Laprdarij

Veli meni frendica jučer nešto u smislu da kako sam uspjela odrezati ovu posljednju vezu? Jer sam joj rekla da nisam ljuta na njega i da mi je nekako sve ravno.

Moj je stav o vezama da ove tebaju biti 'čiste'. Općenito odnosi trebaju biti čisti, pa i sve ono što čini život treba biti čisto. Jer je to zdravo. Odnosi se trebaju graditi na zdravim temeljima. I čistim. Ok, bili smo s nekim, to nije išlo, ajmo se porazgovarati, vidjeti što je bilo i kako je sada, ima li tu nečega još vrijednoga. Kad mi je moj kavalir nagovijestio da se je nešto promijenilo među nama, rekla sam frendici - prvo ću ga pitati osjeća li još išta prema meni. Ako ne, znam u kojem smjeru treba ići razgovor.

Cijenim što je htio razgovarati sa mnom. Jer muški obično izbjegavaju, gurnu glavu u pijesak i - proći će. Razgovarali smo toliko dugo dok oboje nismo zaključili da smo si sve bitno rekli. Zapravo, palo mi je na pamet, veze bi trebale započeti prekidom :) Jer šteta da se stvari iskristaliziraju tek kad je već prekasno.

Razgovarali smo mi i inače no nismo tako otvoreno. A što jest, ja ga znam izrazgovarati. Kad mi se da. Vidjela sam da nešto nije čisto u našem odnosu, pa sam to obuhvatila sa svih strana i jednostavno istisnula iz njega. Jer, ne lažu ljudi zato da lažu. Nego zato jer im je teško to čuti iz njihovih ustiju. Ili ne žele misliti o tomu. Ne žele 'kvariti'. Na stranu zločesti, no s takvima se ne družim. I onda iz toga - ne želim pokvariti - ispadne grudetina snijega, razorna i neizbježna. Ne lažu jaki ljudi, već slabi.

Nije on lagao da mene povrijedi. Život mu je težak, i jednostavno mu treba bijeg. Odmak. On je od onih koji su formalno slobodni, ali zapravo to nisu. Bilo mu je preteško još i sa mnom o tomu, ja sam bila za lijepe stvari. Ok, sad bih se ja mogla uvrijediti da zašto to nije podijelio sa mnom, da zašto mi nije vjerovao kako ću biti nježna prema njemu, bla.. No, nisam uvrijeđena. Sve to nije bilo usmjereno protiv mene. On nije znao drukčije. Možda nakon našeg razgovora bude otvoreniji prema svojoj sljedećoj.

Kaže Bert, genijalac, da svojim partnerima trebamo dati blagoslov za njihovu sljedeću vezu. Meni je to predivno! Oslobađajuće! I kad sam razgovarala sa svojim ex-kavalirom - na kraju sam mu rekla - želim ti puno sreće u sljedećoj vezi. A rekla sam to jer sam to iskreno osjetila. Sa mnom nije uspio, nadam se da bude sa sljedećom.

Jesam li tužna? Na trenutke jesam. Tužna mi je pomisao da sam opet sama. No, to nema veze s njim. Glavno je da je situacija čista. I idemo dalje..

Kaže Bert. To je najjača sila, i ona pokreće svijet. I to je ok, jer je osnovna svrha života na Zemlji - širenje. Drugim riječima, seksualnost je u funkciji života, seksualnost je sluga i alat života. S pomoću seksualnosti život sam sebe održava i širi. To je nulti zakon.

S druge strane, postoje društvene regule koje pojednostavljuju život u grupama, poput religija, etike, bla. I one su nužne. A svrha tih društvenih regula je upravo ujarmljivanje (koji bi izraz bio dobar? - kontrola? pa i negiranje?) seksualne energije.

Tako društvene regule pokušavaju upravljati prirodnom silom. Neke društvene regule i nisu tako čvrste pa su i ljudi normalniji. Katolička stega je bome otišla predaleko po mojem mišljenju.

I, što bi mogao biti rezultat toga? Ljudi koji bi hjteli, a ne smiju, pa se osjećaju krivima jer žele, i ode psiha u 3pm. Ljudi pucaju.

Gledala sam emisiju na tv o nekom afričkom plemenu. Tamo djevojčice i dječake na početku puberteta pošalju zajedno u neki šator nek istražuju seksualnost. I to je ritual, to je svečanost. A ovi pak smiju sve osim penetracije, tako nešto. Jer je seksualnost sveta stvar. I je. To je sila pred kojom se treba pokloniti, a ne negirati ju. I ako pubertetlija dobije zdravu sliku o seksulanosti, ako seksualnost dobije zdravo mjesto u njegovom životu, nema poslije manijaka, ni fetišista, ni incesta, ni ovih ni onih.

I sad, daj ti odgoji sina ili kćer u današnjem društvu, koje je kao moderno, ali je katolički (ili neki drugi konzervativan) utjecaj jak. I nekakav etički, kojeg isto treba preispitati. Ja nemam petlje poslati svoju djecu s drugom u neki šator, pa nek istražuju, jer nema te podloge ni u mojoj ni u njihovim glavama. I u meni je katolicizam duboko usađen, moja je prednost što sam ga svjesna i prepoznajem svoje reakcije. Što ne znači da mogu upravljati tim reakcijama.

Seksualnost zavrti mozak već negdje s 15, ili prije, a društvena zrelost se priznaje tek s 18, ili kasnije. Nekad su se ženili s 15, pa je i narod bio zdraviji jer se seksualnost upražnjavala. Nije postojao ovaj rascjep kao danas. A to je posljedica prevelikih društvenih zahtjeva, a i predugog ljudskog vijeka.

Evo, po meni je i tom rascjepu temelj mnogih problema. No, teško je u katoličkoj zemlji zagovarati takvo što, poput onih šatora za pubertetlije..

S treće strane, na temelju tog rascjepa tisuće ljudi ima posao, represivni aparati su upogonjeni, psiholozi, psihijatri, i da se makne taj rascjep, društvo bi se urušilo. Ne bi bilo Red Johna, CSI Miami ni sličnih.

...

Sad provociram, ali se toplo nadam da ne budeš povlačila zmazane gaće i iz tog prijatlejstva po blogu.

Kaže Iva. Kaj je Vegi loše? Ili se do te mjere nacugala da leži na podu? Iva iskusna, veli, ne ide dok ova leži. Ustat će Vega kad tad. To ti je kad joj kupuju vina.. Ma, bu se Vega smirila kad padnu promili.

Razmišljala sam jučer o eko sustavima, živom svijetu u njegovoj okolini, koji imaju svoje zakonitosti, i koji su naravno dinamični. Sve je u nekakvim ravnotežama, pa ako se poremeti ravnoteža u jednom dijelu sustava, sustav pokušava to popraviti, i onda obično dođe do poremećaja u drugom dijelu. Kao jedan veliki živi organizam. Koji nema statičnu strukturu. Drugim riječima, nema idealne situacije, sve je u stalnom gibanju. Smrt jednog sustava je nužna za rast drugog sustava.

Jučer pak na Slovinom blogu razmišljam o valutama, zakonitostima u financijama, i zaključim da se to isto ponaša kao jedan veliki eko sustav. Isto je sve u dinamici, nema statične strukture, nema idealne situacije, stalno je neko gibanje. Isto neki sustavi umiru da bi se drugi nahranili. I skužim da ekonomija ima u sebi tu rječcu 'eko'. Ma daj! Nisam učila latinski niti grčki u zašuvarenoj školi, pa mi fali taj dio. I fakat, ekologija i ekonomija imaju isti korijen, eko. Što na grčkom znači dom.

(Imam jednog frenda koji je završio fiziku, pa upisao postdiplomski na ekonomiji. I primjenjuje fizičke zakone u ekonomiji. Jer je sve to jedno te isto. Imponiraju mi takvi ekonomisti. Doduše, iz genijalnih mozgova ponekad ispadnu, čisto radi znanstvene igre, morbidne i štetne ideje..)

Pa bi 'ekologija' značila - nauka o životu u svojem domu. Prekrasno! Sve je naš dom :) Baš me ovo raznježilo. Dok bi 'ekonomija' značila - skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom. Opet - moj dom. Ovo je s wiki.

Pa se pitam: oni koji imaju moć odlučivanja u ekonomiji, i oni koji stvaraju povelike neravnoteže u ekologiji, jesu li oni svjesni da je to i - njihov dom?

Gledala sam neki dan Narubu znanosti, gost je bio Jeffrey Grupp, profesor na američkom sveučilištu, predaje logiku. Tema je bila korporatizam. Tip je faca, rekao je par stvari koje su mi dale misliti. On se fokusirao na Ameriku i američke državljane, na parole koje im se prodavaju i ono što oni ne razumiju.

Recimo, rekao je kako u Americi, a ni nigdje na svijetu ne postoji slobodno tržište. To prosječan Amerikanac ne razumije, i tvrdi upravo suprotno. Tržište reguliraju banke, koje povisivanjem kamata usporavaju gospodarstvo, a snižavanjem kamata pokreću, ukratko. No, to sam već čula u području kako generirati krizu, i obratno. Jer je navodno i kod nas kriza počela tako što su banke povisile kamate. A ja se sjećam da je i bilo upravo tako. Banke i dalje ne snižavaju kamate, dakle, izlazak iz krize nije na vidiku, potrošnja 'stoji'.

Ono o čemu mislim danima nakon emisije je to što je on rekao da privatno vlasništvo ne postoji. Ne postoji nešto što nam netko ne može uzeti. Recimo, nekretnine. Kupim stan, i on je moj. Ali, ja plaćam na taj stan porez. Već sam kupila stan no on podliježe plaćanju poreza. Drugim riječima, ako ne plaćam porez (ili neko drugo davanje u vezi sa stanom), sjest će mi hipotekom na stan. I uzet će mi ga u krajnjem slučaju. Je li taj stan onda moj? Prvo platim da ga kupim, a onda moram otplaćivati da ga mogu koristiti.

Razumijem porez na dohodak. Ne razumijem porez na ono što je moje, i što miruje. Jer kroz porez mi zapravo govore da nije moje. A i kad se prodaje nekretnina, 5% nekretnine nije moje, to država metne šapu na taj dio. Ali ok, i to mogu razumjeti da svaki prijenos novca treba oporezovati, da bi država mogla funkcionirati.

Nekad je bilo i još gore. Sjećam se da su mi stari rekli, kako se nekad plaćao porez na broj prozora koji gledaju na ulicu. Sad ne plaćam broj prozora, ali me oderu gdje god stignu.

Recimo, auto. Kao, moj je. Ali godišnje plaćam porez na njega. Zatim plaćam registraciju i ostale mutne troškove jedanput godišnje. I, sa svakom litrom benzina platim još poreza. Platim cestarinu pri registraciji, a onda svaki put na autocesti još jedanput platim cestarinu. Ako se želim voziti, trebam si izgraditi cestu. Jel. Znači da imam udio u hrvatskim cestama.

Kad bih izračunala koliko od moje plaće ode za poreze i kamate i ostale mutne rubrike (tu spadaju i osiguranja), ispalo bi vjerojatno negdje oko 95%. Jer mi već u startu uzmu oko trećinu plaće. Što će reći da ja radim za to kako bih financirala financijaše koji me onda oporezuju ili mi izbiju lovu na već neki način. Plaćam svoje krvnike.

No, uglavnom, privatno vlasništvo ne postoji. Ma to ja tvrdim već dugo, bolje je biti podstanar nego imati vlastiti stan. Jeftinije je. Ima se veći izbor. Rizici su manji.

...

E, da, još nešto. Razmišljam i o dinamici stambenog prostora koji nam treba. Kad smo mladi i sami, ne treba nam puno. Zatim dođe obitelj, pa treba veći prostor, po mogućnosti i dvorište negdje na periferiji. Pa se djeca prestanu igrati i počnu izlaziti, sad nam više ne treba dvorište, već prostor bliže centru. A onda djeca odu od kuće i opet nam je dovoljan mali prostor.

Pa kaže: kad s nekim stupimo u seksualni odnos, povežemo se na dubljim razinama. I te veze traju. U svaki sljedeći seksualni odnos 'donosimo' i one iz prijašnjih. U današnje vrijeme kad se često mijenjaju partneri nastaje takav auzmeš da se više ne zna tko je zapravo s kim. Već sam pisala o tomu, ne zna se tko zapravo s kim liježe. Jer kad liježem s nekim muškarcem, liježem zapravo i s njegovom bivšom, a i on s mojim bivšim. Krevet je napučen. U kasnijim godinama, i nakon mijenjanja partnera, čistih odnosa više - nema.

Gledajući tako, čišći je odnos u kojemu su partneri dulje vrijeme zajedno, i možda jedan ili oboje šaraju sa strane, no taj njihov međusobni odnos je glavni odnos koji drži sve na hrpi. Ovi sporedni odnosi 'nemaju težinu'.

Neki razvedeni se isto ponašaju kao da imaju negdje taj glavni odnos, kao da su zapravo u braku, a sve ostalo im je usput. Nažalost, oni nemaju više ništa osim iluzije. Ali su zbog GRIŽNJE SAVJESTI, ili nekog drugog osjećaja duga, na neki način lojalni toj bivšoj ili bivšem koji su na pijedestalu i nitko ih ne može dostići. Formalno su slobodni, ali neformalno su itekako zauzeti.

Zanimljivo mi je razmišljati o tomu. Postoji li netko u vašem životu kojem ste tako lojalni? Neka veza koja i nije prekinuta? A sve ostalo je samo usput?

Bilo je to 1979. Išla sam u autoškolu (u Palmotićevoj, mislim da se je zvala Sport) i isto polagala nekakav test inteligencije. Bome se ne sjećam ničeg s tog testa, tj. miješa mi se s nekim testovima poslije. No, tako se test zvao.

Sjećam se da smo nakon toga (ne znam koliko nakon toga) došli u nekakvu dvoranu u koju je stalo 100-200 ljudi, otprilike, fakat se ne sjećam, i ne sjećam se gdje je bila ta dvorana, malo je ličina na kino dvoranu. Ne znam ni što smo radili u toj dvorani, ali je bila puna ljudi.

Sjećam se da je bio neki govor, i zatim je taj koji je govorio pitao, tko je među prisutnima Coco? Ja se iznenađena javim. I veli on meni pred svima, otprilike, "Čestitam, vi ste prvi koji ste riješili test 100% od kad je taj test uveden, a dosad ga je riješilo nekoliko tisuća ljudi!"

Sa mnom je bila sestrična, zajedno smo išle u autoškolu, ona bi mogla potvrditi. Nisam baš u vezi s njom.

Velika većina nas ovdje je došla nakon raspada braka. Oni za koje brak nije i koji nisu stvoreni za brak, njima je ovdje super. Mogu mijenjati partnere koliko god ih volja, nađe se gotovo svakodnevno netko tu na dispoziciji.

A oni pak koji bi htjeli brak ili kvalitetnu vezu, tu prođu loše. Na početku vjeruju profilima, pa ako netko napiše da traži nekog za ozbiljnu vezu, oni misle da je to stvarno tako. Što je rastava svježija, to je pušiona veća. Jer je ovo bajka, poput fotošopiranih slika. Lako je povjerovati u nju - jer nam treba. U prvih 6 mjeseci boravka ovdje na iskrici naleti se na 'srodnu dušu', a onda se nakon nekog vremena skuži da to i nije baš tako. Umjesto nalaženja srodne duše uletjelo se je u ralje jednog od skupljača trofeja. To su ovi iz prve kategorije. Bum! Prizemljenje. I kako tko preživi tu spoznaju. Nakon toga se više ne vjeruje.

Blog je izvrsno mjesto za pecanje. Jer se tu rasprostiremo, zna se o nama, još ako je nekakva pikantna tema, evo svježih žrtava za pozadinske igrače. I blogeri pecaju, ali se uglavnom maknu nakon nekog vremena jer se ovdje svašta dozna pa bi moglo biti nezgodno, i prijeđu u pozadince. Većina pušioničara šuti, ali ne i svi.

Sljedeća faza bloga je - nije moj brak bio ni tako loš s obzirom što se ovdje nudi. Pa počne razmjena recepata, informacije gdje ima što za kupiti. dijeljenje pročitanih informacija, pogledanih filmova, rješavanje svjetskih problema, i tak...

Juicy, a ovako ću ja nakon treninga.. Tvoja je boja bolja :(



Usput, ovo je Kim Kardashian

Posudila sam sliku Ilije čvorovića jer me pika u oči fotošop

Evo njegove slike


I mojeg opažanja gdje im se je gadno omaknulo pri fotošopiranju


Obratite pozornost kako su ženi iskrojili bedro. Katastrofa! A prste rijetko koja ima na fotki jer su rezani, zajedno sa 'viškom'.

Ma ne bi ragirala da nije tu netko napisao kako je čudno da su na jednom mjestu skupili toliko žena bez celulita. Jer je celulit nešto što je otprilike poput kuge. I onda se ovakve fotošopirane fotke uzimaju kao nekakav standard. Bila danas emisilja na tv o tomu, vele - nema fotke u časopisima koja nije fotošopirana. Tzv. thigh-gap, sada jako popularan, svima naprave u fotošopu - vidi i ovu sliku. A curice poput moje pate jer nemaju taj razmak između nogu. I općenito žene pate jer ne izgledaju poput tih nacrtanih.

Ovi koji fotošopiraju vele - ljudi žele bajke. I to mi je ok, ako želiš bajku, čitaj bajku. No, oni čitaju bajku, a onda to prenesu u stvarnost, i to postaje standard ženske ljepote. I takvi se onda muškarci, koji gledaju bajke, zgražaju nad celulitom. A curice pate. Grrr..

Gledam sinjsku alku. Ne znam puno o tom kraju. Evo, ja mislila da Davor Domazet Loso - da mu je Loso nadimak. A to mu prezime. Lijep je nas narod, zgodni alkari :)