Gadan san?!

Legao sam nekako sav ukomiran iz tko zna kojeg razloga, na winampu su se vrtili Alice in chains i Bush. Zadnje što sam čuo je Heaven beside you. San je počeo baš zanimljivo, ja i par prijatelja se nalazimo u šumi i mičemo nekakve grane da bi imali sigurniji spust bikeom, valjda. U tami među drvećem spazim kojih tri - četiri lika, sa kukuljicama preko lica. Tipa onakve kakvu Smrt uvijek ima na slikama. Dolaze do nas jedan napada mog prijatelja, vidim da taj nije kao ostali, drugi ga testiraju. Nekakav osjećaj, ne straha nego spoznaje da će se dogoditi nešto loše, me obuzima. Uzimam granu i napadam tog tipa i odjednom je predamnom lik, visok, mršav, piercan po licu. Prislanja mi cijev plavog shotguna na čelo, osjećam ju kao treće oko. Zatvaram oči i u meni se bore sreća i strah. Mijenjaju se iz sekunde u sekundu. Odjednom čujem pucanj i osjećam tupu bol kako se kreće od čela uokolo po lubanji, pred očima vidim bijele točke kroz koje prolazim tako brzo da se stvara iluzija crta, nešto kao warp u Star treku. I u tom trenutku se budim... Čitav dan sam u komi zbog toga, ne prođe minuta da se ne sjetim. Koma, to mi se još nije dogodilo.  Možda sam napokon puko????