The restaurant at the end of the multiverse

Ljudice i ljudovi, gdje se vadi putovnica u Zagrebu? Heinzelova, Petrinjska, Velesajam? Mislim da ću idući mjesec malo van iz Rvacke na odmor, zabavu i strankinje...

U jedan od najvećih užasa definitivno spada da doznaš da ti je stara švrljala po Iskrici... Mislim da nije registrirana, ali idući tjedan ću joj obavezno pokušati "srediti" računalo tako da više ne može ovdje pristupiti. Ako ne uspijem, vrijeme je za brisanje svih blogova i ovog profila i za otvaranje nekog u kojem me neće moći prepoznati.

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!

Od ovoga može biti gore samo da se ispostavi da je registrirana i da joj upadnem u account i pročitam podatke :/

Cherrymoon Trax - The House of House
Jens - Loops & Tings
Prodigy - No Good
Humate - Love Stimulation
Raver's Nature - Take it Higher
Marc et Claude - I Need Your Lovin'
Cosmic Baby - Airplay
Jones & Stephenson - The 1st Rebirth
Renegade Legion - The Weeping Waste
Paragliders - Oasis
Alien Factory - Get the Future Started
Dune - Are You Ready to Fly
...

Ovo je treći, četvrti ili peti put (ne brojim više) da sam lagano prehlađeno-virozan u zadnjih pet mjeseci otkako sam počeo raditi...

Ne sviđa mi se to. Nedostaje mi sunca. (I novca, ali to je druga priča.)

************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************************

tralala
abcdefgh

The worst enemy thou canst meet, wilt thou thyself always be.

Nikada mu nije bilo jasno što je Nietzsche ovime želio reći, pogotovo ne sada. Čekao je u mraku, iskoristio razbijenu lampu ulične rasvjete. Magla se sve više spuštala i grizla mu lice i vrat, poput vampira; i on je bio dijete noći, poklapalo se. Čekao je strpljivo i tiho, koncentriravši se na samo jednu misao; ljudi su prolazili dva metra ispred njega, nitko ga nije primijetio, a nije ni on njih - sva njegova pažnja bila je usmjerena na točno određeno parkirno mjesto i dva svjetleća oka koja su svakoga trenutka trebala stići i sklopiti kapke. Nesvjesno je stiskao desnu šaku, nije primijetio ni da su nokti odavno probili promrzlu kožu i da ju je krv počela grijati; promatrao je i čekao. Ljudi su se prorijedili i na kraju nestali, a jedini mu je strah bio da svoju večeras određenu misiju neće moći izvršiti.

Svi su strahovi, dakako, iracionalni.

Adrenalinski šok nije.

Kažu da droge i alkohol eliminiraju većinu inhibicija; to je goli kurac prema tome što ti učini adrenalin. Svijet nestane, ostaješ sam sa svojim objektom pažnje / plijenom, nije te briga. Sve ono primalno, primitivno, iskonsko, prvo, osnovno, skriveno, zatomljeno i izgubljeno odjednom se pojavi, postaneš najjača mrlja u magli postojanja. Alfa mrlja.

Iščupao je i vrata i njega iz automobila.

Krckali su na jednak način.

Ja sam isto neopisivo glup... Idem spavati prekasno zato jer čekam mačka da se vrati iz šetnje pa da ne mora spavati vani u hladnoj kutiji nego meni na nogama...

No, tu je, mogu ići :)

Oh, for the sake of momentum
I've allowed my fears to get larger than life
And it's brought me to my current agendum
Whereupon I deny fulfillment has yet to arrive

And I know life is getting shorter
I can't bring myself to set the scene
Even when it's approaching torture
I've got my routine

Oh, for the sake of momentum
Even though I agree with that stuff about seizing the day
But I hate to think of effort expended
All those minutes and days and hours
I have frittered away

And I know life is getting shorter
I can't bring myself to set the scene
Even when it's approaching torture
I've got my routine

But I can't confront the doubts I have
I can't admit that maybe the past was bad
And so, for the sake of momentum
I'm condemning the future to death
So it can match the past

When I can't confront the doubts I have
I can't admit that maybe the past was bad
And so, for the sake of momentum
I'm condemning the future to death
So it can match the past

Moja mica je zapravo micek.

Izgubio sam danas mačku i dobio mačka.

A baš i ne. Nažalost.

Ex nihilo maeror fit.

np: Audioholics - External Key [Perry O'Neil Remix]

Predivno... Svemir...

Upravo sam dogovorio da mica-maca sutra ide na cviki-cviki... Nadam se da me neće zamrziti :/

My God, my God, why hast Thou forsaken me? (22:1)

Šetao sam večeras... Sinoć... Dugo... Nisam zapravo ni šetao koliko sam hodao. Imao sam prilike razmišljati, sâm u tišini i prije toga kroz razgovor, iako se možda tebi nije tako činilo. Otvorene su neke stare rane, obostrano, nisam siguran ni koliko je to bilo dobro za oboje. Nisi pustila, znaš to i sama. I pogodi što - nisam ni ja u potpunosti. Nešto nedostaje. Možda sam previše ponosan (i glup) da to izjavim, možda tako i ne mislim. Ne znam.

Neće ni tebi ovaj blog biti jasan, ako ga uopće pročitaš, kao ni drugima koji će ga čitati (i vjerojatno sve krivo shvatiti)...

Ti si bar pokušala svoj aktiv (nadam se, rekla si da hoćeš), a meni ego ne dozvoljava pasiv; osjećao bih se kao da to traži nastavak sumornosti o kojoj smo pričali u Tkalči pred nekoliko sati. Trebao bih to učiniti, vjerojatno je ljudski, ali sam u tvojoj situaciji tišine, lakše je. Mislim, ne želim ništa više od izricanja tri obične riječi, no siguran sam da će biti protumačene krivo. Stoga ih i ne izričem. Možda nisam dovoljno hrabar. Možda nisam pustio. Možda nisam dovoljno jak. Možda se nisam u stanju nositi s kratkim, jakim nemirom već moj mazohizam izbija na površinu i prihvaća loša sjećanja kao neizbježna i vječna. Možda.

Ironično, zar ne?