...

Zbog tebe i zima toplinu mi nosi
a škripa snijega pod koracima
mrska mi nije,
kao ni inje što krovove rosi.

Ti držiš svu čežnju mog postojanja
u rukama koje pahulje love
i dišeš sudbu neizbježnu-našeg poslanja
dalekim glasom što k sebi me zove.

Pratiš mi stope u bunilu nesanice
i topiš mi ime na vrelom dlanu
krinkom daljine kriješ mi lice
i puštaš da maštam o žuđenom danu.

Kad isplest ću prste s prstima tvojim
i tijelo ti grlit u zanosu sreće
tiho ti šapnut usnama svojim
od ljubavi nema radosti veće.

Uredi zapis

06.11.2011. u 20:36   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

njenom veličanstvu ljubavi osobno

Ti si ona koju slutim oduvijek,
iznikla iz humusa mojih čežnji.
Žeđam za kapljom rose s tvojih
usana
posutih pepelom izgorjelih riječi,
gladan bez mrvica tvog dodira.
Za pogled u kojem vidjet ću
sebe,
razvio bih krila svog uma
i poletio s tobom
u visine modre beskonačnosti.
Duša, ona ista koja zna te
oduvijek kao dio sebe,
nema zavičaj i svaki kutak,
svaka rijeka, drvo, planina,
svaka zvijezda uhvaćena u mreži
ponoćne tmine
njezin je dom.
Ja pripadam cijelom svijetu
i bezgraničnom spletu galaksija
no ujedno i tebi,
koju oduvijek znam, a još lik ti
vidio nisam.
Znam da pritajena čekaš negdje
u trenutku mog beznađa,
kako bi uzela mi ruke i prošla
njima
kroz sazviježđe svoje
bestjelesnosti.
Znam da postojiš u nekom
komadiću vremena
koji bit će moja čestica nade,
moj lijek i atom ozdravljenja.
I kriješ lice velom od latica,
da prerano ne zaronim u tvoje
dubine.
Držiš me u kaležu nespokoja,
svjesna da ćeš morati ispiti te
kapi
i prihvatit me kakav jesam.
I kad razliješ pejsaž svoje divote
po praznom platnu mog života,
a boje se stope u jedinstvo dvaju
bića,
spoznaja o vlastitoj vrijednosti
preplavit će mi dane
i vatrene jezičke usamljenog
sutona,
a pjesme rađat će se same.

Uredi zapis

05.11.2011. u 13:45   |   Editirano: 05.11.2011. u 16:05   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

...

Osjećam nevidljive anđele dok vuku sjene preko livada
i prostiru čulno predivnu večer.
Cerada mekane tmine pokriva ispovjest dana.
Sreća je neopipljiva, realizirana kroz emocije
pomirena u stapanju namjera i želja,
imuna na prošlost i bez pitanja budućnosti.

Danas sam hodao bez njih
kroz transverzalne valove nutrine
stopljen s razlozima perfekcije trenutka,
Sada u konstanti.
U prekinutom brbljanju koraka
stopalo je zašutilo na mahovini
s pokretima u vakuumu kretnji
uzeo sam svjetlost visini
dok se krijepila na površini vode
i nježno je držeći fotonskim dlanom
odveo je kroz sebe do zemlje.
I bili smo Jedno.

Ne boj se boga.
Ne boj se Sebe u pulsiranju bitka.

Uredi zapis

04.11.2011. u 13:06   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

nedostaje mi moj zapušteni Mirogoj



Uredi zapis

02.11.2011. u 19:55   |   Editirano: 02.11.2011. u 20:11   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

...

Ti si žena u sužanjstvu hladne pomirbe s rutinom
školovana na spoticanjima i uzdizanju.
Ja sam rječiti nemir pred tvojim odškrinutim vratima.
Bez očekivanja, s tinjajućom iskrom zjenica

Kroz staklo sam pratio
kako te upija nedostižnost i
apsorbira u lijepo jutarnje sjećanje
dok si nestajala u potrošenom pravcu kretanja.

Koje te tkanje dodira otima zbilji
i uziba u san sjetu pogleda
dok budi znatiželjne trnce žudnje?

Poželio sam te i, znaš,
sinopsis mašte je porazio buku
dok je sedmica tutnjala mostom
a galebovi galamili kod toplane.

Želje i žudnje.
Tako ljudske.
Abecedna začelja emotivnih slovopisa,
ne poznaju strahove.
Nemirno su ostale snivati na dlanu
kojim sam ti drhtavo dotaknuo kožu.

Pošten prema smrtnom sebi,
fair play duha strategijom Erosa
vodi me u vrijeme gdje nestajem u tebi.

Čekanje je tako lakše.

Uredi zapis

02.11.2011. u 19:01   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

kak se objavljuje osobni bankrot?

Ne ovdje nego institucionalno? Ak to postoji kod nas

Uredi zapis

29.10.2011. u 15:47   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

na hladnom kamenu u vrtu

Najčišći ljudski užitak,
simbioza moje prolaznosti i
obnove svevremenskog privida smrti,
bumbari, leptiri, pupovi i ptice,
hedonizam od samog Boga.

Komadić vlastite kreacije
gluh na eho karaktera mase mediokriteta
prekriva bojama blijede sjene sablasti,
odsustvo mogućnosti drugog, boljeg svijeta
i ne da mi da klonem, opsujem one
što su umorili krijesnice dok su im vlastite lomače pustošile dom.
Miris oko mene...esencija iskona

Uredi zapis

28.10.2011. u 20:04   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

vapaj...

Pa kaj nitko na svijetu ne skida "Greenfingers" ?!

Uredi zapis

28.10.2011. u 19:06   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

svinja..ne muška nego za papati

Jel hoće netko kupiti svinjsku polovicu? U subotu bu popila metak...

Uredi zapis

27.10.2011. u 17:14   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

za popišati od smijeha

"Tucker and Dale vs. Evil"

Uredi zapis

27.10.2011. u 14:49   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

istina, jedina

Sve stranke ove jebene zemljice se slažu samo u jednom, da žele ući u EU. Zašto? Zato što su SVI svjesni činjenice da nas oni nisu u stanju izvući iz dreka a narod, narod je mutav i šuti ....i onda me pitaju zakaj sam tužan na slici...

Uredi zapis

26.10.2011. u 19:40   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

filmska preporuka...

Crazy stupid love

Uredi zapis

26.10.2011. u 19:06   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

ajde, kad smo već kod nacija i kvazinacija

Zna li netko sadašnjeg rvata, srba ili bošnjaka koji do rata nije bio Bosanac? nemam zle namjere ali ja ne znam

Uredi zapis

25.10.2011. u 21:52   |   Komentari: 44   |   Dodaj komentar

Sean Bean- uvijek umirući

Je li zna netko film u kojem on glumi zapaženu ulogu a da ga ne ubiju na kraju? Čak je najebao i u game of thrones...

Uredi zapis

25.10.2011. u 20:26   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

edukativno

(-:Link

Uredi zapis

24.10.2011. u 12:07   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar