.

KOJI JAD NAD JADOM....TOLIKO GLUPIH ISPRAZNIH RIJEČI ZBOG JEDNE OBIČNE PIČKE
DA DOBRO STE ČULI..PIČKE...ZAR SE SVE NE VRTI TU SAMO OKO NJE....I ZA NJU
GADI MI SE VIŠE SVE TU....BLJAK OBIČNI ..ŠLJAM OD LJUDI...A I JA SKUPA S NJIMA
POVRATIO BI SAM NA SEBE NAJRADIJE ŠTO SAM DIO OVOG JADNOG SKUPA
BEZLIČJA I MORALA...JADA...FUJ FUJ...

Plivaš ili toneš ...

Što je to s nama i sa životom, u kakve se to konce splićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, što od nas zavisi, i što možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivam doveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku mješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš.

IZVOZ DALMATINACA STARIJE DOBI........unosan posao, jašta!




Vidim po broju posjeta da vas imaaa......fala, falaaa. A ima i mene bogami ljutite...Kako i ne bih , kad vidim čitam i znam , da Dalmatinci starije životne dobi postaju " izvozna roba " u susjednu nam državu Bosnu i Ercegovinu. Nu.....kako i ne bi ?

Stari, jadni, napušteni , siromašni s malom mirovinom , ne mogu sebi osigurati starost u nekim od domova za stare i nemoćne u Splitu i okolici......Nemaju dovoljno love za skupi smještaj , imaju ili nemaju djecu a ako je i imaju , u ovoj besparici ni djeca nemaju dovoljno i preostaje samo jedno:

napustiti ovu divotu od dalmatinske arije, vonja mora , ćakule sa spli'ske rive i šentade i partiti u drugu državu (!) , da bi ih zakucane čavlima opet vratili u postojbinu!

Nije dobro....nije ni lipo........nije ni pristojno od ove države......ali jebiga : ko te pita kad love nema a smještaj košta ka bolji hotel. I to, ako ga dočekaš jer liste čekanja su poduuuugačke.

I tako, neka bar nešto izvozimo , jer sve uvozimo a ni "zaduživanja nisu zaduživanja" nego samo način vraćanja starih dugova...Čiji dug plaćaju Dalmatinci ???

trenutak,, kad se zemlja pod tobom zatrese,, sekunda vječnosti,,,tornado što pustoši dušu,, ruši snove kao kule od karata,,, sunce što obasjava,, ostatke,, ništavila,, traje tek jedan tren,,tren nikad ne zaboravljen,, kad nestaje svjetlost vodilja,, iskra što ti snagu daje,, na korak do kraja,,do cilja,, gasi se nestaje,, ostavljen u tunelu,, bez nade,, osovit se na još drhtave noge,, krenuti dalje,, kako,, povratka nema,, sve je izgubljeno,, jutro,, kako ga odgoditi,, još malo zatvoriti oći,, zaboraviti,, ne,, treba ići dalje,, boriti se,,, trenutak i sve nestaje,, godine,, ljubavi ili navike,, bol,, razdire,, ostaje ,, ne spava,, utjeha,, ne postoji,, tek želja,, ići dalje,, boriti se,, opstati u sivilu svakodnevice,, nada,, tinja,, ne i ona gasi se s dolaskom jutra ,, ,

kad te valovi života odnesu daleko,
sjeti se ovih riječi:
negdje, nekad , netko...

Rodiš se, živiš, umreš. I to je to?
Da, to je to.