vještičje kronike

osim što od mene očekuju da budem i samostalna žena i majka, i terapeutkinja svima, i jaka i nježna- dobro sam

kako si
osim što sam raspuštenica ako se razvedem, udavača ako želim brak, stara cura ako ne želim, dobro sam

kako si
osim što mi se Žaljka i crkva petljaju u odluke o mom tijelu, dobro sam

kako si
osim što je CNN otkrio online "akademiju" ma kojoj muškarci uče jedni druge kako silovati vlastite žene, dobro sam

by grofdarkula

je, danas su nam ministri fkt ispali redom biseri

ona, ministrica...nije bila bolesna, ni na listama...ma vidi vraga :)))

jer to je ona preglupa spika, kaj se proteže već godinama i sva je new age....

"kak zračiš, tak privlačiš", valjda.....

idiotarija...kao da neko bira bolest i ono, sam si si kriv, zakaj pušiš, piješ, ma zakaj bilo kaj jedeš
zakaj se ne krećeš, ne planinariš ne vježbaš
ne trčiš maraton..bilo kaj
je viš, zato kaj si takav nikakav, zato si sad bolestan...i sad si si sam kriv takav neodgovoran prema sebi , društvu i ministrici...
ahahahh

blago si nam se


bačić pak veli da je mladima dost 18m2 stana...
da su takvi stanovi u parizu, londonu a u japanu tek...premija
a
ured mu je 18m2...ured..

uostalom odakle mladima i za 18m2 cijene stana,

18m2 x 3,5k eu.... kolko je kvadrat...ili nedajbok da je po 4, 5 k kvadrat- full novogradnja..

od kud im i ti novci...dakle ludilo, na sve strane
+
posvađani sa mozgom

i u tom pogubnom, odurnom zapravo narativu, da si je čovek sam kriv
i za svoju bolest

meni su skroz odvratne i baš schadenfreude... a sve od onih nazovi "kreposnih", nepogrešivih,
koji valjda pol života hodaju po vodi ili samo kaj nisu
a koji utvaraju sebi da im se ništa ne može dogoditi zato što ne puše, ne piju i ne jedu slatko, meso, roštilj, mekiće...
oni si utvaraju da su stvari pod njihovom kontrolom tobož, i da uvijek umiru/razbole se oni drugi,
zato što su sami za to krivi,

pjbt

i to je ista ona ideja koju su nam servirali od devedesetih do danas,....
kad su nam objašnjavali lepo, i odsvud, da smo za svoj neuspjeh, u svijetu profita, mogućnosti, prilika...falšali
i za otkaz na poslu, jer ošla tvornica za kunu, ali kaj , ali kaj, kaj je sami nismo kao radnici kupili...
lepo smo mogli samoupravljati a i dionice skoro džaba, jelte...
kaj se je delalo za skroz skromnu plaću, jer zakaj ne promeniš posao? fkt si uhm glup,? noge ti smrde? ko ti kriv

i sve tak

i da smo si zapraf sami krivi i da je sve tu, pa poglečte, nama na dohvat ruke, kaj ne vidite?
ali se mi taki neuki, nesnalažljivi, tržišno neorijentirani, neobrazovani
načisto ne ponašamo kao uspješni ljudi. poduzetnici, misleći, vizionari i menaĐeri
sami smo sebi krivi.
i ofcrs nema sustav ništa s tim,
ni liječnici, ni liste, ni potkupljivi, ni dopodne te šalje da dođeš popodne k njegovom kolegi privat i odma si kod njega na
redu i obrađen i u postupku
nema veze javno, ej Javno zdravstvo,
nema veze ni ekonomska nejednakost,
ni niš
ni svi ti lopovi, ni banke kaj kupe vrhnje i sam im moraš doć na šalter i reći ne uzimaj mi moje novce za ono kaj je besplatno i reklamiraš da je besplatno, a i zakon ti je odrwedil da mi to mora biti besplatno...
i tak
al lepo nam je i "živimo u najboljem od svih svjetova"


well tnx Arapo :)
.

. uvijek neki Qurac
(pardon my french ili ne)
i da, svega ima, naravno da ima, ali nekak si mislim da me je ovaj gorki kalež
baš mogal i zaobići, ne bi imala niš protiv, opće
i malo sam već umorna od životnih lekcija, karme i svega toga nenadanoga
i da, daaa
moguće je to sve zbog neke “više” svrhe, smisla koji ja ne mogu dosegnuti, pojmiti i
truć bla bla truć
al znate kaj,
jesam, frustrirana sam, jer štenge, jer borovi, jer vrijeme, jer ko bu, kaj bu, kak to bu
i kak bum ja to sve i sa živcima, i sa brigom, i sa vremenom a bormeč i sa nofcima
tak da ni ne pokušavam bilo kaj umanjiti, bilo gde si naći neku utjehu, ionak falšnu
niš od think pink, zasuči rukave, otvori geldtašn, saberi se
i da baš zato ili i zato frustrirana sam, ljuta sam, zabrinuta sam i najrađe bi pobegla
al onda bi me tam gde sam tobož pobegla, ionak grizla savjest zakaj sam to tak sve pustila
iako možda na balearima bi me to malo slabije grizlo
i da, znam, sht happens
al zakaj sada, zakaj meni i zakaj uopće

"Jesus died for somebody's sins, but not mine" # patti smith intro "gloria"

"U tehnologiji ne postoji Hipokratova zakletva. Mnoge odluke do kojih su stručnjaci u akademskoj zajednici, industriji, vojsci i vladi došli od industrijske revolucije pa do danas donesene su na temelju kriterija "možemo li", a ne "trebamo li".
Problem je što] namjera koja pokrene neki tehnološki izum rijetko, ako uopće ikada, ograniči njegovu primjenu i korištenje."

"Kada vidite da za proizvodnju trebate dobiti dopuštenje od ljudi koji ništa ne proizvode;
kada vidite da novac teče onima koji prodaju usluge, a ne robu;
kada vidite da se ljudi lakše obogate na krivotvorinama nego na radu,
a vaši zakoni više ne štite vas od njih, nego štite njih od vas...
Onda možete biti sigurni da je vaše društvo osuđeno na propast."

Spisateljica i filozofkinja Ayn Rand.

da, upravo takav orijentir je oduvijek moja,
uostalom ulica cijela se tako zove, po mojim borovima...
s tim da je u ovoj oluji, vele da se zove “debora” jedan moj bor, zalego, načisto, odustao
majkumu
i usput potrgao izvaljući se i stepenice do ulice ili do mene , kako se uzme,
ideš li gore ili dolje, puta više nema, ni stepenica
zjapi provalija od cca 5-8 metara
pa si na moment sjedeći na toj zadnjoj ko u nietzsche spiki, jer sjediš na rubu
sjetiš da on kaže
“ako čovjek svakog dana stoji na ivici i gleda u ambis, jednog dana će i ambis pogledati u njega.”
a i gelender je skršen...
...
i kak ono, moja kula bjelokosna postala nedostižna, džaba sad tu nešto zlatokosa
ovo je echte i ja sam
damsel in distress
naravno da moj slučaj nema veze sa interventnim službama, izuzetno kužećih
mlađahnih vatrogasca, jer ofcrs ovo nije u njihovoj ingerenciji, jer ne postoji ugroza
ali su se kao vrlo sućutna mlađahna bića, ljudi iskreno empatični silno trudili proniknuti
da kak bum ja gore...
do svoje kula bjelokosne, sada fkt nedostižne
a čujte idem malo okolo
je sklisko je, je strmo je, je nezgodno je, al ako se zauzme stav
stiff upper lips, može se, jer mora se
a i
nemam sad vremena za pošteni slom živaca

glavna spika je vrišššt benzin bu poskupel, i sve računanjanjanja
da koliko bu skuplji rezervoar, i jel se bojite, a ti koji se "boje" su eto svi za volanom, i sami
i hjao
kaj ak se bumo vozili par- nepar ili kak, dajte mi recite kak

(takva je otprilike spika)

jer ejjj auto je najbitnija stvar, voziti se, bez toga mi po njimaa nema života, jer niko nikad ni koristil javni prevoz
i ha čujte, kak si vi to pak mislite, da se ja bum vozila u tramvaju, busu, prigradskom vlaku..kaj got

i ništa ostalo, ni zuc,
a kaj poslkupljenje ne vleče sa sobom..i ostalo, i ono po meni najglavnije jer čujte, znate alooo lumeni. Hrana!!
koliko bu koštala hrana, obična, domaća, kaj bi je trebal ići kupiti, donesti doma, i nekaj od nje skuhati, speći itd

to im je valjda onak, ah ,la croûte de pâté, maria antoaneta sindrom?

ps *

l u svim ovim vijestima je prisutan svojevrsni "metajezik"...jer ak spomenemo hranu, aka skupoću, aka nedostupnost,
...to pali alarm---glad...
e to bu pravi hjoj

Muškarce ne "ubija" feminizam.
Ne ubija ih “woke”.
Ne ubija ih moderna žena.
Ubija ih činjenica da ih više nitko ne mora trpjeti.
To je ta istina od koje se najviše tresu.
Predugo je bilo dovoljno biti muško.
Imati kurac, glasniji ton, malo bezobrazluka, malo ljubomore, malo kontrole, malo “ja sam takav” —
i društvu bi se to prodalo kao snagu.
Kao autoritet.
Kao “glavu kuće”.
Kao muškarčinu.
A zapravo?
Pola tih samoprozvanih “pravih muškaraca” ne zna voditi razgovor bez agresije.
Ne zna prihvatiti odbijanje bez vrijeđanja.
Ne zna biti vjeran bez gladi za potvrdom.
Ne zna voljeti bez da guši.
Ne zna biti miran bez da nekoga pokušava "smanjiti".
Ne zna biti velik bez da netko kraj njega mora biti manji.
I onda dođe žena koja ne šuti.
Koja ne kleči.
Koja ne moli.
Koja ne glumi da je impresionirana vašim jadnim minimumom.
Koja može sama zaraditi, sama otići, sama preživjeti, sama spavati mirno.
I odjednom — kolektivna muška histerija.
“Propast društva.”
“Izgubljene vrijednosti.”
“Žene više nisu žene.”
“Feminizam je uništio sve.”
Ma ne seri.
Nije feminizam uništio ništa.
Samo je ugasio reflektor pod kojim je muški prosjek desetljećima glumio veličinu.
To vas boli.
Ne to što žena ima glas.
Nego to što vas taj glas više ne jebe ni dva posto.
Ne to što žena bira.
Nego to što više ne bira vas po defaultu.
Ne to što žena odlazi.
Nego to što često procvjeta tek kad ode.
E to je onaj nož.
Ne kad te žena zamijeni drugim muškarcem.
To je još podnošljivo za ego.
Najgore je kad te zamijeni mirom.
Kad shvati da joj je život lakši bez tvojih scena.
Mirniji bez tvojih kompleksa.
Ljepši bez tvog ega.
Čistiji bez tvoje potrebe da budeš centar svemira samo zato što si rođen s kurcem.
I onda nastanu statusi o “modernim kurvama”, “bezvrijednim ženama”, “woke glupostima”,
“ženskoj oholosti” i “propasti obitelji”.
Ne, kralju.
Nije ona izgubila vrijednost.
Ti si izgubio popust.
Popust koji ti je društvo godinama davalo.
Popust da budeš osrednji, a tretiran kao bitan.
Popust da budeš grub, a zoveš to karakter.
Popust da budeš posesivan, a zoveš to ljubav.
Popust da budeš nesiguran, a zoveš to ponos.
Popust da budeš emocionalno nepismen, a zoveš to muškost.
I sad, kad se od tebe traži da budeš više od spola —
pola vas se raspadne kao jeftin kurton na lošem argumentu.
Najviše me zabavljaju oni koji traže “pravu ženu”.
Žele nježnu.
Žele ženstvenu.
Žele odanu.
Žele mirnu.
Žele vjernu.
Žele toplu.
Žele “onu starinsku”.
A sami nude nervozu, ego, kontrolu, ljubomoru, nedoraslost, komplekse i karakter od kartona.
Tražiš “pravu ženu”?
Prvo probaj biti muškarac od kojeg žena ne osjeti olakšanje tek kad ode.
Jer tu pucate.
Ne na feminizmu.
Ne na politici.
Ne na “woke kulturi”.
Pucate na istini da više nije dovoljno biti muško.
Danas moraš biti i čovjek.
A tu se previše “alfi” pretvori u uvrijeđene pičkice s mišljenjem.

i kaj bumo poduzeli u vezi toga

a danas je
1.week- we shall win
2. week -we won
week 3. -we are winning
week 4.- send help

tak bi to nekak išlo
...negdje između cvjetanja magnolije i dubokog uzdaha proljeća , uvijek se nađe netko tko će ozbiljno objasniti
kako je baš taj trenutak – latica koja pada, vjetar koji jedva puše i čaj koji se hladi – savršena prilika za haiku...

ofcrs po mogućnosti da je sve u Japanu, jer očito magnolije izvan Japana cvjetaju nekako manje filozofski
ili se to meni čini.

i evo, ne znam, putnici namjernici, domaći živalj svakako
bit će da su oduševljeni Nipponom , i njihovom kulturom, zen budizmom i haiku izričajem..
i cvjetanjem, kao takvim

jer bit će prate ritual
jer i netko tamo u Japanu sada stoji ispod stabla neke tamo magnolije, i gleda u jednu jedinu laticu
koja se drži za granu kao bi li ne bi li, zatreperila
a ako padne – još veća inspiracija.

i ova naša magnolija, ona na Tomislavovom trgu
zapravo nema pojma da je na svakoj drugoj profilnoj na Fb,u
a bogme evo je i u vijestima
ona naime, samo cvjeta,

a oduševljenje prolaznika, i red , i čekanje da se malo raščiste drugi oduševljeni
te probavanje iz kojeg će je kuta uslikati,
da li samu, sa unučicom u kadru, ili,sitnom dječicom, sa/bez ljubimca, ili sa sobom

ona samo cvjeta, ne zanima je kompozicija, kadar, uljepšanje, nema pojma da uopće sudjeluje

u svom tom muvanju, žamoru, ni minimalizam, ni zen, a bogme ni pravilo 5-7-5 nisu za nju - baš nešto

i tko bi od svih oduševljenih selfieslikača odlučio da je evo, ah, kad već nemamo šalicu zelenog longJing čaja
trenutak sada za haiku, jer svi bi tada pametno kimali glavom
i zapisali uz sliku na mrežama nešto monumentalno kao

magnolija cvjeta

srećom i u međuvremenu magnolija mirno nastavlja cvjetati, potpuno ravnodušna prema prolaznicima, fotićima,
selfijima, dječici i još ponekoj četvoronožnoj ljubavi

možda da može rekla bi im svima

-Padni latice, padaj,
samo molim vas,
prestanite brojati slogove..

(1958,. Walter Molino)

ova ekipa kaj čestita osmi ožujka
(ok isti ti čestitaju i prvi svibnja)
umjesto da koriste duboko ukorijenjene internacionalizme, jel se ti ljudi boje da će ih proglasiti nedovoljno hrvatima,
ili božemesakloni srbima,
i zapravo zanima me o kakvom se konkretno tu poremećaju radi?
ne mogu dokučiti, ali izrazito je iritantno...

a i Osma ožujska se slavi skroz drugačije,

nedostaju karanfili, crveni,..:(

i ta riječ.ko F-word jelte
dakle riječ- izraz -ime- Feminizam , i dalje je opterećena stereotipima, desnica ga sustavno prikazuje
kao prijetnju obitelji i “prirodnom poretku”, šta god da to značilo...prirodno, poredak

svejedno- mnoge mlade žene već žive feminističke vrijednosti, inzistiraju na ravnopravnosti, pristanku,
ekonomskoj neovisnosti, pravu na izbor itd što je za čestitati

Noćni marš - pod parolom - “Žene – kičma otpora”.- 10.put zaredom - početak u 18h ispred HNK- Zagreb.

društvo će osuditi ženu koja se ne sređuje
isto kao što će osuditi i onu koja se "previše " sređuje

društvo će osuditi ženu koja ima bore
ali i onu koja je napravila neki estetski zahvat

društvo će osuditi ženu koja se nije zauzela za sebe
ali i onu koja jasno i glasno kaže što želi

Nedjelja dan bez kraja
i bez budućnosti
jer nedjeljom se duže spava i rasteže se ona
jutarnja kava, pa se dolijeva još jedna
manje snena, lijena

nedjelja miriši u kuhinji
kada zveckaju tanjuri i beštek, i čaše se pune
i pričaju se priče, tihe, nebitne
usputne, nedopričane, nedoslušane, ponavljane
jer već je vrijeme za drijemanje

tada nedjelja prolazi u separiranju
po otomanima, foteljama, pred tv-om, u križaljkama
knjigama započetim, obilježenim stranicama
i vrijeme ide, šulja se, gnijezdi se kao mačka
ipak niko je ne primjećuje

a onda sredinom popodneva sve opet živne
jer pet je, i miris kave pobuđuje, jer zveckaju
tanjurići i žličice, i već je serviran
kolač od maka sa preljevom od čokolade
meni molim bez šlaga, hvala

i taman već oko dnevnika, nedjelja je nestala
više je niko ni ne spominje, a bila je tako
ugodno lijena, ničim prevažnim ispunjena
već sobom i ugodama zaokupljena
i opet nigdje njenog imena, jer sutrašnji dan
sa imenom novog tjedna požurio i već namješta sat

ok ovdje je malo onih kaj su mladi, ili mlađi
većina smo svježi nešto ko rosa u podne, ili onak- rosa? kaj bila je rosa? kada?, gde?
pa može i ova tema

well, čula sam, a onda išla i provjeravati, po netu, jer vele naši ministarski i ostali lumeni
- nemere više da se nazove obiteljskog liječnika/liječnicu
i na govornoj pošti ostavi narudžba za uobičajenu mjesečnu terapiju, isto je i sa mailom
ništa sad da se slika i pošalje nalaz specijaliste, pa da ti ona/on pusti uputnicu,za iduću kontrolu ili lijek,
dakle ni rcp više nemeže
????
već ćemo morati hodočastiti osobno, "na noge",
što je posebno zgodno kad recimo imaš nogu u gipsu, ko što imah ja i onak poprilično gadan lom, za operaciju
al si si i malkoc i sexy ko u tarantino filmu (inglorius bastard's) sa štakom, i ugipsanom nogom sa gips peticom :)
izađeš iz traume
i napisan ti je na papiru idući pregled, eventualno i lijek
l vele po nekim vijestima da ne može, njet, ništa, nada.
i onda sve postaje dodatno zabavno,
jer nemreš u auto, jer gips, noga, nemreš pehaka, jer "preporučena pošteda, noga na povišenom, odmarati"
dakle moram ili taxi ili nekoga cimati da me vozi

jer su lumeni prepametni

"početkom 2026. godine. Ministarstvo zdravstva i dalje potiče digitalizaciju, u praksi se dogodilo sljedeće:
Zabrana telefonskih automata: Pojedine ordinacije su, pozivajući se na odluke Ministarstva, prestale koristiti telefonske automate i klasične pozive za naručivanje recepata i pregleda."
jer
Sigurnost i privatnost: Razlog za ovakve mjere često je zaštita podataka i sprječavanje grešaka u komunikaciji.

"

"Liječnici ne žele raditi nelegalno pa su prisiljeni pacijentima ukidati komunikacijske platforme usprkos činjenici da su se one pokazale brze i učinkovite

Brojne pacijente neugodno je iznenadilo što više ne mogu telefonom od svojih doktora zatražiti recept. Taman su se navikli da putem mobilne aplikacije naruče svoju redovnu terapiju, bilo ostavljajući glasovnu poruku ili slanjem tekstualne, a sada se ta praksa ukida. Posebno teško to pada starijim osobama i onima koji žive udaljenije od ordinacija pa im odlazak liječniku nije jednostavan."

"Anketa provedena među četvrtinom svih obiteljskih liječnika pokazala je da od njih preko 80 posto do sada omogućavalo pacijentima naručivanje lijekova putem govornog automata. Oko 55% njih dnevno je primalo 30-60 poziva, dok je 20% liječnika tim kanalom primalo 60-100 poziva, a sve to riješe u otprilike sat vremena." i bla i bla izvor VL

itd itd https://www.vecernji.hr/vijesti/pacijenti-ljutiti-jer-vise-ne-mogu-recepte-
i-uputnice-naruciti-telefonom-


pa me zanimaju vaša iskustva

jel "patka", jel nekaj istina, jel samo zanimljivo zvuči, jer kao sigurnost, a sve je isto?

jer čitam masa njih, ordinacija više ne želi, jer riskira kazne već je politik...ono - dođite nam, jer "sigurnost"
dakle
itko? neko? nekaj praktičnoga zna? doživio, napravio, vidio

pls podijelite iskustva..kaj se sada Mora ili Treba
(pitam za frendicu) :))