više nego voljna, jer sam kao “zanimljiva”
a njemu to čist ok i nekaj novoga
al poziv provjerenog, roštilj, stari frendovi, bili su valjda primamljiviji
i prevagnuli, toliko da nisam dobila ni poruku u stilu- sorry, niš od toga-
od moje kaj ja znam kaj, samo šetnje, promatranja narodske veselice,
i neopterećene zafrkancije, uz muziku “vaš šlager sezone”
kratko i jasno, zvisila sam..
a blesača, odbila sam druge ponude, jer ja tobož za danas, imam dogovor...
i tak, ostala sam doma, na ovaj ipak sunčani dan, a sunce eto još i obol tome daje
jer mi je fakat pokvareno raspoloženje
a i moram si malo progruntati zakaj i kak, i kak je sve ispalo tak, a naopak
jer priznam, nisam naviknuta
a cimati u zadnji čas druge, mi je nekak ispod časti, i bzvze, i nije fer,
jer ljudi su se valjda isto organizirali, kad sam im rekla – hvala, ali ovaj puta ne,
i bez mene, čekaju me drugi planovi, ali biti će mi drago ako se sretnemo, tamo...
i “iskrica ljudi” pvt ljudi, su mi stvarno čudni, ispada da ne znaju kaj bi, dal’ bi
al su ovdje, jer bi..

a ona spika, - nek živi, živi rad, zapravo je sada sasvim slobodno pjevaju
moćnici, tajkuni, menaĐeri jelte i svi ostali priučeni meštri dugih prstiju
jer tipu i ne samo njemu , al ajde jednom od njih
'90. je poklonjeno za jednu ili 1o kuna, pola hr poljoprivrede i lanac trgovina
uz prateću pljuvačinu i trubentice svih mogućih navijača,
kako se zapravo radi o socijalističkom naslijeđu, a znamo da je to opće nekaj fuj
i proskribirano i nedajbože nikome više nikada takve tlake

ma zapravo, sasvim neisplativom mastodontu, koji se mora pod hitno prodati,
i zamisli, on to iz svog džepa mora jadan još i platiti i konačno privatizirati...
jer sve ostalo jednostavno nema smisla i to se više ne da zdurati

i šta’će jadan, idućih 25 i kusur godina vozio se helikopterom od svog otoka
za koji samoj državi ništa plaćao nije, do svog pregolemog lovišta,
koje je za njega isto bilo badava, živio u svom dvorcu, koji je registriran kao hotel,
ali gosta tamo ne bijaše, tek on sa svojom obitelji, koji su mu na ponos i diku
kao vrlo pametni, poduzetni, svjetlaju obraz i ime

al smo se mi svjetinja, radnička, mogli nauživati slika raskoši u raznim glorijama
i načitati se i nagledati natpisa, slika o periodičnom okupljanju
istog takvog jet-seta, na još glamuroznijim zabavama
gdje je bilo i kavijara i šampanjaca u neograničenim količinama..

a kao odgovoran i promoćuran poduzetnik sa instinktom za razvoj i trend
i uspješno poslovanje i širenje, mahom zapošljavao bivše ljubavnice, kao i ljubavnike
posrnulih drugih, manje više istog mentalnog sklopa, tzv. faca, naše poduzetničke elite
usput i zapravo cijelo vrijeme žicajući i trošeći nemilice državne subvencije,
dizao bijesne i upitne kredite i općenito “širio se po regionu”

a one, koji su se samo usudili ga pitati kako i što, nazivao je živim reliktima komunističke hajke
i istog takvog mentaliteta
..da kajgod, kad su on i supruga mu godinama i noćima i danima u mrzla jutra,
slagali bukete cvijeća i pušleke grincajga, jer to je put do ovoga
što sada eto ima- hrvatskog sna, zornog prikaza njegove vizije, prijegora i mara ...
na kraju je napravio dug, naravno, i sve je moglo ostati u vlasništvu države,
ovako je to sve lijepo izručeno raznim tajnim ortacima, skup sa izvorima i vodama
još tajnijim partnerima diljem svijeta, a mi ćemo morati još toga nadoplatiti
koliko, vidjet ćemo...
zadnjih desetak godina ionako su nas uvjeravali da mu moramo biti i zahvalni, jer spasio je
radna mjesta, jer je brinuo za radnike, jer bi i gro opg,a propali, da nije bilo njegove ustrajnosti
i onda nam se smiješi sa naslovnice i tvrdi da je upravo on jedan od onih
koji je cijelo vrijeme stvarao hrvatsku...