Gdje je moje mjesto?

i cijelu vecer razmišljam, i samo mi tuđenice dolaze na pamet. Zar smo zbilja anti F nacija?
 

I
 
Ona još uvijek ne zna
 
Ona se još uvijek boji
 
Ona još uvijek sumnja
 
Ona ne vjeruje
 
Da je prijateljstvo moguće, intimno i iskreno, između muškarca i žene
 
Krije svoje osjećaje, i dobre i loše, i lijepe i tužne, drži ih u sebi, boji se povjeriti, boji se otvoriti.
 
Zašto se boji, da li se boji da ne povredi mene ili se boji da ne povredi sebe.
 
II
 
Ne vjeruje mi jer joj se smješkam kao sto čine i drugi, jer sam ljubazan kao što su i drugi, jer sam muško kao i drugi muškarci koji joj prilaze i misle da je mogu imati.
 
III
 
Dobra je i draga, prema svima, osmjeh ona ima za svakoga.
 
Ali osmijeh je uvijek isti, pristojan, drag, za svakoga.
 
Ne prelazi granicu, kaže, granicu bliskosti, ne tjeraj me da razmišljam, ne tjeraj me da prosuđujem, jer ovako sam sretna, i mirna i znam što hoću.
 
Znaš li?
 
Da li si sigurna u to, da sreća bez strasti postoji.
 
IV
 
Ne vjeruje mi jer osjeća da mi je draga, osjeća da mi nešto znači, osjeća ljubav.
 
Organizam se brani, strano tijelo je tu, tuđa ljubav prijeti, treba se obraniti.
 
Nisi mi brat ni sestra, ni otac ni mati.
 
Tko si ti da me voliš, nemoj, molom te, da me gnjaviš.
 
Ja imam dečka.
 
Ja sam sretna.
 
Baš jesam.
 
Ne voli me ,molim te, ne vjerujem u takvu ljubav, ne vjerujem da voljeti je moguće, drugačije nego što muž voli svoju ženu, nego što dečko voli svoju dragu.
 
V
 
Što je strast?
 
To su jaki osjećaji, to je kad ih osjećaš u drugome, kad ih primaš i kad ih daješ, kad se ne bojiš otvoriti, kad se ne bojiš povjeriti, kad se ne bojiš progovoriti, kad se ne bojiš da ćeš nekog povrijediti niti da ćeš biti povrijeđena.
 
Jer vjeruješ.
 
Vjeruješ da dobro mora biti.
 
Postoje razne strasti, i dobre i loše, postoje razni načini izražavanja strasti, i zdravi i bolesni.
 
I u strasti postoje dobici, postoje rizici.
 
VI
 
Strast?
 
Opet strast, gdje se je izgubila, kako je vratiti, s kim je možeš imati?
 
Kakvu strast?
 
Strast prema putovanjima, prema seksu, prema jelu, prema osobi, prema... bilo čemu!
 
Da li dijeliti strast s nekim znači prevaru?
 
I s kime kakvu strast možeš dijeliti?
 
VII
 
Možeš li sa mnom dijeliti strast prema nama, prema iskrenom prijateljstvu, prema intimi i povjerenju?
 
Možeš li sa mnom dijeliti strast bez straha, sigurna, ne u mene, nego u nas.
 
VIII
 
I na kraju smo opet na početku, nemoj se zaljubiti, vičeš, jer svi ste isti, samo me gnjavite.
 
I ja ne trebam, niti želim, muškarca kojem mogu vjerovati, kojeg mogu voljeti, s kojim mogu razgovarati o svemu, kojeg mogu pitati što poželim, a koji nije moj dečko.
 
Sve ili ništa!
 
Da li mora tako?
 
VIII
 
Da li me zaista ne trebaš?
 
Molim te, ne vračaj me na početak!
 
Ne želim se stalno iznova boriti, sa tvojom sumnjom, izgoriti pokušavajući ti opet biti blizak.
 
IX
 
A što ja želim, pitaš se često.
 
Da li je iskren ili samo dobro glumi.
 
Da li je jak ili je slab.
 
Kakav je?
 
Možda je gad, možda...
 
A ja samo želim dragu curicu, želim blisku prijateljicu, želim osobu kojoj vjerujem, želim osobu koju mogu zagrliti i reći: Divno je što te imam.
 
I želim da i to isto možeš reći, da me možeš zagrliti i poljubiti u obraz, i suzu pustiti od sreće što me imaš.
 
Kao vjernog prijatelja, kao platonskog ljubavnika, kao čistu ljubav.
 
Ne preispituj i ne analiziraj stalno našu ljubav, neka bude što je sada, i neka bude što će biti, prijateljska ljubav, bratska ljubav, ljubav između muškarca i žene...
 
Nije važno dok je iskrena i čista!
 
X
 
Volim li ženu svoju?
 
O da, jako je volim.
 
Nju ne voljeti je grijeh.
 
Ali nisam skroz sretan, možda nikad s nikim neću ni biti.
 
Voliš li ti njega?
 
Vjerujem da ga voliš.
 
S ljubavlju o njemu pričaš.
 
Ali ni ti nisi skroz sretna, ni ispunjena.
 
Nešto nam nedostaje.
 
Ali što?
 
A možda moja žena i tvoj dečko uopće nisu bitni.
 
Možda naše prijateljstvo nema veze s njima.
 
I meni i tebi nije lijepo zajedno jer nam je s njima loše, već jer štekamo, kao prijatelji.
 
XI
 
Možda se zaljubim, možda ne.
 
Možda se ti zaljubiš u što ja vjerujem, a ti ne.
 
U tebe je lako zaljubiti se, u mene je zaljubiti se opasno.
 
O, strašne li opasnosti, zaljubiti se, ne vidjeti jasno i na kraju, možda, čak i plakati glasno.
 
Plakati zbog neuzvraćene ljubavi, zbog bilo čega.
 
Zar je potreban razlog?
 
XII
 
Možda ću plakati, možda ćeš ti, možda i zajedno.
 
Ali to nije razlog da se naše veze bojiš, to je samo mogućnost, jedna od sto.
 
Vrednija je naša veza, ako je prava, ako je želiš, ako ti paše.
 
XIII
 
Ne želim te gnjaviti, ne želim te povrijediti, ne želim da itko strada.
 
XIV
 
Želim naš dio sreće, da ga imamo za sebe, i kad smo sami, i kad smo u društvu, i kad nam je lijepo, i kad nam je teško.
 
I bili prijatelji, bili ljubavnici, bili partneri, želim da nam je lijepo.
 
XV
 
Žalim što nismo jedno.
 

a toliko toga trebam danas napravti. Gubim vrijeme na razbuđivanje. Trecinu života provedemo u spavanju. A u razbuđivanju?

Koliko puta možeš biti u dvoje, a da nikad nisi isti. Znaju li one koje s tobom čine dvoje da ne možeš biti isti jer ni one nisu iste? I da dvoje nije zbroj ni potencija nego relacija. 

Klokan je bio sretno dijete. I koala. Cak i lisica koja je tek nedavno došla u zemlju. Cudnovati kljunaš nije. Nije znao gdje mu je mjesto. U našoj zajednici. Da li je naš. Znao je da nije njihov.
Jednog dan upitao je svoju majku: "Zašto su svu ostalu djecu iz vrtica rodile njihove majke, a jedino sam se ja izlegao iz jaja?"
"Zato što si poseban" - odgovorila mu je majka privivši njegovo malo tijelo uz sebe i nježno ga ceskajuci svajim kratkim šapicama - "Zapamti, ti spajaš dva svijeta, imaš privilegiju razumijevanja i jednih i drugih. Tvoja su oba svijeta i s tobom ona postaju jedan."
I od tada, bez obzira da li se igrao sa sisavcima iz vrtica ili pticama i gmazovima za vrijeme praznika, kod bake na selu, znao je da su svi oni njegovi prijatelji.
Osim onih koji se nisu razikovali od njega toliko po tjelesnim osobinama koliko po svojoj gluposti.