The restaurant at the end of the multiverse

Kako par SMS-ova može dodatno razveseliti čovjeka :)

http://orsm.net/php/showmemore.php?count=1008&folder=../shite

Još se nisam privikao na rana buđenja, pa kasno odlazim spavati... Eto, četvrto takvo buđenje ovaj tjedan, a ukupno sam prikupio dvadesetak sati sna, što mi je inače bila dvodnevna norma.

I dosadno mi je. Ali stvarno dosadno. Od osam radnih sati, ako tri nešto radim, odlično. Nisam nikada mislio da ću ovo reći, ali želio bih više radnih obaveza :( Trenutno mi nema nikoga u sobi da mi bulji u monitor (još nemam "svoje" računalo i radni prostor), pa mogu malo Iskričariti i pisati ovaj blog pa tako utrošiti 10 od ukupno 480 minuta radnoga vremena...

Maloprije sam kopao po mobitelu, prošao kroz svojih stotinjak unosa i shvatio da ih praktički sve mogu izbrisati. Imam u toj glupavoj, pištavoj spravici kolege s faksa (koji mi više ne trebaju), kolege iz srednje (koje većinom ionako ne volim), neku curicu kojoj sam pred godinu i pol trebao snimiti par CD-ova (ali se ispostavilo da ih ipak nemam u kolekciji, plus to što sam tada bio u nekakvoj vezi pa me nije interesirala :)), i još neke nebitne ljude.

Brojeve onih koji su mi bliski ionako znam napamet. Sjećam se i brojeva svoje dvije bivše, kao i jedne koja mi nije bila suđena.

U principu, jedini je pametan unos u memoriji mobitela onaj moje SMS frendice koja me svaki tjedan bar jednom razveseli nekim kratkim vicem. Zapamtio bih i njen broj da je zovem, ali ostajemo vjerojatno zauvijek samo na tipkanju.

Kako je kod vas? Koliko vas u mobitelu ima brojeve koji vam ničemu ne služe? Na koliko biste nužnih i potrebnih brojeva mogli svesti imenik u mobitelu?

Tetu Starku ubuduće zovem mama Starka.

Vipica mi je prazna.

Danas nisam dobio nijednu poruku.

Dosadno mi je.

Trebao bih ići spavati.

Ako Korkina ni sada ne osvoji olimpijsko zlato, onda stvarno ima peh :(

Život je prepun vrijednih pouka. Primjerice, danas sam naučio nešto iznimno važno: kad ideš na vađenje krvi, nemoj sjesti pored mlade, zgodne plavuše u bijeloj kuti, nego kraj stare čangrizave babe pred penzijom koja je u karijeri "ispikala" na tisuće puta više ruku, pa makar plavuša imala najljepše oči koje si ikada vidio.

Ima li netko ideju kako da se riješim podljeva?

Piece by piece, I release
Once was mine, now undone

Turned blue, like New Orleans
And went down like the southern sun

I still feel you beneath my skin
I am tempted to throw my senses in

'Cause it's easier to fly
Than to face another night of southern sun
And your love is all around

Piece by piece, I release
Once was mine, now I'm done

Turned blue, like New Orleans
And went down like the southern sun

I still feel you beneath my skin
I am tempted to throw my senses in

'Cause it's easier to fly
Than to face another night of southern sun
And your love is all around
In the air, to set me free

To set me free
To set me free
To set me free

You last like a sun, I'm deflated
I am pieces of the wind, unrelated

I still feel you beneath my skin
I am tempted to throw my senses in

'Cause it's easier to fly
Than to face another night of southern sun
And your love is all around
In the air, to set me free

'Cause it's easier to fly,
In the air, to set me free

Sanjao sam te noćas. Dolaziš, zar ne?

Šest dana nakon brijanja nogu još uvijek imam proklete prištiće :))) Srećom, više ne svrbi. Je li se isplatilo? Pa, jest.

In our headlights, staring, bleak, beer cans, deer's eyes
On the asphalt underneath, our crushed plans and my lies
Lonely street signs, powerlines, they keep on flashing, flashing by

And we keep driving into the night
It's a late goodbye, such a late goodbye
And we keep driving into the night
It's a late goodbye

Your breath hot upon my cheek, and we crossed, that line
You made me strong when I was feeling weak, and we crossed, that one time
Screaming stop signs, staring wild eyes, keep on flashing, flashing by

And we keep driving into the night
It's a late goodbye, such a late goodbye
And we keep driving into the night
It's a late goodbye

The devil grins from ear to ear when he sees the hand he's dealt us
Points at your flaming hair, and then we're playing hide and seek
I can't breathe easy here, less our trail's gone cold behind us
Till' in the john mirror you stare at yourself grown old and weak

And we keep driving into the night
It's a late goodbye, such a late goodbye...

Predivno otvorenje OI. Sutra ću definitivno gledati reprizu :)

Ne znam zašto me ovakvi događaji toliko dirnu u srce...

Dakle, dobri ljudi Iskrice, trebam malu pomoć. Potrebno mi je uvjerenje o radnoj sposobnosti, ali nemam pojma što to točno podrazumijeva - pretpostavljam da se radi o nekakvom sistematskom pregledu. Što će mi oni sve pregledavati? Trebam li doći natašte? Također, ima li netko preporuku za neki zagrebački dom zdravlja koji se bavi medicinom rada, a da nije ogromna gužva i da ne čekam satima umirući od gladi? Hvala :)

Moj je počeo ponoćnom kavom, a čak sam spazio i nekoliko padajućih meteorida :)

Baš je ugodno vani, a posebno u ugodnom ženskom društvu...

Pred otprilike pola sata završila je prva faza: brijanje nogu (niz dlaku, zasad).

Prvi su dojmovi izuzetno pozitivni. Tijekom iduća dva dana doznat ću je li ovo bila iznimno pametna ili iznimno glupa stvar :) S higijenske strane trebalo bi sve biti puno lakše; nadam se samo da neće jako pikati i svrbiti i da ću imati volje ponavljati postupak dvaput tjedno :)