The restaurant at the end of the multiverse

Eto, opet ja tražim društvo za kino, tj. "Ja, robot", tek toliko da ne idem sam :)

Ne plaćam kartu za kino, ne očekujem peterosatni razgovor nego eventualno nešto vremena prije ili nakon filma uz kavu (eventualno, ne i nužno, ovisno o raspoloženju; kavu plaćam). Uvjet je ženski spol, starost od 20 do 25 godina, prebivalište u Zagrebu (mislim, ako ti se baš dolazi iz drugog grada, samo daj ;)) i to je sve. Visina, težina, boja kose i očiju i izgled su nebitni; ako ćemo pokušati razgovarati, bitan je intelekt.

Eto. Borite se za mene (hahaha :))

Dakle, osim što se moram brinuti za dvije mačke, sad se moram brinuti i za ježa koji svako malo dođe u dvorište papati i "ukloni" sve Whiskas brikete, popije svu vodu i svo mlijeko.

Mrmlj.

In other news, u vipici mi ostadoše tri Iskričanke, s time da je jedna tu tek toliko budući da je nije bilo od početka lipnja.

Poludit ću. Starci su otišli na more, i sad se ja trebam brinuti za sebe, za kuću nakon radova (žbukanje, gletanje, tralalala) i još za dvije mačke... Velikog sam danas vidio dvaput na par minuta, mali pišonja uporno pokušava ući u drugu kuću, a ne smije ostati sam. Za klopu su dobili nekakve kuhane bubrege, ne žele to jesti. Eto na, beba vani zavija. I što da ja sad radim? Veliki je jadan otkako se ovo malo dlakavo čudo pojavilo jer je katastrofalno ljubomoran i posesivan, rijetko je kod nas, a ja ne mogu stalno paziti kad će se pojaviti... Ako ostavim otvorena vrata svoje kuće, mali će mi ući unutra i vjerojatno napraviti nered...

Želi li netko malu sivo-bijelu macu? Mazna je i razigrana, ali nažalost stvarno mi smeta... Veliki je ipak glavni i pati zbog njenog prisustva :(

Počelo je dobro. Plesno. Veselo. Onda je bilo loše jer mi iz nekog čudnog razloga treća piva *uvijek* iziritira želudac do te mjere da se pitam kad ću je izbaciti van otkud je i došla. Onda je opet bilo dobro. Zatim je uslijedila otprilike dvosatna rupa u sjećanju koja mi je ostavila ogromnu grižnju savjesti i svjesnost da sam učinio nekakvu pizdariju; sumnjam da ću ikada doznati kakvu... Smanjenjem promila alkohola u krvi proporcionalno je rasla ukurčevitost i, kao i uvijek u takvom stanju, prisjećanje svoje bivše s kojom je sve praktički puklo još pred godinu i pol i koju nisam čuo više od godinu dana. Ne u nekom pozitivnom smislu, dakako, već kao podsjetnik na vlastitu glupost i pogrešku - nisam joj nikada opalio i više nego zaslužen šamar... Hodao sam više od sat vremena do kuće, nepovezanih misli, prilično ljut i agresivan, na nesreću dvojice idiota koji su naišli na mene potkraj puta i kojima je bilo zgodno zatražiti moj novčanik. Jedan nije pokazivao neku posebnu namjeru ustati, a drugi je pobjegao slomljenog nosa i arkade... Hm, imam krvi na hlačama... Ma super...

Eh, da, today's fun fact: prskalice kod Importanne galerije pale se oko 4:50 i prilično su pedantne, pa ako im se nađete u blizini, pokušajte pobjeći prije nego što "pokisnete".

Idiotarije li, ne ozlijedim se baratajući sa troznamenkastim brojem kilograma željeza, ali si sjebem gornju glavu tibiasa na haklu s dečkima... Nadam se da nije ništa strašno, jer ako neću moći plesati večeras, buuu-huuuu-šmrc :(((

Ima li netko ideju čime da se pokušam riješiti strija? Dobio sam ih pred koji mjesec na klavikularnoj glavi pectoralisa, tamo prema bicepsu brachii, ali ni to što sam ih dosad ignorirao nije ih natjeralo da nestanu ;)

Neka kremica, ulje, što?

Netko tko se naziva "musica" svako nas malo obavijesti kako je na određenoj web lokaciji nepotpun popis članova Iskrice sa slikom. Bilo bi to možda čak i korisno da taj fejkani nick (koji uopće nije žensko, kad smo već kod toga; bok, Zagi!) na toj stranici ne reklamira vlastite izbljuvotine od sajtova: trenutno the-match i mrezni-marketing, a ne bih se čudio ni da se uskoro pojavi reklama za mojblog...

Elem, ne pregledavajte te stranice (ničemu ne služe, a ionako u pretrazi profila možete specificirati da nađe one sa slikom), a nemojte ni klikati po linkovima i bannerima.

Tvoj profil je pregledan: 1234 puta

Đubre mi prede u krilu. Mogao sam mu do sutra vikati "ne! ne!" i tjerati ga, ali on je došao na svoje. Prvo me propisno izgnjeo (odrezat ću mu kandže ako to još jednom pokuša, časna riječ!), a sad se smjestio u za njega savršenu, a za mene katastrofalno nespretnu poziciju. I još ga moram držati lijevom rukom da ne padne.

You have become
What you have always been
Light flickering arround
Peripheral vision
No words we can speak
Our paths have been chosen
But all trails that we trek
Should lead us back to here because our

Love comes again
Just when I booked in none of her
Love can come again
You gotta believe that
Love comes again
Just when I booked in none of her
Love can come again

Dig within me
Turn all the secret stones
Forests and fields
Breathing with blood and bones
Still no word we can speak
Our paths have been chosen
But all trails that we trek
Should lead us back to here because our

Love comes again
Just when I booked in none of her
Love can come again
You gotta believe that
Love comes again
Just when I booked in none of her
Love can come again

Noćas sam sanjao da sam mala lebdeća kuglica svjetlosti. Bio je to lijep osjećaj, plutajuć i putujuć, sve dok se iz perspektive prvog lica kamera nije odzumirala kroz moje kuglasto glavo-tijelo daleko u svemir. Nestao sam iz vlastitog vidokruga i samo je nedostajao natpis "you are here" koji me prikazuje (ili bar pokušava, jer me nije bilo) u kontekstu Velikog Bezdana. Zaista, scena kao iz THGTTG, a ja nisam (bio) Zaphod Beeblebrox.

Užas... Mrzim buđenja u znoju i puls 140 min^(-1)... Mrzim takve snove... Od njih su gori jedino oni u kojima stalno nekamo trčiš i bježiš, a nikamo ne dolaziš.

A danas je dan koji mi izgleda apsolutno besmisleno. Flegmatičan sam, ali težim agreviranosti i agresivnosti. Samo u glavi, dakako, jer me fizički umor sprečava da odem van i nekoga izmlatim ;)) Do navečer ću valjda skupiti dovoljno snage da se malo pozabavim željezom :D

Pere me i paranoja. Gledam ovdje na stolu u nešto što po većini parametara odgovara fragmentu moje prošlosti, ali nije jednako; neću znati sprema li se dnevna noćna mora #2 kad za nešto više od sat vremena dođem kući i usporedim sve karakteristike... Nadam se da to ipak nije to jer ću u protivnome svojemu noćašnjem snu dodati i glasan vrisak.

Ispričavam se svima koji ništa ne razumiju jer, bogami, ne razumijem ni ja što sam to sve napisao budući da sam spaljen od neispavanosti :))

Hajde znalci, da vas vidim: koliko se vas sjeća "tutn-čk-čk" crtića i koliko vas zna kako se taj crtić zove? Bez guglanja, molim :)

Kažu da cilj opravdava sredstvo.

Nakon što sam svoje sredstvo i svoj put pomno odabrao jučer i danas kako bih došao do željenog cilja, sklon sam vjerovati da je tome zaista tako.

Jest da se ne osjećam najbolje, ali dugoročno gledano učinio sam ispravnu stvar.

Stvari nisu nikada onakve kakvima se čine.

Moglo bi se reći da sam po vokaciji hrčak - volim skupljati stvari i čuvati ih. No, danas sam učinio nešto za sebe nezamislivo: izbrisao sam kompletan ICQ history između mene i bivše i predbivše, tj. ukupno oko 10 megabajta teksta. Ako pretpostavimo da na jednu A4 stranicu pri normalnoj veličini fonta stane 2000 znakova, danas sam "obrisao" pet tisuća stranica teksta. A ako to pretvorimo u knjige (koje se većinom tiskaju u A3 formatu), iznos je 50 prosječnih knjiga. Hm, tko bi rekao da je toga bilo toliko... Sjećanja su s godinama izblijedjela, a sada je obrisana i pisana povijest, kao da ničega nikada nije ni bilo.

Čini se da počinjem drastično mijenjati svoj život, i to mi se neopisivo sviđa. Dobro je. Onwards to the future!

Slušam Power Source: "The music is different here, the vibrations are different, not like planet Earth..."