The restaurant at the end of the multiverse

Večeras je tako prokleto tiho... Srećom, dokopao sam se novog Prodigy albuma i trenutno teroriziram susjede.

"If I was in World War II, they'd call me Spitfire!" ... Neloše.

"Da danas nije 21. nego 15. ili 16. stoljeće, o tebi bi pisali knjige" reče mi upravo frendica. Ne znam trebam li se smijati ili plakati... Srećom, 20-ak radnih serija za noge na današnjem treningu učinilo je svoje i do kraja ovog dana pretvorit ću se potpuno u nekognitivnog zombija. Zombi... mozak... mekano... mljeckavo... puding... Hm, stvarno, imam vrećicu pudinga od vanilije i pola litre mlijeka viška. Živio tijek misli i živjela nezdrava hrana! Mogao bih ići malo piti ovaj vikend; kad već jedem smeće, mogao bih ga i piti.

Već dugo nisam napisao "normalan" blog, pa eto, iako će se i ovaj polako izgubiti u klasičnoj navali raznih šarenih imbecilnosti. No, kako netko reče, ionako svakoga ovdje boli ku*ac za tuđe tekstove. Ovo je samo virtualni fragment moje ličnosti; skriven sam negdje kao digitalni avatar u oazi anonimnosti.

Počinjem se pitati kako bi mi život izgledao da sam u stanju lagati. OK, nije da sam baš _uvijek_ iskren, tu i tamo ću reći neku malu, bijelu laž ili malkice iskriviti istinu ako procijenim da će netko meni drag bespotrebno biti povrijeđen zbog sitnice koju se može izbjeći; pričam o stvarno velikim lažima, manipulativnim. Da sam jednu takvu nedavno proizveo, danas bi mi život bio potpuno drugačiji i vjerojatno bih bio daleko sretniji nego što trenutno jesam. I ne samo ja. Kažu da cilj opravdava sredstvo - u to nisam vjerovao jer zaista nisam takav po prirodi, no kada se po ne znam koji puta desi ovo što mi se dešavalo proteklih dana i tjedana, počinjem sumnjati u ispravnost svojih dogmi...

Što se desilo, pitate se? Greška u tajmingu, još jedna u nizu onih "dvoje se ljudi našlo u krivo vrijeme". Ona se zaljubila u mene i to ju je prošlo baš onda kada su mene počeli hvatati konkretni osjećaji. S njene strane više nema povratka, pogotovo zato što još na neki način živi u prošlosti i nije s njome još prekinula sve veze (što je, zapravo, bio i jedan od faktora mojeg "sporog paljenja"), ali isto se tako ni ja ne mogu vratiti natrag u vrijeme u kojemu smo si "bili dobri". Pomalo je i bezobrazno s njene strane da mi pokušava prodati LJBF (Let's Just Be Friends) foru jer to ne prolazi i to je trebala davno naučiti.

Neću sada naširoko i nadugačko lamentirati o teoriji M-Ž odnosa, ali postoji jedna prokleta istina: muško-ženska prijateljstva ne postoje, osim ako su oboje homoseksualno orijentirani ili ako među njima ne postoji ama baš nikakva psihofizička privlačnost (što me dovodi do pitanja zašto bi se takve osobe uopće željele družiti i provoditi svoje vrijeme zajedno; dakle, ostajemo samo na orijentiranosti vlastitome spolu s obje strane kao jedinoj realnoj mogućnosti prijateljstva između muškarca i žene). Površno poznanstvo, OK, ali ništa više od toga; uostalom, muškarci oduvijek imaju prijatelje, a žene prijateljice. Doduše, žena doista i _jest_ u stanju imati muškog prijatelja jer ima dvije valorizacijske ljestvice, ljubavničku i prijateljsku, no muškarci imaju samo jednu, i na njoj se nalaze samo žene s kojima se može zamisliti u krevetu (na stolu / veš-mašini / podu / haustoru / spuštenom sjedalu automobila / tramvaju / razno).

I tako je sve završilo i prije nego što je doista počelo, ostavivši me da se pitam trebam li početi "razmišljati" manjom glavom, riješiti se svoje lagane androginosti (dakako, psihološke, a ne fiziološke) i ponekad pretjerane senzibilnosti i osjećaja. Pitam se trebam li postati potpuno tipičan muškarac - možda i trebam. Da jesam, ne bih bio tužan kao sada kad sam je izbacio iz života.

Imam otvorenu ponudu za "no strings attached" neemotivnu vezu s dugogodišnjom frendicom. Što me sprečava?

Alone, as I sit and watch the trees
Won't you tell me if I scream, will they bend down and listen to me?

Povijest se neminovno ponavlja.

Umoran sam.

Kako god okreneš, svatko je sjeban na svoj način i svatko je bio i ostao sam. Sukladno tome, vraćam profil na "samovanje".

It was getting a little crowded in Heaven, so God decided to change the admittance policy. The new law was that, in order to get into Heaven, you had to have a really bad day the day you died. The policy would go into effect at noon the following day.

So the next day at 12:01 the first person came to the gates of Heaven. The angel at the gate, remembering about the new law, promptly asked the man, "Before I can let you in, I need you to tell me about the day you died."

"No problem." said the man. "Well, for some time now, I've thought my wife was having an affair. I believed that each day on her lunch hour, she'd bring her lover home to our 25th floor apartment and have sex with him.

So today I was going to come home too and catch them. Well, I got there and busted in and immediately began searching for this guy. My wife was half naked and yelling at me as I searched the entire apartment. But, damn it, I couldn't find him! Just as I was about to give up, I happened to glance out onto the balcony and noticed that there was a man hanging off the edge by his fingertips!

The nerve of that guy to think he could hide from me! Well, I ran out there and promptly stomped on his fingers until he fell to the ground. But, wouldn't you know it, he landed in some bushes that broke his fall, and he didn't die.

This pissed me off even more, so in a rage I went back inside to get the first thing I could get my hands on to throw at him. And oddly enough, the first thing I could grab was the refrigerator. I unplugged it, pushed it out onto the balcony and heaved it over the side. It plummeted 25 stories and crushed him! The excitement of the moment was so great that right after that I had a heart attack and died almost instantly."

The angel sat back and thought for a moment. Technically, the guy DID have a bad day, and it WAS a crime of passion, so he announced, "OK, Sir. Welcome to the Kingdom of Heaven," and let him in.

A few seconds later the next guy came up. "OK. Here's the rule. Before I can let you in, I need to hear about the day you died."

"Sure thing," the man replied. "But you're not gonna believe this. I was out on the balcony of my 26th floor apartment doing my daily exercises when I got a little carried away and accidentally fell over the side! Luckily however, I was able to catch myself by my fingertips on the balcony directly beneath mine. When all of a sudden this crazy man comes running out of his apartment and starts cussing and stomping on my fingers! Well, of course I fall. I hit some trees and bushes on the way down which broke my fall so I didn't die right away. As I'm laying there face up on the ground, unable to move and in excruciating pain, I see the man push his refrigerator, of all things, over the ledge and it falls directly on top of me and kills me!"

The angel is quietly laughing to himself as the man finishes his story. "I could get used to this new policy," he thinks to himself. "Very well," the angel announces. "Welcome to the Kingdom of Heaven," and he lets the man enter.

A few seconds later the third man in line comes up to the gate. "Tell me about the day you died," said the angel. "OK. Picture this," says the man. "I'm naked inside a refrigerator..."

Maloprije sam pomislio na to da se izbrišem s Iskrice.

No dobro, izgubili smo, ništa strašno. Bilo je i za očekivati... Barić je ponovno sje*ao stvar - protiv Engleza, koji su stravično brza momčad, nama bokove drže Rapa(j?!)ić i Rosso od kojih se brže vuku i krepane krave. Šokota je također prespor.

Sad nam treba netko pametan tko će otpiliti sve igrače koji su stariji od 28 i složiti momčad od "klinaca".

Držite mi fige da sutra (ups, danas) naberem nešto vrganja i lisički i da ne podlegnem napadima rojeva Anopheles gambiae.

Zašto Francuzi imaju različite čarape i različite kopačke?

Hvala na prijateljima i prijateljicama koji dođu na kavu u doba kad radni narod već naveliko spava i uz koje je dovoljno samo šutjeti i drijemati :)

Sjeti li me se ona još ponekad?

Procurili su i screenshotovi iz filmića. Vjerovali ili ne, našu Seve Nazionale trpa ni manje ni više nego - Davor Šuker :)

http://www.index.hr/clanak.aspx?id=205151