Laprdarij

Trkelja mi se baš. Napravila sam kolač od pudinga i keksa, najbolji kolač po mojoj djeci. Spekla sam hrenovke u pecivu. Kaj god ubacim u pekač, izađe savršeno. Da ne ureknem, ppp!

Dovršila sam treću dolčevitu, tamnocrveni jersey, dobro mi je ispala. Pokrpala sam sinu traperice, ono između nogu, zeznuto, morala sam parati puno toga. A kupila sam super paralicu, presuper pak sam morala krpati i rupu koju sam s njom napravila. Skuhala juhu i rižoto od piletine i u njega naribala ginger. Oprala posteljinu i dio presvukla. Promijenila mrežicu na pipi jer je počela špricati. Jučer išla u Bauhaus kupiti žarulju za kuhinju, cjevastu, i veli - ne proizvodi se više. Kaj? Sad moram mijenjati cijeli sustav, jer ne mogu kupiti samo žarulju. Vrit. Buljim u taj dio kuhinje i razmišljam kakvu rasvjetu sad uzeti? Za koju će opet biti žarulja samo neko vrijeme. Imam jednu lampu s kvačicom i ledicu na njoj. Ugodno svjetlo, to ću zakvačiti na ormar iznad sudopera kao privremeno rješenje. A znamo da privremena rješenja postanu vječna. Pa kaj.

Papige izgleda snijele jaje, šoraju se cijeli dan. Nisu, sad pogledala u gnijezdo. Ali bit će uskoro po simptomima. Imam potražnju za jednim mladim. Valjda ću i ostale udomiti ako ih bude.

Donijela mi susjeda gril tavu od keramike. Blagoslovljena! Obgledavam tu tavu već godinu dana, skupa mi, i veli susjeda neki dan da ima tavu i da joj je prevelika, a ne zna kamo bi s njom. Ja digla prste kao - meni ju prodajte, ionako ju se spremam kupiti. I tak sam nažicala tavu. Ona si je kupila manju jer malo jedu.

Imam bijeli umjetni bor ove godine sa zlatnim nakitom. Bijelo i zlatno. Nježno. Tako mi je došlo. Kći je malo bila začuđena, ali joj se svidio. Sin nije ni primijetio.

Kći mi treba stići iz Koprivnice večeras, čekam poziv. TV mi se ne gleda, večer mi je slobodna, hjtedoh se uvaliti u vruću kadu danas pak nisam stigla. Ali sam se nalupala češnjaka, nešto me grlo zeza. I čaj od majčine dušice. E, to je čaj, diže iz mtvih! Pa čaj od brusnice, crni čaj, i prije spavanja lipa. To je danas od čajeva. Sutra dobivam pošiljku crvenog čaja. Zeleni mi ne ide, svi ga hvale a meni nekak gadno u ustima od njega. I kamilicu ne mogu. Na poslu dobivamo čajeve valjda jeftinije , i dobili kutiju crnog čaja, a svaka vrećica ima okus po kamilici. Joooj! Prvo sam mislila da sam fulala, a nisam mogla jer je svaka vrećica u svojem omotu. A valjda su mijenjali vrstu čaja na traci pa se pomiješalo crni i kamilica. Kud baš kamilica!

Zadnji put sam pila alkohol u Armaniju. Pivu. Ima oko mjesec dana. A prije toga... hm.. hmmm... Sutra bi trebalo nekaj spiti, a veli dragi - ma nee, bumo čajeka.. Dobar osjećaj :) Meni se sad pije kuhano vino, zima mi je. Moji frendovi s mora skuhaju vino i unutra stave kadulju. Prefino! Viš, to bum si sad skuhala. Imam vina, imam kadulje. Ne treba mi niš više.

I tak..

Činjenice o Kolindi (i moje opaske, ako novinari mogu biti pristrani na TV, mogu i ja):

- zadnjih 7 godina živi izvan Hrvatske (taman otkad je počela kriza, pa zna dobro situaciju u Hrvatskoj. Karamarko joj je objasnio.)

- zaposlenica NATO-a, pomoćnica glavnog tajnika, koja je trenutno zamrznula svoje radno mjesto (kao predsjednica Hrvatske vrhovni je zapovjednik oružanih snaga i odlučuje o slanju naših mladih na NATO-va ratišta - tko se tu može pobuniti? - možda je to rješenje za branitelje da ne zgubidane u Savskoj - Osim toga, ako će birati u čijem će interesu raditi između Hrvatske koja ju plaća nekoliko desetaka tisuća kuna, ako, i NATO-a koji ju plaća cca 20000 eura mjesečno - bez poreza + beneficije, koga će izabrati? Osim toga kao Predsjednik ima uvid i utjecaj u tajne službe, dakle NATO Hrvatsku dobija na dlanu, ne mora se čak niti pomučiti malo)

- ima zamrznuto mjesto i u Ministarstvu vanjskih poslova - (da se ima valjda kamo vratiti iz NATO-a. Pitam se koliko dugo se smiju držati zamrznuta mjesta - znači jedno radno mjesto manje, kod mene u firmi postoji neki kraći rok, ne dulje od godinu dana, mislim. Ona je od 2011. u NATO-u. Ajd, valjda za tako važne funkcije postoji dulji 'led' )

- Kao predsjednica može pomilovati (rasteretila bi Remetinec - prvo Sanader, pa redom, brrrrr. Tu je interes HDZ-a veliki)

OPĆE OVLASTI PREDSJEDNIKA RH

Predstavlja i zastupa državu u zemlji i inozemstvu;
Brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti;
Daje pomilovanja;
Dodjeljuje odlikovanja i priznanja propisana zakonom;
Obavlja druge dužnosti određene Ustavom.



OVLASTI NA PODRUČJU UNUTARNJE POLITIKE

Proglašava zakone u roku od osam dana otkako su izglasani u Hrvatskome saboru. Ako smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, Predsjednik može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom;
Raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje;
Može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje smatra da je važno za neovisnost, cjelovitost i opstanak Republike Hrvatske;
Može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja te može biti nazočan sjednici i sudjelovati u raspravi;
Povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika;
Donosi rješenje o imenovanju predsjednika Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskog sabora;
Na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka, može raspustiti Hrvatski sabor, ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun;
Predlaže kandidata za predsjednika Vrhovnog suda kojeg, uz prethodno mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskog sabora, bira i razrješuje Hrvatski sabor;
Ima pravo predložiti promjenu Ustava.



OVLASTI NA PODRUČJU VANJSKE POLITIKE

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike;
Na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu;
Na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Hrvatskog sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija RH u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade;
Prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija;
Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske;
Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske.



OVLASTI NA PODRUČJU OBRANE

Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga;
Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom;
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zaključuje mir;
U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, cjelovitosti i opstanka države Predsjednik Republike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu Oružanih snaga iako nije proglašeno ratno stanje;
Za trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom uređuje sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje;
U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, cjelovitosti i opstanka države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena u redovitom obavljanju svojih ustavnih dužnosti, Predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom. Predsjednik Republike dužan je podnijeti uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom saboru čim se Sabor bude mogao sastati;
Za trajanja ratnog stanja, u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, cjelovitosti i opstanka države, ili kad su tijela državne vlasti onemogućena u redovitom obavljanju svojih ustavnih dužnosti, Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu Vlade i predsjedati tako sazvanoj sjednici Vlade;
Predsjednik Republike daje suglasnost (u skladu sa sklopljenim međunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskog sabora koju predlaže Vlada) za: ulazak ili djelovanje oružanih snaga država saveznica u Republici Hrvatskoj, pružanje pomoći državama saveznicama u slučaju oružanog napada, izlazak ili djelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske u inozemstvu. Također, Predsjednik Republike daje suglasnost za izlazak Oružanih snaga u inozemstvo radi vježbe i obuke ili pružanja humanitarne pomoći te ulazak oružanih snaga država saveznica u Republiku Hrvatsku iz istog razloga.



PREDSJEDNIK I SIGURNOSNE SLUŽBE

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju u usmjeravanju rada sigurnosnih službi;
Za poslove ostvarivanja te suradnje osnovano je Vijeće za nacionalnu sigurnost, kojim predsjeda Predsjednik Republike, a odluke Vijeća supotpisuje zajedno s predsjednikom Vlade;
Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

A tu je link:


Link

Iliti - više od oprosta

Netko nas je povrijedio, žulja nas to, patimo. Taj koji nas je povrijedio možda ni ne kuži da nas je povrijedio iako smo mu rekli. Možda se je i ispričao, onda je lakše. Ali povreda ostaje. I ono - kako mi je to mogao učiniti? Zašto mi je to učinio, čime sam to zaslužila?

Da bismo se oslobodili, trebamo oprostiti, kažu. I to je istina. Oprost ne oslobađa krivnje onog koji nas je povrijedio, nego oslobađa nas od vrćenja jednog te istog po glavi i beskrajnih unutrašnjih monologa i dijaloga.

S druge strane, ako razmišljamo o oprostu, onda smatramo da je taj netko pogriješio, i da postoji nešto za osudu. Povrijedio nas je i mi ga osuđujemo zbog toga. A to je loš osjećaj, osuđivati nekog. Jer i nas često osuđuju a nemamo pojma zašto jer niti smo svjesno imali loše namjere, niti smo htjeli nekomu nanijeti zlo, a opet nas osuđuju.

Srećom, postoji nešto veće od toga. A to je - razumjeti. Dok sam učila za terapeuta puno smo radili upravo na tomu - razumjeti, ući u tuđe cipele. Ne možemo nekomu pomoći ako ga ne razumijemo, ili ga još gore - osuđujemo.

Recimo, nekog osuđujemo zbog nečega. Mučimo se s oprostom i ne možemo. Ali ako se potrudimo da spoznamo s koje je pozicije on napravio to što je napravio, koje je znanje imao u tom trenutku, a kojim se on povredama tada borio, koji su ga strahovi proganjali, postanemo svjesni da bismo i mi reagirali slično da smo u njegovoj koži. I to je taj trenutak razumijevanja. To je suosjećanje. To je empatija. Tu prestaje osuda. I nema se više što oprostiti.

Oslobađajuća je spoznaja da svatko u svakom trenutku radi ono što najbolje zna, i da u pozadini ima najbolju namjeru. Da može bolje, bilo bi bolje. Da razumije, bilo bi bolje. Da se ne boji, bilo bi bolje..

Znam, nisam originalna. Dijelim čovjeka radno na tri glavna dijela: spolni organi/seksualnost, srce/osjećaje i mozak/razum. I sebe, naravno. Važno mi je da sva ta tri dijela budu u ravnoteži, i kod mene i kod meni bliskih.

Nazvala sam ovaj blog tronožac jer je stolac na tri noge najstabilniji, no više mi smisla ima raspored prema čakrama, spolni dio dole, pa srce, pa mozak gore. Što će reći, srce je veza između mozga i seksualnog dijela. Ako je srce začahureno, nema protoka između mozga i spolnog dijela.. Ako zapinje u srcu, onda od spolnog ne dođe do mozga... i obrnuto. Pak sam zaključila da je srce glavno križanje u tijelu, i ako je zdravo regulirano tada promet dobro teče u svim smjerovima.

Kod velike većine dominira jedan dio, drugi kako tako, a treći jedva. Ono, kad je netko hiperintelektualni tip, ali nije u stanju ostvariti emotivnu vezu, pa time ni dobar seks. Pod dobrim seksom ne mislim na vratolomije i maštovite poze, nego seks sa žmarcima po leđima :) Ili je netko sav u spolnosti, i brižan, topao, ali ne može spojiti dva i dva. Ili ima toliko otvoreno srce da je na svim semaforima stalno zeleno pa dođe do krkljanca.. Nit seksa nit razuma, a velika patnja..

Ravnoteža u kojoj ima i razuma, i ljubavi, i strasti, to je poželjno. Dobro izbalansirano..

Prijeo mi se sushi, i kupim u Masarykovoj paket od 18 komada za doma. Bemti firewalls i enkripcije, komp mi šteka.. Toliko mi se prijelo da sam zaboravila svratiti do liječnika usput. Požurim doma, podijelim na 3 x 6 i navalim na svojih 6 sushija. Smažem ih u jednom zalogaju, ajd, u dva.

Gledam onih 12 pak računam, ako pojedem još 2 ne valja, ali 4 već valja, onda svakom djetetu ostanu po 4. Ionako ne znaju koliko ih je bilo. Smažem tih 4 , ali oči ogromne, želudac prazan, računam ja dalje, i smažem još 4. Ostane svakom djetetu po 2. Nek misle da ih je bilo 6. Sad već stenjem pomalo, a fiinii, obožavam sushi.

Stigla djeca i sretna kad vide sushi, ali pitaju: mama, a zašto je tako velika kutija, a imamo tako malo sushija? Eh, priznala ja da sam pojela 14, a njima ostavila po dva, evo, još danas me zezaju. Nisam mogla stati..

Moja mala ovisnost i totalni gubitak vremena, a opet neka vrsta meditacije, je igrica candy crush. Volim te FB igrice jer imaju neki limit, pak se ne mogu navući igrati to satima. Odigram 5 puta što ovisno o nivou traje 5 - 20 minuta, i onda se više ne može dok se ne regeneriraju životi. Svakih pola sata jedan život se povrati. Sad sam na 526om nivou. Igram oko godinu dana. To je ta moja upornost. Ne dam ni lipe za tu igricu, igram koliko mogu i kad mi se da. Nekoliko dana ništa, onda jedan dan odigram nekoliko, i tak..

Ima nivoa koje ponavljam danima, nikako ih prijeći. Prvo mi je zabavno. Onda mi postane naporno. A onda nakon nekog vremena se naviknem na taj nivo, ponavljam ga ne znam po koji put i isključim se. Ponavljam ga dok ga ne prođem, to bude i po mjesec dana. U nekoj fazi osjetim ono - baš mi je dobro na tom nivou, sve poznato, odmaram se na njemu, paše mi to, i pri pomisli da prođem na sljedeći nekako mi se ne da.. ugodno mi u poznatom..

I upravo taj trenutak kad se iz neke neugode ili frustracije zbog nenapredovanja prijeđe u ugodu, valjuškanje u poznatom, taj trenutak mi je zanimljiv! Kako se čovjek može naviknuti na svašta. I kako otupi.

To je život.

(za doručak)

Vozim sinoć kćer na nastup, i kružim li kružim, nigdje parkinga.. Nakon x-tog kruga sjetim se Lujze i njezinog pakriranja, veli ona - počnite vježbati s parkingom. Kako mi je to palo na pamet, ma par sekundi kasnije ispred mene tip izlazi s parkinga i ja se lijepo sparkiram.

Krajem prošle godine gledam film "Tajna", mislim da sam ga podijelila s vama tu, i napravim nešto što oni tamo savjetuju. Da bih riješila svoj financijski problem, napravim print screen svoje Zabe - stanje na računima, i umjesto minusa na tekućem fotomontiram poveću svoticu koja bi mi pomogla da živim bez stresa. To si isprintam i metnem na zid ispred sebe. I zaboravim.

Prije oko mjesec dana shvatim: u siječnju ove godine imala sam priliku dobiti tu svotu koju sam napisala, veliku priliku, ali sam pogriješila u jednom koraku. Ponos mi je proradio na glupom mjestu jer je svotica stigla iz neobičnog smjera. I svotica je otišla.. Nisam tada razumjela da je to odgovor na moju molbu, nisam bila dovoljno smirena da bih 'primila poruku'. A kako sam već jutros zaključila, poruke stižu bez drame, nema crvenih tepiha i lampica, dođu jednostavno i tiho, a na nama je samo da se ne opiremo. A ja sam se opirala..

Hvala Svemiru :)

Prije par dana pomladila sam se, vratilo me unatrag 30 godina. Naime, dogovorila sam se s dragim da idemo trčati. Već se dogovaramo neko vrijeme ali nikako, uvijek nešto preče. I tako napokon - trči on naprijed, a ja ga gledam s leđa, on u jakni, s kapuljačom, sportaš, kao da imamo 20, a meni lijepo :) Istinski sam uživala! Još uvijek uživam kad se sjetim.. nismo dugo trčali, oko pola sata s prekidima, i dogovorili smo da ćemo dvaput tjedno tako..

Trčala ja do unatrag 3-4 godine, i onda nekako prestala. Izvrstan mi je osjećaj kad mi krv procirkulira jer ponekad imam osjećaj da u meni sve stoji, ili da mi žilama teče pijesak. Pitala sam se kako će mi biti nakon toliko vremena sjedenja, no vrati se ta kondicija odnekud i samu me je iznenadilo otkud mi..

Na istraživanja lijeka protiv malarije troši se puno love. Glupo je sad da se nađe lijek koji izliječi malariju preko noći, a nije patentibilan. A i kakakv je to lijek koji liječi u samo jednoj dozi. Niti to nije profitabilno. A i sam lijek je lako dostupan, i jeftin.

Evo linka na film o tom lijeku i liječenju malarije. A niš, procijenite sami komu ćete vjerovati.

https://www.youtube.com/watch?v=5jY2yab0uLc&index=1&list=PL9EC431EE8FE69240


Link

Isprike, link je na engleskom ali je lako razumljiv

Evo i link na pdf knjige na hrvatskom, ako koga zanima.. zanimljiva je stvar

Link

Uče li to ljudi koji rade s ljudima? Hm... Trebali bi..

Promatrala sam leglo svojih ptica. Tri mala ptiča bila, najstariji je najveći pa redom, obično je dva dana razlike među ptičima, što je puno u njihovim ranim danima jer od jajeta do pune veličine treba oko 30 dana. Takoreć naočigled rastu. Napredovali su lijepo, s tim da je drugoizlegnuti bio znatiželjniji od prvoizlegnutog, prvi je izašao iz gnijezda. I kod tako malih priča se već vidi razlika u karakteru.

Najmlađi je bio i najmanji, i sve je štimalo do jednog trenutka u kojem su ga roditelji odbacili. Prestali su ga hraniti i napadali bi ga. Već je dosegnuo svoju veličinu i perje mu je izraslo, ali još nedozreo za samostalno hranjenje. Mi smo se primili njegovog hranjenja, no nije to bilo to. Ptica je kopnila i uginula.

Meni je zanimljiv taj trenutak u kojem su roditelji nešto vidjeli kod tog svojeg djeteta, nešto zbog čega su ga odbacili. Ptica se nije ni po čemu razlikovala od svoje braće, meni barem. Jednako su pokušavali poletjeti, jednako su se naguravali, mala ptica je išla za roditeljima kao i one dvije starije, ali ovi ni čut. Što se to promijenilo? Vjerojatno aura ptice. Nisu je više prepoznavali kao svoje mladunče iz nekog razloga. Možda u auri postoji otisak koji služi prepoznavanju vlastite mladunčadi. Otisak koji se pojavom bolesti iskrivljuje, ili briše.

A opet nije kod svih životinja jednako. Sjećam se neke emisije gdje je majmunčić uginuo, a mama ga je i dalje nosila sa sobom.

Ili ovisi o vrsti bolesti?

A oko 5,5 godina bloga. Da budem u stilu i metnem neki zapis iz prapočetaka, 2009... Evo, našla sam! Moj prvi zapis na blogu:

"danas sam se opet prihaklala na iskricu, uhvatila me nekakva sjeta, usamljenost, došla mi želja da s nekim razmijenim par riječi, pa tko god to bio... klinci su s tatom u brdima, a ja samujem tu u zg... baš me nekako stislo... kad sam se prikvačila javio mi se jedan oženjeni koji je eto u sretnom baku ali je ipak i na iskrici i poševi tu i tamo koju... počeli smo se dopisivati iako ne želim ništa imati s oženjenima, i tako mu ja kažem kako sam usamljena i kako si želim naći nekog - naravno slobodnog, a on meni: da to ne ide preko noći, da moram biti strpljiva, da ovo, da ono, da nije dobro da si to želim!!!... održao mi besmislenu prodiku...osjetila sam kao da je sramota hjteti imati nekog... e, da, i tu sam počela u glavi anallizirati kako ljudi zapravo teško čuju da je netko usamljen i da želi imati nekoga... kaj to nije neobično? možda bi me trebalo biti sram zbog toga? ne kužim, pa kaj nije zdravo htjeti imati nekoga ako si usamljen? imam neki čudan dojam da bi bolje bilo kad bih rekla kako mi je super samoj i kako mi nitko ne treba... jel to zato što ljudi inače ne vole tuđe probleme? ne bih rekla, jer ljudima paše čuti da nekome nije dobro... ili ih svojim priznanjem dotaknem u nešto što sami ne žele dirati?

ljude nije sram priznati da žele recimo ljubavnicu, ili skupi auto, ili kuću prvi red do mora, ili bilo što, ali kad ja kažem da želim partnera, muža, to je sramotno? pa što je tu krivo? trebam se praviti da ne želim? zar je grijeh biti usamljen? ili nije moderno? ili je zarazno? i to mi spočitava neki tamo koji ševi ženi iza leđa? a da sam rekla da se hoću s njim zgaziti, to bi bilo valjda prihvatljivo? kamo ovaj svijet ide, svi su neiskreni, više se cijeni mržnja (ili barem ravnodušnost) nego ljubav, ljudi se zatvaraju u sebe, osamljuju se jer se ne ufaju reći da su sami... trebao bi jednostavno nastati pokret, revolucija, u kojoj bi svi morali imati partnere, gdje nitko ne bi bio više sam, svi bi birali nečije društvo a ne samoću... ja ugibam i venem od usamljenosti, do suicidalnosti... ovako rastavljena uvijek sam treća i ne zovu me ljudi rado... a ni meni nije ugodno među parovima... kao da mi piše na čelu... milijuni usamljenih, a privid je kao da se većina ludo provodi, ima puno prijatelja, poznanika, a drek, svi samuju i vikendima padaju u depresije, piju, seksaju se da zaborave, ne daju blizu svojim srcima, kao da im se nešto i može uzeti... ne žele dotaknuti svoje emocije uopće...

kad je netko usamljen, kao da je mrtav... svi ga zaobilaze..."

Princu Charlesu šivaju odijela na ruke. Tak da mi ne treba endlerica. Rekli mi na poslu jučer da se rastaje od Camille. Nisam baš zadovoljna kako me obavještavaju što ima novog. Ja uvijek sve zadnja saznam. No, išla pogledati koliko godina ima Charles, 48. je godište, mlađi od moje najveće ljubavi. Navršio 66. Pile.

Gledam Camillu, ona 47. godište, starija godinu dana. I idu se rastajati pod stare dane. Sad je on opet poželjni staroženja. Diana je bila rajčica, Camilla je rajčica, i ja sam rajčica. Imam šanse. Rajčica III.

A ja ću sašiti kaputić, rukom. I isprobavat će ga razni, a onaj kojem će savršeno pristajati taj će biti moj princ.