vještičje kronike

http://www.petra-nvo.net/index.php/edukacija/tekstovi/34-18-mitova-o-prosti
tuciji


"Prostitucija je najstariji zanat na svijetu."
Promijenimo perspektivu: svodništvo bi se zaista moglo smatrati najstarijom profesijom na svijetu. U svakom slučaju, samo zato što nešto postoji jako dugo vremena ne znači da se ne bi trebalo ili da se ne može promijeniti. Ne kažemo "ubojstvo postoji oduvijek: ne možemo ništa učiniti po tom pitanju". Pogledajte samo, na primjer, smrtnu kaznu ili ropstvo.
IZBOR?


"To je posao kao i svaki drugi."
Znate li još neki posao u kojem se osobe suočavaju sa smrću u prosjeku 10 do 40 posto iznad prosjeka? U kojem poslu 60 do 80% "djelatnika" iskusi redovno fizičko i seksualno zlostavljanje? Ako je to posao kao i svaki drugi kako to da tek nekolicina žena iz zapadne Evrope prihvaća takvu mogućnost? Kako to da su većina žena migrantice? Znači li da je takav posao u tvojoj zemlji isključivo za strankinje? Da bi se ostvarila ravnopravnost spolova bismo li trebali reklamirati ovakav posao i za muškarce?

"Prostitucija donosi ekonomsku neovisnost ženama, posebno migranticama."
Nepravda i zlostavljanje nije cijena koju osoba treba platiti kako bi bila ekonomski neovisna. U 21. stoljeću moramo učiniti nešto bolje.

"To je izbor."
"Kada bi žene imale više ekonomskih mogućnosti u društvu, ne bi izabrale da budu zlostavljane u prostituciji", kaže Fiona Broadfoot iz Ujedinjenog Kraljevstva, koja je izašla iz prostitucije
Štoviše, većina žena koja uđe u prostituciju učine to kao veoma mlade. Biste li željeli da vaša kćer ili sestra izaberu prostituciju?

"Prostitucija donosi mnogo novaca."
Kome? Prema Interpolu, u Evropi, svodnik zarađuje 110 000 Eura godišnje po ženi u prostituciji. Zašto u prostituciji, koja je tako dobar posao, većina žena ne posjeduje auto, stan ili ušteđen novac za budućnost? Ideja da prostitucija donosi mnogo novaca je mit. Stoga, raspravljati o iznosu novca zarađenom u prostituciji je nepoštena strategija: bez obzira na iznos, prostitucija je kupnja pristupa nečijem tijelu i seksualnosti. Ljudska bića ne mogu imati cijenu.


"U prostituciji se radi o seksualnoj slobodi, abolicionisti su protiv seksa."
Dozvolite da budemo preciznije: o čijoj seksualnoj slobodi govorimo? Svi se slažemo da seksualna sloboda podrazumijeva uživanje seksualnog zdravlja i prava temeljenih na jednakosti i slobodi od svakog oblika diskriminacije, prisile i nasilja (definicija Svjetske zdravstvene organizacije). U prostituciji se ne radi o seksu, već o moći: kupnja seksa je negiranje želje druge osobe

"Neke žene tvrde da je njihovo pravo da se prostituiraju."
Neki ljudi pristaju raditi za manje od minimalne plaće (posebice migranti); neki čak pristaju i na prodaju organa. U oba slučaja naše društvo odlučilo je zaštititi najranjivije i zagarantirati dostojanstven život svima; u takvim slučajevima zakon stoga osuđuje poslodavca ili kupca organa. Isto tako zakon bi trebao kriminalizirati kupca seksa, a ne osobu u prostituciji. Neke osobe možda zaista tvrde da su izabrale biti u prostituciji; ali demokratsko društvo se ne gradi na individualnim tvrdnjama onih čija situacija ne odražava situaciju većine.

"Samo "djelatnici" u seks industriji bi trebali pričati o prostituciji, jer oni znaju najbolje."
Da li bi samo žena koja je bila žrtva obiteljskog nasilja mogla iznositi činjenice o partnerskom nasilju? Obiteljsko nasilje prepoznato je kao strukturalni oblik nasilja nad ženama koji pogađa nas sve, žene i muškarce, zato jer se radi o društvenim vrijednostima. Prostitucija također pogađa sve nas: mjerila i uzore prenosi mladim ljudima, pa je trivijalizirana, čak i glamurizirana u medijima i kulturnoj industriji. Nije čudo da je uvreda "kurva" tako raširena. Štoviše, na svaku medijski eksponiranu "seks djelatnicu" mnogo je onih koje su preživjele prostituciju i vrlo rijetko govore o tome u medijima zbog trauma koje su povezane s tim njihovim iskustvom. Kao i milijuni osoba koji su još uvijek u prostituciji i koje su nevidljive. Vrijeme je da ih čujemo.


"Prostitucija je korisna za društvo, osobito za društveno izolirane i usamljene muškarce."
Kupci seksa ne spadaju u ovakve stereotipe: međunarodna istraživanja pokazuju kako većinu kupaca seksa čine oženjeni muškarci ili oni u vezama, te najčešće sa sklonošću spram većem broju seksualnih partnera (ne kroz prostituciju) od većine muške populacije. Opravdavajući prostituciju kao društvenu instituciju, podrazumijeva se da neke žene trebaju biti žrtvovane za "potrebe" tih muškaraca. Srećom, ti, tvoja sestra, supruga ili kćer niste jedna od žrtvovanih. Žene u prostituciji su prije svega i najprije žene; trebale bi uživati jednaka prava i ljudsko dostojanstvo.

"Potražnja nikada neće nestati."
Koja tužna vizija muškarca .....prema toj pretpostavci muškarci su vođeni tzv. "nezadrživom seksualnom potrebom", ne svojim mozgom. To je teško vjerovati budući da većina muškaraca nisu kupci seksa. Potražnju opravdavaju određena shvaćanja muškosti povezana s muževnošću ili snagom, svim stereotipima o muškarcima koji se prenose kroz naše društvo neravnopravnosti. Potražnja se može smanjiti edukacijom, prevencijom i zakonima. Jednostavno je. Fatalisti su oni koji ne žele promjene u društvu.

"Ne bi trebali kriminalizirati kupce seksa jer oni mogu spasiti žene ili identificirati žrtve trgovanja ljudima."
Možda ste gledali "Pretty woman" previše puta. Kupac seksa koji "spasi" ženu ili prijavi slučaj trgovanja je i dalje kupac seksa. Postojanje "dobrih kupaca seksa" neće reducirati potražnju, samo pothranjuje romantičnu viziju prostitucije koja nema veze sa stvarnošću.


JOHNOVI

Nijedan posao si ne može dopustiti da stvori proizvod za koji nema kupaca. Prvi korak u razumijevanju industrije seksa je u razumijevanju kupoca,johnova.
Pravu seksualnu vezu nije teško pronaći. Ima mnogo odraslih osoba oba spola koji žele seks ako se netko prema njima dobro odnosi. Ali tu leži problem. Neki ljudi ne žele ravnopravan odnos. Oni ne žele biti dobri. Vole moć, kupujući druga ljudska bića s kojima mogu raditi sve što žele.
Posao prostitucije i pornografije je u iskorištavanju jednog ljudskog bića da ispuni fantazije drugoga.

Ljudi koji imaju sretnije živote, kao i oni koji imaju profit od industrije seksa, često označavaju prostituciju i pornografiju kao «zločin bez žrtava». Upiru prstom u mali broj radnika u industriji seksa koji bi stvarno mogli biti slučajno upleteni te pokušavaju pronaći određenu malu skupinu ljudi u industriji seksa koji su negdje, nekad, nešto zaradili.
Takvo mišljenje upućuje na to da je upletenost u industriju seksa strašna nesreća .
Kako bi stari policajac rekao: « Svatko tko misli da je prostitucija kriminal bez žrtava, nije to vidio dovoljno blizu.»

«Treba postojati selo da bi se stvorila prostitutka.»












http://www.petra-nvo.net/index.php/edukacija/tekstovi/33-kako-funkcionira-p
rostitucija

su nepoželjne
isto kao i bradavice
sve dok ne služe da zadovolje muškarce..
by - neuračunljive
:PPP
ali
ima još nešto bolje, a stvarno u trajanju od 2 dana u Topuskom
.

Biskupima na ginekološki pregled

Drage žene!
Sutra u Topuskom počinje ginekološki kongres kojem su pokrovitelji nadbiskup Bozanić i biskup Košić,
uz to se kotizacija za sudjelovanje (namjenjeno naravno isključivo doktorima medicine)
uplaćuje Hrvatskom katoličkom sveučilištu!
Svjesne smo da ovo zvuči kao News bar,
međutim HBK svojim potezima nadmašuje svakog nadrealistu!
Zato predlažemo da podijelimo ovdje svoje ginekološke probleme i šaljemo ih Bozaniću i Košiću
sa molbom za tzv. kombinirani pregled: duhovni i ginekološki (iliti 2 u 1)
kako bi doprinijeli smanjenju gužvi u ginekološkim ambulantama i
pregledale se uz pomoć Duha svetoga.

#biskupimanapregled

zemljo mojaaa tugooo mojaaa

marina abramović
najpoznatija performerica na svijetu Marina Abramović progovorila je za njemačke medije o odlukama koje je u životu donijela i žrtvama koje je učinila da bi mogla živjeti život umjetnice.
Kaže, uspjela je zbog toga što je bila slobodna; i od muškaraca, i od djece,
za koju misli da su kočnica svakoj ženi u umjetnosti.
Marina je priznala i da je imala 3 abortusa
Umjetnica koja se do sada dva puta razvodila od umjetnika, a imala je i nekoliko dugih umjetničkih veza,
uskoro slavi 70. rođendan.
„Kada imaš 70, moraš smanjiti sranja“, objašnjava svoju filozofiju..

Marina svojim stavom tako podsjeća na drugu slavnu umjetnicu Tracey Emin koja je izjavila:
„Postoje dobri umjetnici koji imaju djecu. Naravno da postoje. I zovu se muškarci.“

I glazbenica Josipa Lisac više je puta tvrdila da se odrekla majčinstva u korist umjetnosti i ljubavi.
“To je bila humana i razumna odluka. Oduvijek sam znala da ne želim biti majka.
Karlo i ja smo se previše voljeli da bi u našim životima bilo mjesta za treću osobu”, izjavila je Lisac.

Svaki je prekid veze, barem dok prema partneru još gajimo neke osjećaje, težak.
Koji su zapravo mehanizmi, emocije koji sudjeluju u tom procesu?
Svi smo u životu patili zbog ljubavi ili bili ostavljeni.
Možda ćemo još koji put proći kroz to, a možda smo upravo oni sretnici koji su svoju kvotu, tugovanja zbog prekida, ispunili. Bilo kako bilo, prekid veze u kojem još uvijek gajimo neke osjećaje prema partneru, zna biti vrlo težak
te za tu osobu predstavljati pravi emocionalni brodolom.
Mnogi će reći: „ Sve će to proći“, no dok se bura ne stiša, brod ne izvuče na suho, ljudi spase, a brod ponovno stavi u funkciju i zaplovi morem, treba proći određeno vrijeme te treba uložiti stanovitu količinu energije da se to dogodi.
Zašto nam je tada toliko teško?
Prekid ljubavnog odnosa može se svrstati u gubitke i za njega vrijedi isto što i za druge događaje te vrste.
Gubici koje osjećamo mogu biti višestruki.
Naime, osim osobe koja nam nedostaje, izgubili smo i osjećaj sigurnosti, pripadanja, identitet osobe u vezi,
ponekad samopoštovanje.
Izgubili smo možda i sliku sebe u toj vezi u budućnosti, planove koje smo stvarali.
Taj proces tugovanja za izgubljenim očituje se u čitavom nizu emocionalnih, misaonih, tjelesnih i ponašajnih reakcija. Ukoliko nam je izrazito bilo stalo do odnosa, vrlo vjerojatno ćemo razviti osjećaj tuge, ljutnje, nesigurnosti, tjeskobe, osamljenosti.
Vjerojatno je da ćemo kontinuirano razmišljati o toj osobi, vraćati se u prošlost i prisjećati se čas lijepih trenutaka,
čas posljednjih bolnih trenutaka, potom razmišljati zašto se to baš nama dogodilo i jesam li mogla nešto drugo
učiniti da to izbjegnem.

Koji su najbolji načini da što prije prebolimo....?

Kada doživimo tu vrstu gubitka oko nas će se naći prijatelji koji će vam vrlo vjerojatno davati neke savjete.
Tada se zna čuti savjeti poput: Odmah izađi s nekim da ovog zaboraviš!; Promijeni frizuru, to će ti biti znak novog početka.; Otputuj!; Ma što se sekiraš, ima još riba u moru!;
Napiši pismo u kojem bi mu rekla sve što ga ide.;
Napravi neku ludost!; Upiši se na padobranstvo!; Napij se!.
Tko zna, možda su neki od savjeta za nekoga bili uspješni. Vrlo je teško reći što je najbolji način za preboljeti nekoga. Ipak postoji nešto što svatko može učiniti za sebe u tim trenucima.

Dopustite si vrijeme za tugovanje. Dozvolite si da budete tužni, uplakani, nesretni, da jedete previše ili premalo i da ne vidite kako će ikada biti bolje. U redu je ako se osjećate usamljeni i pomalo ste rastreseni. Čim prije dođete u ovu fazu znači da polako napredujete u procesu tugovanja.

Skratite trenutke intenzivnog razmišljanja o osobi. Pokušajte naći aktivnosti koje će vam zaokupiti misli. U tim trenucima možda ćete osjetiti emocionalno olakšanje. S vremenom će ih biti sve više što je siguran znak oporavka.

Predvidite krizne situacije i osigurajte si društvo ili neku distrakciju. Brojne situacije kao i posebni trenuci u danu, tjednu ili godini mogu biti jak podsjetnik što nas je snašlo. Pokušajte predvidjeti te situacije i osigurajte si društvo ili krenite raditi nešto drugo. Ukoliko ste provodili vikende zajedno, osmislite druženja s prijateljima ili obitelji kako bi ti trenuci čim bezbolnije prošli.

Počnite s nekim fizičkim aktivnostima. Osim što je vježbanje općenito dobro za naše zdravlje ono je osobito prepoznato kao korisno za podizanje raspoloženja kada smo depresivni.

Pričajte s drugima više puta o tome ako vam odgovara. Ukoliko stalno u sebi vrtite filmove o prekinutoj vezi postoji opasnost da se samo još dublje i dublje zakopate te da vam se situacija počne činiti težom i beznadnijom nego što zapravo jest. Kada vlastita razmišljanja podijelite s vama bliskim ljudima, te to ponovite nekoliko puta, mogli biste situaciju sagledati iz neke druge perspektive te posljedično osjetiti blago olakšanje.

Vježbajte nove misli: Poznato je da ono kako razmišljamo utječe na to kako se osjećamo i ponašamo. Stoga pokušajte vježbati vaše novo razmišljanje. Ponavljajte si mantru: Koliki su ljudi prekinuli odnos i danas su dobro. To što
se loše osjećam će proći. Tuga je emocije upravo kao i sreća. Smijem se i tako osjećati u životu. Bit će bolje.


c/p http://www.klinicka-psihologija.hr/pitanja.html

c/p.."najbolje knjige"
.
.
onaj tko misli da “Strah od letenja“ govori o seksu, ili isključivo o seksu, grdno se vara. “Strah od letenja“ govori ponajprije o ženama - tim luckastim, iracionalnim stvorenjima kojima treba pola života da shvate što im je taj glas, koji je vrištao u njima u njihovim ranim dvadesetima, zapravo govorio. I na kojem prokletom jeziku.
.
Četrdeset godina nakon što je Erica Jong, danas 71-godišnjakinja, utabala put emancipaciji, “dopustila“ ženama da se ševe neobavezno kao i muškarci i, mnogo važnije, pokazala ženama da se može biti i osoba, a ne samo žena, ne samo spol - da ne napišem nešto gore - te iste žene i njihove kćeri, nakon dekade uzdisanja za vampirima koji svjetlucaju na danjem svjetlu, sada uzdišu za muškarcima - redom, gotovo arhetipski, emotivnim invalidima - koji će ih seksualno osloboditi uz pomoć bičeva, lisica i sado-mazo seksa, a nakon toga vječno voljeti.

Ne znam gdje su bile te žene punih četrdeset godina. Jer mi jesmo oslobođene već dosta dugo.

“Strah od letenja”,
“Ševa bez šlica apsolutno je čista. Lišena je skrivenih motiva. U njoj nema igre moći. Muškarac ne ‘uzima’ i žena ne ‘daje’. Nitko ne pokušava mužu nabiti rogove ili poniziti suprugu. Nitko ništa ne pokušava dokazati ili dobiti bilo što od bilo koga. Ševa bez šlica najčistija je stvar koja postoji. I rijetka je poput jednoroga. I ja ju nikad nisam doživjela.”

Svi oni su, kao i Erica Jong, o seksu pisali eksplicitno, bez suzdržavanja, bez stigme ili osjećaja srama, mistično, čak pomalo filozofski, ali nisu pisali samo o seksu ili primarno o seksu - pisali su o životu, i ljubavi, uspjesima i porazima, a seks je dio svega toga.

“Tužna je istina da sam eksperimentirala s mnogo čime, ali sam u stvari monogamna i moralna osoba. Većina mojih veza su naprosto bile niz monogamnih veza. Vrlo sam odana. Volim intimnost koja se može osjetiti s drugom osobom. Doista želim jako biti intimna sa svojim suprugom i neprestano s njim komunicirati. Prezirem sve stvari koje bi mogle narušiti tu intimnost. Osobito sada, u mom četvrtom braku, s osobom koju smatram svojom srodnom dušom i koja mi je dragocjena. Ne želim to ugroziti eksperimentirajući s drugim ljudima. Dakle, eksperimentirala sam kao mlada. Svakako se toga sjećam. Sjećam se te divlje strasti”, pojasnila je Erica Jong


“Današnja djeca, mladi, mnogo se lakše i više upuštaju u seksualne odnose, ali većina tih seksualnih odnosa svodi se na opsluživanje muškarca. Četrnaestogodišnjakinje i petnaestogodišnjakinje izvode oralni seks, ali ga ne smatraju seksom; tako otkrivajući kako muškarcima oduzeti moć, ali istodobno ne uživaju i ne doživljavaju orgazme. To je samo manevar moći.”

Seks je danas, zaključuje Erica Jong, manje slobodan nego prije jer je postao dio pop kulture - u redu je da su cure slobodne, ali zato što su slobodne percipira ih se i kao drolje, pri čemu su savjeti ženskih magazina “sto načina kako ga izludjeti u krevetu” samo to - kozmetički savjeti. Malo koje društvo danas odobrava da su cure slobodne onako kako je bila slobodna Isadora prije četrdeset godina, u 70-ima i 80-ima, kad je vladalo “zlatno doba seksa”. Ženska ševa bez šlica posramljeno je ustuknula pred novim konzervativizmom.

Ako pođemo od hipoteze da je literatura odraz stvarnosti, da se u fikciji mogu prepoznati kulturni obrasci svakodnevnice, onda je sasvim primjetno da je “ševa bez šlica” došla i otišla, a da i dalje prevladava taj romantični mit o djevici koju oslobađa muškarac: najprije romantični vampir, pa seksualni sadist, što mi je, osobno, posebno ljigavo jer su kriteriji dvostruko dvostruki u toj novoj erotskoj literaturi - glavne junakinje redom su djevice prije susreta s fatalnim muškarcem, a onda instantno zavole BDSM seks, iako se zagrcnu od srama na riječ “klitoris”.

Žene bi se trebale ponašati - autentično, onako kako se uistinu osjećaju, jer su primarno ljudska bića, a tek na drugom, trećem ili desetom mjestu - žene. Seks je, u tom smislu, i za Millera, i za Rotha, i za Anaïs Nin, i za Ericu Jong bio samo metafora kroz koju su se oslobađali, javno govoreći i pišući o dijelu naše ljudskosti - tjelesnosti - oko koje smo najčešće najosjetljiviji i najzakopčaniji (jer ipak je riječ o nagonu koji je, jednim dijelom sigurno, izvan naše voljne moći).

Usprkos tome - i literatura i stvarnost - i dalje manijakalno žvaču istu koru kruha: žena koja se ševi bez šlica je drolja, to smije eventualno samo ako se prije toga fatalno zaljubila. Masovna literatura to posebno voli: raspuštenice koje uživaju obično izvise; uplakane djevice, ili skoro pa djevice (one koje prikriju ili izmijene kontekst prijašnjih seksualnih iskustava), budu nagrađene. Za ljubav i seksa treba, naime, najprije dobro patiti, da bi sve to imalo smisla i da bi se on promijenio, a tko to može bolje izvesti od žena? Možda eventualno vampir. Ali on nam je dosadio.


http://www.najboljeknjige.com/content/vijesti_opsirnije.aspx?NewsID=720

c/p
Autor: Autograf.hr

U proteklih se šest mjeseci hrvatsko društvo suočilo s pogubnim djelovanjem radikalno desne politike.
Ona je znala što hoće i ideološki je formulirala svoje zahtjeve, nastojeći ih u što kraćem vremenu ostvariti.
Kako je među ciljevima bila destrukcija građanskog društva, a jedna od posljedica i ozbiljna šteta za ekonomiju zemlje, smatramo da se uoči izbora ovo društvo i država nalaze na prekretnici.

Izaberu li građani još jednom na vlast iste ljude i politike koji su u prethodnom razdoblju obnašali vlast i usmjeravali političke procese, bojimo se da ćemo se dovesti u situaciju nakon koje u dogledno vrijeme neće biti moguće izgraditi modernu i demokratsku Hrvatsku. Umjesto toga perspektiva će biti daljnje siromašenje svih osim šačice privilegiranih, poticanje netrpeljivosti kroz privatizaciju domoljublja i život u strahu od političkog nasilja.

Smatramo da je potrebno ispuniti dva temeljna preduvjeta za onemogućavanje takvog scenarija.
Jedan je stvaranje što šire koalicije stranaka i pojedinaca, uključivši građansko društvo koje je pružilo najsnažniji otpor nacionalističkim i klerikalističkim politikama, koja bi zajednički nastupila na predstojećim izborima.

Drugi je preduvjet formuliranje jasnih ciljeva koji bi vodili većoj slobodi, većoj sigurnosti i višem standardu svih građana, ciljeva koji će biti odrednice postupaka jedne odgovorne socijaldemokratske stranke bilo da je na vlasti ili u opoziciji.


Ključni ciljevi takve politike, i načelno i u današnjoj Hrvatskoj, trebali bi biti:

1.Zaštita temeljnih ljudskih prava i unapređenje civilizacijskih standarda
Sprečavanje diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi.
Uvođenje i provođenje efikasnije zakonske regulative, kombinirane s adekvatnim školskim odgojem, kako bi se suzbilo rastuće nasilje u društvu. To se posebno odnosi na političko nasilje, čiji ga podstrekači u današnjoj Hrvatskoj podvaljuju kao pravo na drugačije mišljenje, na nasilje u školama i obiteljsko nasilje koje je manje vidljivo, ali rašireno.

Stvaranje djelotvornog pravosuđa i pravne države čiji zakoni su odraz težnje ka pravednosti, a praksa vođena nultom tolerancijom korupcije.

Organizacije civilnog društva, neovisne medije i autonomiju novinara treba tretirati kao bitne čimbenike demokratskog društva.

Kultura i umjetnost, kao izraz slobode i stvaralaštva društva, ne smiju biti taoci ni politike ni svjetonazora.

2.Veća socijalna pravednost u društvu
U Hrvatskoj se uvriježio stav da se siromašenje siromašnih i bogaćenje bogatih ne može izbjeći jer to diktiraju zakoni tržišta. To je slično tvrdnji da se ne mogu izbjeći poplave jer su to prirodni zakoni. Na nama je da odaberemo hoće li nam rijeke plaviti sela ili okretati turbine. Isto je tako na nama stvaranje ekonomije koja će biti usmjerena povećanju standarda najvećeg dijela društva, a ne samo bogaćenju bogatih

Zaštitu i unapređenje prava radnika, čija kršenja se također prikazuju kao neizbježna posljedica tržišne privrede, treba provesti kroz donošenje odgovarajućih zakona.

Svakom dostupno kvalitetno zdravstveno osiguranje i besplatno obrazovanje tretirati kao civilizacijski standard društva čije održanje i unapređenje je zadaća države.

Donijeti takve zakone koji će voditi većoj zaštiti osoba s posebnim potrebama, nemoćnih i svih onih kojima je pomoć društva i državnih institucija potrebna.

3.Odgoj i obrazovanje u kritičkom duhu

Hoće li se svi zacrtani ciljevi, od smanjenja nasilja i mirotvorne politike do društvene solidarnosti i održivog razvoja, ili neki od njih ostvariti ”sutra”, bitno ovisi o odgoju i obrazovanju danas.

Razvoj kritičkog duha kod mladih jedna je od najvažnijih zadaća odgovornog društva koje vodi računa o očuvanju slobode i povećanju prosperiteta. To je pružanje mogućnosti sljedećoj generaciji i da se odupre političkim demagozima i da se nosi s novim znanstvenim i tehnološkim dostignućima.

Vjeronauk treba biti slobodan izbor roditelja. Ali u sekularnoj državi, gdje ne postoji državna religija, mjesto vjeronauku je u odgovarajućim vjerskim ustanovama, a ne u školi.

4.Mirotvorna politika

Sva iskustava s ratovima ukazuju na to da je mir i etički imperativ i primarni nacionalni interes.

Vitalni interes Hrvatske, i kao države i kao članice EU, je da aktivno pridonese transformaciji ovog dijela Europe gdje su ratovi u 20. stoljeću počeli i završili u područje mira i suradnje. Nešto po uzoru na nordijski model suradnje koji je tim zemljama donio trajni mir, prosperitet i ugled u svijetu.

5.Održivi razvoj

Odnos prema neobnovljivim izvorima energije, prema šumama i vodama, prema prirodi koja nas okružuje i čiji smo mi dio treba biti vođen mudrom rečenicom starog indijanskog poglavice: ”Ovaj svijet nismo naslijedili od svojih predaka nego posudili od svoje djece”.

Kakvi će biti izazovi koje nosi budućnost teško je predvidjeti, čak i na kraći rok. Tako se 2015. cijela Europa našla iznenađena valom izbjeglica. Ali kakvi će biti odgovori, da li će prevladati fobije, bezosjećajnost i bodljikava žica ili će se veliki broj ljudi sjetiti da je jedna od najvećih vrlina nesebična pomoć drugima u nevolji, ovisi o tome s kakvim ciljevima i na kakvim etičkim normama gradimo naše društvo.

Jasna Babić

Sandra Bartolović

Goran Borković

Danko Bosanac

Želimir Brala

Ivica Buljan

Nadežda Čačinović

Vlatko Čerić

Srđan Dvornik

Zoran Erceg

Vojmir Franičević

Toni Gabrić

Štefica Galić

Igor Galo

Mirjana Galo

Goran Gazivoda

Rajko Grlić

Branko Gumhalter

Hrvoje Harambašić

Drago Hedl

Zvonimir Jurić

Hrvoje Klasić

Savo Kukić

Svetozar Livada

Dragan Markovina

Renato Matić

Dijana Milčić

Milorad Milun

Anto Nobilo

Lidija Nonveiller

Drago Pilsel

Edo Popović

Čedo Prodanović

Zoran Pusić

Božo Rudež

Sanja Sarnavka

Goran Štrok

Vesna Teršelič

Ante Tomić

Velimir Visković

Boris Vukobrat

Duško Zorić

Vjeran Zuppa

Javne osobe i ostali građani koji žele supotpisati ovu političku platformu mogu se javiti na e-mail: zoran.pusic44@gmail.com

to keep my haters
busy!!!
:)
;)
muški tračljivci
jel to povrijeđen ego?
jel to naplata, nisi dala, pa'š sad vidit?
i ja sad tu fakat nemrem o svemu tome razglabat , empatizirati, pokušati kužiti
ni uz najbolju volju
osim
--------bljuuuv---------
i dajte vi potrebiti, ne smanjujte na svoju ruku, propisanu si terapiju
pls?

pa kud svi turci tud i ja...
.
:))

btw. jako smo si "pametni" kad smo pametni
kad nismo zaljubljeni, kad nas ne "zeme" ..srce, kemija, nada, zaljubljenost, voljenje. želja, strast i bla bla
ma svega i svačega tu ima kombinacija za.. propucat se smjesta ili malo kasnije..
i naravno da poletiš
ko ne poleti?
ajde koja nije barem nekoliko puta (neću reći jednom jer je bzvze) dakle koja od nas nije poletila,
a da nas nije "zelo"
da je pamet i mozak i ratio, ostao tamo negdje na dnu dna, neuvažen, ne saslušan, ne primijećen...

a oćete "izbore" tobož "pametnih"?
coco chanel npr..
uspješna, ostvarena, nemre se reći da nije bila pametna i da nije znala preživjeti
al kad je u pitanju ljubav..zeznula se..opako..nekoliko puta i svaki puta patila, patila
dora maar?
i sama umjetnica, sa sasvim lijepim pedigreom, od familije do svog vlastitog samoostvarenja
al sve je zapostavila zbog ajmo reć "većeg" umjetnika, od sebe Picassa
u koem je vidjela "boga", (a on je bio mali i fizički i psihički) "tiranin"u malom izdanju, pa ih je napokon i preko nekoliko njih doveo do uspješnog i jednog ili dva propalog samoubojstva
ali sama dora je bila opet ona koja je zbog ljubavi patila, patila....
da bi na kraju nakon razlaza, doživjela emocionalni slom,odnosno slom živaca, nakon kojeg se dugo oporavljala..itd..
a veza
satrea i simone de beauvoir???
filozofkinja, zagovarateljica ženskog feminizma
svi znamo, znamo li?..kako je i kojega tipa bila njena veza sa "njenim" muškarcem
oćete iz novije povijesti?
ili ne?
no o čemu ja
o tome da moš biti pametan situiran , izvrstan u karijeru, porijeklu itd itd,
ali kiksaš..
ko za inat kiksaš kod pitanja koje nema veze ni sa inteligencijo ni sa pameću ni sa "uspjehom"
karijerom..ničim već sa pitanjem
emocija i srca
i dakle od kuda vam spika da je Mai--"potrgala" čovjeka
da je kompletna naivka
jer sam je on samoincijativno i bez prisile u obliku pištolja na potiljku
a po njenoj spiki.... - nudio, predlagao, zamišljao, fantazirao-...
i sad je ona po vama "glupa" kaj je svemu tome (po)vjerovala ?!?
a o čemu vi onda pričate sa osobom sa kojom jeste?..o tome ko će kupiti novine?
ili ko će skuhati kavu? i/ilikupiti? i kolika je cijena svježeg sira kod kumice na placu?
a njegovu priču nikada ne gutate?
jer ejjjjj
iskren si i misliš da je neko kao i ti, jer napokon dijelite prostor, ideje, stavove, intimnosti
i kako ih stalno gledati kroz prizmu sumnjičavosti
a bez vjere da je sve istina, bez provjere te priče, jer čemu provjeravati, čemu špiunirati, čemu se
ustručavati vjerovati kad je to osoba pored koje dišeš, spavaš, živiš
i kojoj si ponudio svoj prostor, svoj dom
i u čemu je problem ako se želi objašnjenje, koji je razlog šutnji?
i u čemu je greška ako pitaš pa dobro kaj je sa izletom, morem ovim onim
i naravno da prijeđeš preko svega
jer - vi "ispravnice" na krilima razuma,
nećete pitati ??? ili ćete već u startu znati da je sve -trla baba lan, fantaziranje i sl.?
i naravno da ćete oprostiti jer je razlog ovo ono (oćete li?)
i naravno da ćete dati drugu, treću, petu šansu (oćete li?)
i šta onda?!!
jer to njen njegov - čiji je grijeh?
i zar ima grijeha, i pogreške u procjeni?
kada srce i kemija i snovi i nada i strast...vode svoju priču
ja samo kažem
bolje imati i eventualno žaliti
nego ne pokušati
pa ma kako bolno bilo, pa ma kako na kraju boljelo..

malo c/p

gradjanska akcija

Izjava Bernardice Juretić da dao Bog više korisnika jer će onda biti više centara,
referiravši se u njenom ovotjednom fb statusu na ovisnike koji su prošli terapiju
kroz njene centre koje vodi preko udruge koju je sama osnovala,
a nakon otkrića da je kao ministrica ove posrnule "domoljubne" Vlade na odlasku
pogodovala njenoj udruzi, spada u red najvećih 'rvackih debilana.
Ali, što očekivati od bivše "časne" koja okolo časti rečenicom - nek crknu.
Poznato je odavno kako je Bernardicu manje briga za posrnule duše, a više za vlastitu financijsku korist,

stoga idemo na ovotjednu 'rvacku debilanu no.2.

Pero Ćorić je u ime stranke HSP-AS izjavio kako im je cilj da u Saboru bude križ od tri metra.
Pritom je taj polupismeni fašistički gnom smetnuo s uma da je to Sabor svih građanki i građana
po Ustavu sekularne RH, a među njima su i muslimani i pripadnici drugih vjeroispovjesti.
Ako ti je jedini cilj uoči prijevremenih parlamentarnih izbora,
nakon istih u Sabor RH nedemokratski ugurati križinu od tri metra,
onda ne samo da nemaš realan izborni i postizborni program, nego si populistički kokošar...

we're on the same side now :P :P
yesss
.
.
kolika budala, naivčina ili šta već moraš biti
a da smatraš da ćeš živjeti do 100,te (najmanje) i usput biti komplet
(fizički, mentalno, erektilno, zdravstveno itd itd) u "fit" formi????
pa se podvrgavamo svemu, nemogućemu, svemogućem,
a farmacija cvate i prosperira od razno raznih pripravaka
s tim da ih je doista malo koji stvarno i efektivno liječe ili pomažu
(antibiotici, painkilleri inzulin i ini.)
a ostatak i to veliki je samo kao prevencija (upitne dokazivosti)
ili stvar (zdrv. problem) jedva drži u kolko tolkoj kontroli..
"ludilo" ...
who want's to live forever...by queen

https://www.youtube.com/watch?v=_Jtpf8N5IDE

Vlade nema, srušio ju je sam HDZ,
Sabor se upravo raspustio, a predsjednica Grabar Kitarović u isto vrijeme nad Dunavom prima cvijeće od Vučića, umače s njim kruh u sol u Dalju i ne vodi ga na Ovčaru.

I sve to na godišnjicu atentata na Radića i HSS-ovce u Skupštini.
Pokušajte, ako možete, zamisliti da su sve to napravili SDP i Josipović. Čitava bi desnica već prizivala podizanje vješala za veleizdajnike (Branimir Pofuk na Facebooku).

by nataša škaričić



Zainteresirani promatrač je od početka mandata mogao uočiti ogroman napor što ga Kolinda Grabar Kitarović ulaže u to da inhibira svoju, blago rečeno, strastvenu prirodu. Stručnjaci za govor tijela počeli bi od ukočenog kretanja poput statue na kotačima – tako diktatori ne hodaju ni za života ni za smrti – dok bi se iz retoričke palete moglo izdvojiti umilno instistiranje na „pomirdbi“ dok s ramena trepće ratnim zločincima, dilerima kokaina i nogometnim tajkunima, preglumljeno milosrđe u odgovoru fra Luki Prceli koji ju je optužio da negira tekovine NDH, pristojna i uporna neutralnost u odnosu na nezapamćeno orgijanje pale ultranacionalističke vlasti, dok joj se iza leđa vuku repovi prijetnji Vladi SDP-a i još štošta po čemu se naslućivalo da prava predsjednica samo čuči u kinetičkom monumentu i čeka da joj nešto udahne život.

I dogodilo se. Nisu bengalke nogometnih navijača pošteno ni pale na travnjak nogometnog stadiona u Saint-Etienneu, gdje se vodila bitka protiv reprezentacije Češke, a prava Kolinda Grabar Kitarović je već uletjela na teren trčeći poput dekapitirane peradi, neka ta draga životinjska bića oproste na ovoj groznoj usporedbi.

Orjuna, svastika, odgovarat ćete, vrištala je predsjednica države i prijetila huliganima u statusu na službenom Facebook profilu, izbacujući iz sebe sve jade trenutka koji je isprovocirao njezinu potisnutu prirodu. Samo dan ranije u Hrvatskom saboru je, nakon višemjesečne agonije, palo društvo s kojim je organski povezana i koje se prvenstveno htjelo dočepati svih orjunaša, komunista, Jugoslavena, pedera, Srba, novinara, kulturnjaka, a poslije bi na red došli i poznati antihrvatski dimnjačari i krovopokrivači, no kojemu ona, hineći predsjednicu „svih Hrvatica i Hrvata“ nije mogla pružati izravniju potporu od toga da izjednačava fašizam i komunizam.



Kada su se na udaru bijesnih navijača još našli i njezin donator Zdravko Mamić i HNS, valjda posljedni vladajući čovjek i institucija s kojom je u stanju identificirati voljenu Hrvatsku, Kolinda Grabar Kitarović se konačno doslovno pogubila, predsjednička uzvišenost je pala i ona je, pored svega, još i počela govoriti kao Mamić. Kakva pomirdba, kakva decentnost, kakvi bakrači, Kolinda je u stanju potpune oslobođenosti i adrenalinskog udara dohvatila prvog napadača na ugled Hrvatske i nabila ga na cijelu njegovu Jugoslaviju, skupa sa svastikom. Možda se malo bezumnije od nje ponašao jedino njezin medijski pouzdanik Velimir Bujanec tražeći imena i prezimena kretena koji su prekinuli utakmicu, smrdljivih Balkanaca, "dece" jugo-oficira, Jugoslavena i tako dalje, no i on je očekivanu prednost u odnosu na predsjednicu ostvario samo privremeno.

Haračeći po navijačkim teroristima, Kolinda Grabar Kitarović je, naime, koristeći svoje ustavne ovlasti, prvi put zatražila i hitnu sjednicu tehničke Vlade, očekujući da se hitno izmjeni Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, iako je tehnička Vlada posve nemoćna da predlaže zakone i da čini išta osim elementarnog održavanja stanja stvari. Kad dužnosnik vidi da je zemlja na koljenima, tada sigurno nije trenutak da se sjeti da ne postoje ni Vlada ni sve trivijalije koje su povezane s tom činjenicom. A woman's gotta do what a woman's gotta do, odrezala je Grabar Kitarović u holivudsko-akcijskom stanju svijesti jedne NATO heroine.

Iako je Hrvatska u svojoj kratkoj povijesti često bila prizorište nervnih slomova raznih političkih lunatika, pa i prekonoćnog nestanka jednog premijera s političke scene, epizoda s aktualnom predsjednicom države ući će u anale kao slučaj pred kojim ljudsko biće nema što nego pognuti glavu od neugode.



Međutim, ta reakcija ima svoje granice. Kad dođemo do toga da predsjednica stavlja nogomet u središte nezapamćene političke krize u Hrvatskoj i da zbog nogometnih navijača saziva hitnu sjednicu Vlade, koju nije sazvala u svih ovih šest mjeseci političke torture i uzaludne uzurpacije vlasti od strane HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera, tu čovjeku dođe slabo. Ako zatim podsjetimo da su se kod nas posljednjih mjeseci događale doista ozbiljne stvari, od prijetnje uličnim neredima, otkrića pokušaja izdaje nacionalnih interesa u Karamarkovoj aferi, upada u središte policijske uprave, nekoliko uzurpacija obavještajnog aparata, ustaških govora na javnoj televiziji, upada privatnih obavještajnih agencija u političke postizborne pregovore, kršenja Ustava i Zakona o Vladi održavanjem telefonskih sjednica i tako dalje, tada bi nas već bijes mogao dozvati sebi. U tom se stanju nešto lakše zbroji dva i dva i shvati da predsjednica u trenutku maksimalne tenzije oko jednog supkulturnog sloma, baca onu baklju iz Saint-Etiennea ravno na ostatak već uništenog društva i potpiruje nezapamćene razmjere konflikta nakon upropaštene utakmice nogometne reprezentacije.

Samo jedan korak nas sad dijeli od toga da Kolindu Grabar Kitarović prozovemo političkim mrtvacem – prizivanje opće poznate činjenice da Zdravko Mamić, jedan od ljudi zbog kojih se sve ovo navodno događa, slavi rođendane s predsjednicom. Ona, dakle, nije samo halucinirala Orjunu i prijetila akterima napada dodajući im izumrle grijehe protuhrvatskog jugoslavenskog nacionalističkog djelovanja, već je to radila iz pozicije eklatantnog sukoba interesa, štiteći interese osobe s kojom je u toliko bliskim odnosima da se služi i njegovom huliganskom retorikom. Pritom je savršeno nevažno je li agresivno društvo u Francuskoj doista djelovalo protiv HNS-a i njegovih vodećih ljudi; dovoljno je da je trenutno najpozvanija osoba, tehnički ministar unutarnjih poslova, upravo to tvrdio, a predsjednica bezglavo utrčala pred rudo.

Njezina je sreća što su joj ovlasti tako mizerne i što zemlja ima važnijih problema da bi itko ozbiljnije mislio što ili tko sjedi na Pantovčaku. Vlaho Orepić je već javno ponizio Grabar Kitarović, kazavši istog trena da incident u Francuskoj ne treba stavljati u kontekst „nekakvih dodatnih neprijateljstva i sukoba kojekakvih skupina, u smislu ustaše, partizani, orjunaši ili gdje se to pokušava svrstati“, pa je i potvrdio da se radi o sukobu između navijača i Hrvatskog nogometnog saveza. Marijana Puljak napisala je da „probleme huligana u državi ne može riješiti netko tko slavi rođendan s huliganima“. Božo Petrov, za kojeg se pretpostavljaju dobri odnosi s Pantovčakom, napisao je da se u Hrvatskoj u svakom segmentu društva vodi 'borba bahatih koji su sve institucije podredili svojim sebičnim interesima i borba razočaranih i očajnih koji su spremni na sve, pa i sramoćenje vlastite države da bi proveli svoje osvetničke ciljeve“, pokazavši potpuni odmak od od histerične kampanje koju vodi Grabar Kitarović. Kompletna europska medijska scena izvještava o diverziji navijača usmjerenoj na institucionalni vrh hrvatskog nogometa, uz priloge o tradicionalnom ustašluku u srcu i na marginama tog sporta.

Uopće nema sumnje da je prvi ispad autentičnosti hrvatske predsjednice ujedno i njezin neformalni politički kraj, osim ukoliko se na Markov trg ne vrati čvrsta logistička baza koju njezinoj destruktivnosti pruža HDZ. Tada bi, eventualno, opet mogla biti decentan politički mrtvac.

Lupiga.Com

all i need is - U
:)))

daklem
stereotipi
muškarci su "ludi" za najvažnijom sporednom stvari na svijetu
khm jelte..ne ne ne ne onim prostim, kaj zločesta djeca crtaju na plotu..već eto - nogometom
za to vrijeme samo jedu,.. nareske, grickalice,
(po naputku reklame)
klade se, oblače na sebe sintetiku sa uvećanim crvenim pepita uzorkom,
stavljaju si na aute navijačke zastavice,
opskrbljuju se svim mogućim pirotehničkim sredstvima, zlu ne trebalo tu je spreman i pravi pištolj
i gomilama ma hektolitrima - piveeeee
općenito više pljuckaju, urlaju, sline..
mnogo njih zanemaruju osobnu higijenu, raskrečeni luftaju međunožje u kratkim hlačama
-jer pa doma sam, ne? & kaj se nemrem malo opustiti..:PP
i da, neki odaniji primjerci uzimaju godišnji i prazne kasice prasice te jure na događanja u strane zemlje, gradove
gdje nastupa - repka
oni sa manje financija sve naprave da se nađu sa škvadrom u lokalnom bircu
jer to je to - "mano a mano"
ali uglavnom ...
vičuuuu, zavijajuuu, psuju sudije i promašaje..sveusvemu - navijajuuu...
na naš ponos i diku, za naše - vatrene..
ili čije već
a u jadno doba noći bude tu i oštrijih riječi, psovki, pa i djela, pa poleti poneka šaka, kvrcne pokoji nos, zub, arkada..
ali dajte molim vas
vi svi "mlaki" i koji ne razumijete
to je - strast
masculinus, testosteroni, mucho macho i sve tako..
a naslovi su puni isforsiranih & lažnih i spin anketa i pitanja
- što će naše "jadne" žene za vrijeme nogometnog prvenstva-???
omg,???
životna dilema..prijeti li nam/im- opće usahnuće ??!!! :PPP.
pa zar je moguće da ako je repka u apstinenciji i izolaciji
a oni vjerni i ponosni navijači
odustaju ???!!!!
od još sporednije (valjda) stvari na svijetu
khm jelte ovaj da.. ovaj puta ipak onu "prostu" koju zločesta djeca crtaju po plotu
uvjeravaju nas da je to tako
jedino sada , pravo i ispravno
čak štoviše potrebno i poželjno
jesl' muško? frajer?
il si peder??!!
a neki bogme to i "popušili"

zato dragi moji...piviliiii vi meni
..
a za kraj
konobar... još jednu rundu za naš stol
i
muzika
.
.
Kad sam bio mali
Tata mi je rekao
Mislio sam da se sali
On se nije salio
Pa kaze
Hajde sine Raspucine
U visine
Na tribine

I sve je super
I sve je za pet
Kad si musko i volis nogomet
Uslagiran i agresivan
Ja sam duso predivan
..by..pips chips&videoclips

http://blog.dnevnik.hr/zrinskopismo/
by zrinskopismo..
.
FAQ za protivnike Povorke ponosa ili "Svim mojim homofobnim prijateljima i znancima"


1. KOG VRAGA ONI IMAJU PARADIRAT PO SVIJETU, BEZ VEZE, KO DA JA PARADIRAM ZATO ŠTO SE VOLIM ŠEVIT SA SUPROTNIM SPOLOM?

Prvo i prvo, NE PARADIRAJU, nego hodaju u povorci ponosa. OK, neki negdje, primjerice u newyorškom Villageu
ili u San Franciscu ili u nekim drugim dijelovima svijeta, gdje su LGBTQ *skoro* pa prihvaćena manjina
možda i sve to okreću na maskenbal, ali zašto ne bi?
Neki dijelovi LGBTQ+ populacije vole se zabavljati na taj način, isto kao što se neki vole vozit na Harley Davidsonu.
Neki čak i vole NOGOMET, neš vjerovat - možda bi ih bolje shvatio da dođu u dresovima svoje repke i naganjaju loptu
od Trga žrtava do Trga?
Uglavnom, da ne duljim, NE PARADIRAJU, nego povorkom podsjećaju na svoje POSTOJANJE, na to da i
dalje nemaju ista prava kao i ti,
i da ih se diskriminira zbog toga što se vole s istim spolom ili oba spola ili mijenjaju spol ili već nešto sa spolom i rodom što nije u tradicionalnoj definiciji muškarac + žena = seks, ljubav, djeca, obitelj itd.
Ti ne "paradiraš" po svijetu s time da se voliš ševit sa suprotnim spolom zato što ti to NIJE POTREBNO - tvoja je seksualna orijentacija opće prihvaćena, imaš sva moguća prava povezana s time - možeš se ženit, udavat, rastajat, dijelit imovinu, dijelit zdravstveno osiguranje, dizat zajedničke kredite pod posebnim uvjetima, usvajat djecu, rađat djecu
i tako dalje.
Tebe nitko zbog toga što se voliš ševit sa "suprotnim" spolom neće dočekat iza ugla i prebit ko vola u kupusu,
neće te maltretirat u školi i na poslu zbog toga i tak.
A ako već hoćemo tjerat mak na konac, nije da i ti nemaš svoje načine "paradiranja" vlastite seksualne orijentacije,
no o tome drugi put..

.2. NEKA RADE ŠTOGOD HOĆE, ALI ZAŠTO TO NE ČINE U SVOJA ČETIRI ZIDA?


Prvo i prvo, genije, nisam baš primijetila da osobe koje sudjeluju u Prajdu idu po gradu i jebu se na svakoj klupi.
Oni su članovi istog društva kao i ti, elementarne uzuse privatnosti prakticiraju isto kao i ti, dakle, IONAKO se seksaju
u svoja četiri zida.
Na što, dakle, točno misliš da bi trebali raditi "u svoja četiri zida"? Držati se za ruke? Povremeno se poljubiti?
Javno reći da imaju partnera ili partnericu koja nije "suprotnog spola"? POSTOJATI?
S jedne strane, okej, ima ljudi kojima smeta i kada se heteroseksualni parovi ljubakaju u javnosti i ako si među takvima, pa ti jednako smeta i kada se srednjoškolac i srednjoškolka onak sočno zažvale nasred tramvaja, onda te mogu shvatit i da ti smeta kada to isto učine dvojica srednjoškolaca ili dvojica 50-godišnjaka ii godišnjakinje ili whatever. Svatko ima svoje granice i svoj ukus. No generalno gledano, takvo je ponašanje u društvu prihvatljivo i ako ga smiju prakticirani heteroseksualni parovi, smiju i svi drugi. Tebi se to, dakako, SMIJE ne sviđati.
Ali im nemaš pravo braniti. Zapravo, imaš. U SVOJA ČETIRI ZIDA :P


3. ŠTA TO ONDA ZNAČI, DA ĆEMO USKORO TRAŽITI I PRAVA ZA PEDOFILE I SILOVATELJE I OSTALE SEKSUALNE PERVERZNJAKE?


Ufffff. Ajmo ispočetka. Pedofilija i silovanje su NASILJE I ZLOČIN, i oni su nasilje i zločin bez obzira odvijaju li se između dvije osobe istog ili različitog spola. Muškarac koji spolno opći s maloljetnim dječakom je prije svega ZLOČINAC, jednako kao i muškarac koji spolno opći s maloljetnom djevojčicom. Isto je u svim kombinacijama spolova. NITKO NORMALAN NE TRAŽI PRAVA ZA ZLOČINCE I NASILNIKE! U Prajdu se traže prava za ODRASLE OSOBE, osobe koje same biraju svoje seksualne partnere, osobe koje su i pred zakonom i moralno u stanju ODABRATI koga će voljelti, s kim će se seksati i koga će voljeti. Nitko nikoga nije NATJERAO da bude peder ili lezba, jednako kao što nitko nikoga ne bi smio natjeravati da bude heteroseksualan, BILO KAKVA PRISILA u seksu je zločin.

To što si ti misliš da je homoseksualni seks perverzan pa ga odmah izjednačuješ s pedofilijom i sličnim užasima je TVOJA PREDRASUDA, a ne činjenica. U stvarnosti su stvari vrlo jednostavne. Odrasle osobe imaju se pravo seksati s kim god žele, pod uvjetom da je i druga (ili treća ili četvrta) osoba u tom seksu odrasla i da na to pristaje. NITKO KROZ PRAJD *NI U LUDILU* NE PROMIČE PEDOFILIJU I SILOVANJE. Glupo mi je što se to uopće mora govoriti, ali očito je nekima potrebno.


4. TO ŠTO SE ONI ŽELE ŽENIT I UDAVAT, TO JE UGROŽAVANJE OBITELJI!

Ma, po čemu, molim te? Meni se baš čini da je to PODRŽAVANJE obitelji i puno smo gori u "ugrožavanju obitelji" ovi kao ja, koji nit su se ikad udali nit su ikad poželjei rađat niti ništa. Mislim, ne mislim ja tako o sebi niti sličnima sebi, ali ako ćemo tom logikom...

Osim toga, kako to misliš? Koju, kakvu, ČIJU obitelj ugrožavaju LGBTQ+ osobe koje žele sklopiti brakove, imati djecu itd.? TVOJU obitelj? Ti i tvoja supruga/tvoj suprug ćete odjednom postati manje vjenčani zato što su se Mirko i Slavko "oženili" ili Ingeborg i Hilda jedna drugoj obećale "dok nas smrt (ili razvod) ne rastavi"? To ti je, kao što jednom reče jedna internetska šala, isto kao da tvrdiš da klinac koji jede napolitanke ugrožava tvoju dijetu.

Okej, okej, kužim što hoćeš reć. Ti si sklopio brak za koji smatraš da je SVETINJA, Bog ga je blagoslovio u crkvi, Isus se raduje, plodite se i množite itd. Sve pet, stari/a, nema frke, TI SI BUDI u takvom braku, to je I DALJE legitimno i zakonski i imaš SVA PRAVA kao i prije. Samo, eto, Ingeborg i Hilda bi isto ta prava. Ne nužno ono s Bogom i Isusom, to je sad već stvar svake religijske zajednice pojedinačno i kako će se one nositi s takvom raznovrsnošću ili uopće neće - ali SVJETOVNO, IZVAN CRKVE, u SEKULARNOM društvu, daj da si ljudi ostvare prava koja i ti imaš sa svojom ženom/svojim mužem. Neće ti se slomit prsten na ruci niti ništa.

A i mogli bismo se razgovarat o tome kako sami heteroseksualci poštuju SVETINJU braka, no dobro, to sad nije tema...


5. ALI JA *NE VOLIM PEDERE I LEZBE*!!! MENI SE *GADI* KAD IH VIDIM KAKO SE LJUBAKAJU! POMISAO NA DVA MUŠKARCA KAKO SE SEKSAJU MI JE ODBOJNA!!! A TEK TRANSSEKSUALCI, AJME MAJKO!!! TO NIJE PRIRODNO!!! ZAŠTO BISMO TO DOPUŠTALI???


U redu, smiri se, polako, sad ćemo i o tome.

Prvo i prvo, uopće ne bismo trebali raspravljati o tome što se tebi sviđa, gadi i slično. I meni se gade muški koji nose japanke pa bi bilo malo, hm, fašistički da krenem mlatit svakog tko ih se usudi obuć na papak. Možemo čak i "konkretnije" - ima raznih seksualnih akata koji mi se osobno gade. I znaš kaj onda napravim? NE RAZMIŠLJAM O NJIMA! Tko voli, nek izvoli (sve dok su svi umiješani odrasli, pristaju na to itd. - sjećaš se onog iz jednog od prethodih pitanja? - e, to), ali ja ne bum. Ne bum baš ni presretna da mi netko o tome priča. Imam i ja pravo na svoja ograničenja, imaš i ti. Ako ne ide osvještavanjem, u kojem ćeš jednostavno pomisliti "ljudi u seksu vole različite akte I RAZLIČITE LJUDE, to nije moja stvar, nitko im to nema pravo braniti", a onda ajmo tak da jednostavno NE ZAMIŠLJAMO ONO ŠTO NAM SE NE DOPADA, okej?

Mislim, mogla bih ti ja sada tu objašnjavati da je to "gađenje" koje osjećaš zapravo socijalni konstrukt, da NI ONO NIJE PRIRODNO jer, brate mili, u prirodi skače svatko na svakoga sve dok ne pronađu odgovarajući... khm... "modus operandi", ali znamo i ti i ja da s takvim objašnjenjima ne bumo daleko dogurali jer nit ćeš ti shvatiti nit sam ja baš tak ludo obrazovana da to znam do kraja objasnit. Zato ajmo za početak pokušat s filozofijom ŽIVI I PUSTI DRUGE DA ŽIVE, s posebnim dodatkom onoga da NE ZAMIŠLJAŠ ono što ti se gadi. Ko ja s japankama i, štajaznam, seksom s likovima koji nose pelene.

Drugo, ovo s NEPRIRODNIM. Nisu prirodne ni naočale. Ni transfuzija krvi. Ni ZGRADA u kojoj živiš. Nisu prirodni ni ZAKONI po kojima se ravnamo. Ljudi su, generalno gledano, opstali uglavnom zato što su stvorili neke stvari koje NISU PRIRODNE jer po prirodi nisu nit jači nit izdržljiviji od drugih životinja i da se nismo naučili djelomično ODVOJITI OD PRIRODE, priroda bi nas poždrla. Da, da, čak ni tigrovi nisu potrebni. Običan mikrob, virus, bakterija su dovoljni. Da ne govorim o tome kako smo u prirodnom stanju spremni jedni drugima sjekirom raskolit glavu zato što imamo loš dan, pa su protiv takvog prirodnog stanja nastali ZAKONI koji nas od tog prekrasnog prirodnog stanja štite.

Zato oladi malo s tim argumentom NEPRIRODNOSTI. Nije sve što nije prirodno - loše. Dapače.

E, sad, nisam još gotova. Osim što nije sve što je NEPRIRODNO loše, nisam baš sigurna da ti stoji i ta tvrdnja o tome kako homoseksualnost, biseksualnost i ostale LGBTQ+ varijante nisu prirodne. Ne zna se još točno ZAŠTO su ljudi homoseksualni, heteroseksualni, biseksualni itd., ali postoje vrlo ozbiljne znanstvene naznake da ih je većina takva kava jest - od rođenja. Ne svi, postoje isto tako i dosta ozbiljna te utemeljena tumačenja koja tvrde da je ljudska seksualnost FLUIDNA, dakle, može se mijenjati, ali nećemo sad o tome jer... znaš ono, nit ćeš ti shvatit nit sam ja sigurna da znam dovoljno o tome, pa ajmo s onim prvim.

Moj prijatelj, nazovimo ga Rustimir, je peder. Voli za sebe reć da je "gold star" peder, što ti u američkom slengu znači da se nikada u životu nije poševio sa ženom. Ne zato što nije htio probati - kao i većina drugih homoseksualaca, i on je odrastao u patrijarhatu, u onome što zovemo "heteronormativno" društvo (pojednostavnjeno rečeno, i za tebe i za mene - ono društvo u kojem se jedino heteroseksualci smatraju "normalnima"), pa je, naravno, HTIO biti "normalan" i pokušao se seksati sa ženama. Ali nije mogao. Znao je da nije impotentan, imao je, kako da to kažem, REAKCIJE u genitalnom području, ali sa ženama mu nije išlo. Iako je pokušao. Preko nekoliko puta. Na kraju si je jednostavno priznao da ga seksualno privlače samo muškarci. I sjetio se da je, kada je imao šest ili sedam godina, bio zatreskan u istog dečka u kojeg je bila zatreskana njegova starija sestra. Nije to ODABRAO. To je jednostavno bilo tako. Nemoj me krivo shvatiti, Rustimiru NIJE ŽAO što je to tako, dapače, Rustimir je ponosan i sretan gej muškarac, ali nije se jednog jutra probudio i reko: "E, dosadno mi ovo s curama, idem ja bit peder". NITKO to nije tako učinio. Većina ih je shvatila da je gej, bi, trans - isto kao što smo i mi shvatili da smo hetero. Znaš i sam kako to ide. Ne: "O, svijete, ja sam heteroseksualka!" i "Dobro jutro, ja sam lezba", nego: "Zaljubljena sam u Zdravka Čolića" ili "Zaljubljena sam u Lokice". Sad me mlađe generacije neće shvatit, ali jebiga.

Sve u svemu, nisam ja sigurna da to NIJE PRIRODNO. Da, to je seksualna preferencija koja, recimo to tako, donekle ograničava mogućnost razmnožavanja. Ali ni svi se heteroseksualni parovi ne razmnožavaju, pa oko toga ne pizdiš da je NEPRIRODNO. Ajmo onda i ove pustit na miru da se razmnožavaju ili ne razmnožavaju, već prema tome kako odluče, ali im u svakom slučaju prestat nametat tu prirodnost. Ili baš inzistiraš na tome, pa da i Viagru ukinemo?

Naposljetku, moj dragi homofobni prijatelju, shvaćam ja zašto ti razmišljaš tako kako razmišljaš i shvaćam odakle ti takve misli - društvo je jednostavno takvo da te tjera u tom pravcu. Ali čak i ako ti je teško sve ovo gore shvatiti - ajde probaj barem NE MRZITI. Bit će lakše i tebi i drugima. I ja bih te rado pozvala da s nama, LGBTQ+ ljudima i njihovim podržavateljima, prošećeš u subotu po gradu i vidiš da nitko u toj povorci nije vanzemaljac, da su to sve LJUDI. I da su to ljudi vrlo slični tebi. Ozbiljno, mnogo je manje stvari po kojima se razlikujete nego onih po kojima ste gotovo pa jednaki.

Da, njihov odabir seksualnog i ljubavnog partnera drugačiji je nego tvoj.
Ali i oni, recimo, proživljavaju nesretne ljubavi. Proživljavaju i sretne.
Ili, ako hoćeš da budem malo konkretnija, i oni proživljavaju BUBREŽNE KAMENCE. Neki.
I oni moraju zubaru. I oni su nekad lijepi, nekad ružni. Među njima ima krasnih ljudi, a ima i šupaka.
I oni idu u minus na tekućem. I oni su tužni kad im ugine pas.
I oni su ponekad nerazumni idioti kojima ništa ne možeš objasnit jer su zabrijali na neku svoju foru.
Da, da, i oni su ponekad netolerantni. I oni, kada ih stignu godine, moraju piti tablete za tlak, artritis, dijabetes.
I ono obolijevaju od raka. I oni trče maratone. I oni ginu u ratovima.
I oni su katkad pokvareni, korumpirani političari.
Neki se super oblače. Neki hodaju po svijetu ko zadnje seljačine.
Neki su bogati, neki siromašni, neki milosrdni pa daju sirotinji, neki sebični pa sve trpaju u madrac.
Ima ih u svim državama, na svim kontinentima, svih političkih orijentacija, svih oblika, visina, težina.
I oni vole svoju djecu. I oni ponekad mrze djecu.
I oni samo žele živjeti kao "normalni" ljudi.

Ali ako već ne možeš s njima uživati u povorci, ajde ih pusti na miru. Čitaj doma knjigu, pogledaj seriju, uredi vrt, odi na izlet s djecom, prošeći gradom po trasi koju nije prajdovska i šta te briga. To je isto sasvim legitiman stav. Ali baci taj kamen na pod. I te ružne riječi u zaborav. Svima će nam biti bolje.

uhhh to je to, sad mi je lakše
znao sam da će me zvati
"znao" sam (khm ajde dobro malo ipak lažem) nadao sam se da će mi oprostiti
ebga, jesam zeznuo sam stvar, al s njom bio sam iskren
pa sam i rekao da sam zeznuo, i da mi je krivo što je sve ispalo tako-naopako, ali da je to eto tako...
i da ja moram biti tamo još neko vrijeme
pa sad neka sama vidi
da li može sa mnom dalje..takvim..nikakvim
i da, pogledavao sam na mobitel, taj petak, jesam, provjeravao sam svakih 5 minuta
da li je vrijeme za naš vikend ili od svega ipak neće biti ništa
i bilo bi mi žao
no ne mogu od nje tražiti nešto što..
no nema veze, sada više nema veze..
očito je.. oprašta mi
yesss
njen sms-je stigao..želi me vidjeti
sjurio sam se niz to svoje brdo i došao sam
uspuhan, pa i lagano oznojen
jedva pokucavši na vrata sam ušao
ružu koju sam joj ubrao iz svog vrta, stavio sam među zube
meni je zabavno, a ona mi je ionako već nekoliko puta rekla da je "rastapaju" te moje fore
a onda sam iz ruksaka izvadio zeppelinov cd.+dvd
zahvaljivala mi se i govorila.. ma nisi trebao
ali znam da jesam i to sam joj rekao, da zaslužuje svu moju ljubav i pažnju
no
večer je mogla početi, od priča o općenitim događanjima
do priča o meni i ona o sebi te razmišljanjima, strahovima i kako smo još prošle godine u ovo vrijeme..
no nismo spominjali teške teme..pravil smo se da ne postoje..
i ljubili smo se, malo malo..
ne sjećam se da sam se ikada sa ikim toliko ljubio kao sa njom
i da, to traje..i nije mi dosadilo, niti je postalo predvidljivo
kao i obostrana želja a bogme i požuda, želim je i dalje
i kužim da me još želi, iako mi nije jasno kako i zašto..a ja sam ionako lud
a kako je sve bilo neizvjesno do prije par sati, hoćemo li uopće moći opstati
"palio" sam se sve više
i da ljubili smo se, gutali jedno drugo, želio sam je a ona me je ljubila skidajući se nespretno,
ni ja nisam bio bolji
na pol raskopčani, na pol goli
samo sam spustio hlače dolje zajedno sa gaćama, ostavivši noge u nogavicama
prekoračila me je i sjela na mene i rekla ipak-eto, želim te
i ušao sam u nju žudno, odmah, u nju već vlažnu, toplu
uz duboki uzdah zadovoljstva, mira i da je napokon i opet sve dobro
a onda smo zastali..i obadvoje se pogledali u oči
i rekla mi je:.. dugo te nije bilo...
i rekao sam: nisam se usudio...ali sam se nadao
volim te, znaš da jedino tebe volim
na to mi nije ništa odgovorila, već se počela polako dizati i spuštati u mome krilu
a ja sam je obgrlio snažno i zagnjurio svoje lice u njene grudi ..