parablog

ja sam dama u nevolji.
svoje cijenjene zaštitničke usluge možete ponuditi ovdje.

(oh.
help.)

Link

Link



:D

jeste li ikada igrali "second life"? vrlo dosadna igrica. uglavnom, u toj igri postoji nekoliko soba, od kojih je jedna muzička. prilikom jednog "istraživačkog rada" ondje je svirala jako fina glazba koju kasnije nisam mogla nigdje pronaći unatoč tome što sam se kao trudila zapamtiti tekst. al´ eto, jutros jednu od tih pjesmica pustiše na stojedinici, pa prenosim: Link

predivno jutro, dobro vam jutro :)

kaže bakić: nešto me stalno tjera da salutiram ideologijama i velikim ljudima, zaboravljajući da ponekada pozdravim malu sebe. e ne´š. sretan mi šesti rođendan, da mi sretan šesti rođendan. tako :)

vijesti donose: ako vam netko spamira inbox to znači da vas voli ali ne zna kako bi vam to drugačije saopćio (:D)

sjećaš se kada smo se nalazili kod onog hrasta dolje kod okretišta znaš da je grom udario u njega i da su ga posjekli dan poslije praznika za mene što smo ga proveli zajedno i meni se učinilo jako simbolično što se to dogodilo baš na dan kada smo se čuli zadnji put i izgledalo je danima poslije kao da si više nemamo ništa za reći a ja sam ti tada imala još toliko toga ispričati i da sam okrečila stan u zeleno i da je kralj dobio po njušci radi neke kuje i da je nebo žuto a sunce blu izmislila bih čitav svemir da te zadržim tada možda bih samo zašutjela nakon monologa i ostala tako ploviti satima to mi je najdraže od svega znaš to. danas sam širom otvorila prozore nastambe koju nazivam dom i nedugo potom nosnice mi je zagolicao cigaretni dim sa kata ispod znaš sada kada se po stoti put uspješno odvikavam od cigareta osjećam ga na kilometre. kasnije je netko u zgradi pohao kruh pa mi se učinilo kao da sam kod mame na doručku i kao da ponovno imam deset a onda sam čula glasove dolje sa dječjeg igrališta i ubrzo pažnju su mi zaokupile mlade obitelji sa djecom i ja sam se pitala gdje smo tu mi. zatim su zamirisale svježe oprane plahte i ručnici a ja sam preselila na muzički kanal. Link

sreća moja da nisam razglednica. vječito bih lutala po internetima sa svim tim starim adresama po sebi :)

Link

drage domaćice, domaćini, majke, očevi, žene, muškarci, vrijedne kuharice i kuhari i njihova napaćena svojto. vrijeme je za rekreativni ples po ku´nji prije no što se ručak napravi. dobar izum su te pećnice 21. stoljeća, da bi riječ rekla. sve znaju same.
ajmo.. go go go! ko prvi tita ljubi!

Link

(zajebavam, oprostite, ljubim vas, naklon do poda:)*

.. ako smo mali kada trebamo biti mali i ako smo veliki kada trebamo biti veliki :)



Link

ne znam napisati ljubavno pismo. ako ga i krenem pisati zapletem se u nekakve univerzalne zakone kojima je na kraju jedna jedina svrha i cilj oprostiti i sebi i drugima što nismo znali bolje. pa izgužvam napisano i ciljam koš za smeće. pa tragam bez ikakve pomoćne artiljerije za unutarnjim neprijateljem, pa ga nađem, pa umjesto da mu razbijem nos ja ga izljubim kao brata.. i tako unedogled. ko bosanski lonac. jebote.

ali, sjećam se, tamo negdje oko osamnaeste ljubav je bila i divlja i slatka, ljubav je bila leptirić u trbuhu i zvjezdica u oku, pa bila je čak i diskretno aplicirano ptičje govno na ramenu na putu do škole. jer to donosi sreću. ovako nekako mi je bila interpretirana u rijetkim trenucima sumnje u njezino postojanje: Link

oko dvadeset i treće ljubav je poprimila jednu sasvim novu dimenziju. bila je to ona vrsta ljubavi koja se konzumira češće horizontalno no vertikalno, bila je to ljubav radi koje se hodalo bos po žeravici, o, bila je to ljubav radi koje se moglo povrijediti svakoga tko nije mislio da je o ljubavi riječ, radi koje se moglo i ubiti i raniti, bila je to ljubav radi koje se vozilo stotinu kilometara bez odmora, radi koje se nije spavalo noćima, radi koje se nije moglo niti jesti, niti piti, niti misliti. negdje na putu do zrelije mladosti ostao je spomen na nju, uglavnom u pjesmama koje su napisali drugi, jer su naše nestale u oblaku dima jednakom brzinom kojom dogorijeva šibica.
(taraaaaa: Link :))

oko dvadeset i osme svečano sam se zaredila. Link

sada, u trideset i trećoj, ne vidim što bi ljubav mogla biti sem prepoznavanje sebe u drugome i ne vidim kome bih to mogla napisati ljubavno pismo. jer ako ga krenem pisati, ono će biti naslovljeno na svakoga. tako ti je to, moj alberte. u mirovini sam.

p.s. ako netko vidi onog frajera koji djeluje na žene kao što proljeće djeluje na stabla trešnje, neka mi javi njegovu lokaciju. hvala.

čobanice, ljepotice 'ajmo u planinu
da čuvamo stado kao nekad davno
i da beremo ljubičice moja čobanice.

Link

beskonačni mjesec trajao je točno do onog trenutka kada je jedna crvena kapljica sa drveta zrele trešnje kapnula na bijelo slikarsko platno što ga je slikar ostavio tog utorka oko podneva u voćnjaku zabavljen igrom pjevica što se sjatiše na tek izniklu djetelinu. uvjetovanu strukturu njegovog rada na tom praznom listu ovog puta nije sustigla njegova vlastita priroda, ili stečeno znanje, ili prošlost, već priroda sama. zadovoljno je odložio štafelaj i odlučio sutradan se pozabaviti igrom sjena tik ispod krošnji stare hrastove šume koju je nazivao svojom. "ovu ću sliku nazvati crveno."

Link

jest da je padala kiša, ali onatoč tome (*onatoč: toč na o) bilo je zeleno. sa dovoljno modrog. lijepo je doći doma.

Link

.. poznat i kao festival židovskog filma. do 25. svibnja u kinu europa. pogledati, ako se može.

Link