Mic, mic...

...polusnena, puše bura, izlazim u spavaćici na prednju terasu i isti čas mi dolazi u susret, Ksenica, proteže se, negdje je spavala u blizini i vrebala trenutak, kad ću se pojaviti na vratima...vrijeme doručka...a nije ni čudo, jer joj je trbuh ogroman...a i apetit...
...ova se cura treba poroditi svaki čas...veliki trbuh, na malom tijelu...mora da je i naša Mrljica tako izgledala, jer je sigurno, da je i ona imala leglo, najmanje jedno, jer je tada već imala godinu dana, kad smo se mi ovdje srele i zaljubile, a mačke se u divljini počnu pariti, najkasnije sa 6 mjeseci...uzmimo u obzir, da je bila mala i zakržljala...svejedno sada, jer smo nju dali sterilizirati na licu mjesta, jer se dala uhvatiti, prije nego je otputovala u Ameriku, ostvariti svoj američki san...

...dajem joj konzervu, jako voli, jer ima i malo graška, iako, po koji graškić ostane na tanjuriću...ispadne iz usta...inače, imam cijelu seriju mačjih tanjurića, sve jedan ljepši od drugog, porculanski tanjurići, iz tko zna kojih rasparenih servisa, koje redovno perem vani, sa šmrkom, da ne opterećujem septičku jamu, s otpadnim vodama...

...Ksenica odlazi, nakon što smo se pomazile...začudo, ja ju mogu dirati, ne grebe me više...valjda se više ne boji...iako sam još uvijek oprezna, sa Ksenom, nikad ne znaš te autistične mace...ili su samo prestrašene, jer su ih tjerali...odlazi negdje...u zadnje vrijeme vidim aktivnost, u smislu proučavanja prostora i terena, čak je bila u kući, u spremištu...valjda traži sigurno mjesto, za roditi...ali svakako neće u mojem spremištu...

...zatvaram vrata, kadli se pojavljuje Žućo....moj dragi mali dečko, koji se jaaako voli maziti...iako, jučer je bio jako bolestan, nije htio niti jesti, imao je strašni proljev, vidjela sam mu šupkić sav crven i natečen, a bio je i nervozniji nego inače, iako se još uvijek htio maziti...
...e Žućo je opet gladan, ali ne jede prije nego dobije dozu maženja...inzistira na draganju, mali siledžija...onda sam mu dala zdjelicu, punu suhe hrane, bolje je za proljev od konzervica...dosadan je, samo bi se mazio...mazim ga, perem ruke, pa opet mazim, perem ruke i tako redom...već mi je dosadio, ja čučim, a on se baca da ga dragam po trbuščiću, baš mi je neugodan, taj čučečki položaj...on mi izgleda, kao jako mlad muški mačak, još totalno nerazvijen, s velikim nezgrapnim šapama i mršavim tijelom...ali, nikad ne znaš ovdje, kod mora, u mediteranskoj makiji, pod tim ekstremnim uvjetima, oni su preko zime, više gladni nego siti...ali sam sigurna, da je nešto u rodu s Mamicom, jer je tako mazast, a ona je proizvodila takve primjerke...to bi značilo, da je i Mrljici u rodu...

...Renata dolje hrani, macu (koja se pojavljuje već godinama), crno bijelu, Sekicu No.2, jer je No. 1 umrla prošle godine (pisala sam Blog o njoj)...ova je isto mazasta, ne jede bez maženja, a Renata ju je sasvim posvojila...
...ima razmuljane i isisane sisice i to sve, mora da hrani dosta mačića, a čini se da joj trbuh opet raste...tko zna šta će biti sa svima njima...mi se uvijek nadamo, da im trbuh raste od puno hrane, ali u srcu znamo, da su trudne...grozno, a ne možemo ništa poduzeti, jer ju ne možemo niti uhvatiti, a kamoli odnijeli na sterilizaciju...a i uvijek su trudne.

...u jednog žuću, bio je mazast i nakon što se najeo, došao mi se umiljavati...a divlji macan, ničji, više gladan nego sit...ali maza

...koje inače normalno rijetko srećeš ovdje...valjda misle, ako su pokraj morskog psa, postaju sami, morski psi...ali ja mislim, da su to ipak, samo male ribe...da ne nabrajam, koji su...ne moraju neminovno biti adoratori, mogu i pljuvači (ali i to je jedan znak obožavanja, jel tak')...pojave se, kao one pilot ribice oko morskog psa, stalno i uvijek...

...ja nemam niti jednog takvog...moram si napisat 10 godina manje u profilu, možda se koji prikrpa...

Link
Link

Link

Link

...Ilica, od 10 - 12 dopodne, ljudi udaraju kišobranima, bezobzirno, tu i tamo prođe koja šminkerica u mokrim cipelicama...dosadno, za popizdit...
vidim Horvatinčića u Jurišićevoj i pitam se, zar taj još uvijek jaši slobodan (ali ja, kao da sam došla iz Amerike, čudim se ko' pura dreku)...
hodam pješice od Iblerovog, preko Trga do Frankopanske, zavirujem u skoro svaku trgovinu, da pohvatam zadnje trendove (ali ništa, kod mene osobno više trendova, nego u tim Zarama i H&M-ovima), vraćam se istim putem...
u Jurišićevoj osjećam poznati miris, i tako valjda već pedesetak godina - isti...zato se spuštam u Mimice i kupujem ribice s jednim kruhom i Fantom, za tamo, a jedne lignje za van (lignje zato, jer su mi oči veće od želuca)...
kupujem na kiosku novine, da se pod hitno upucam u političku i inu hrvatsku svakodnevnicu, usput vidim Dylan Doga i Alan Forda, kupujem po dva, od svakoga...pročitat ću ja, a odnijeti ću i kćeri tamo daleko, kad se budem vratila...uvijek naruči...
i tako, vraćam se kući, usput kupila i neke druge stvari, koje mi trebaju i opterećena vrećicama, uputila se prema stanu...

Link

...gayovi ili oni primitivci, koji ih napadaju...tko tu u stvari razbacuje novac...da nema idiota, koji ih napadaju kojekako, ne bi trebala niti tolika zaštita, pa niti prema tome, toliko trošenje zajedničkih novaca...zato, nek se malo zapitaju oni, koji tvrde suprotno, da je to zbog gayova...čitam diskusiju na fejsu...

Djelomican c/p iz Jutarnjeg lista:

Danas je široko prihvaćeno da se određeni postotak ljudi bolje služi lijevom nego desnom rukom, a bilo je vrijeme kad su takve izopćavali ili ih čak pokušavali promijeniti vežući im ljevicu na leđima.

Crkva, koja je onda, kao i danas, usrdno poticala svakovrsno barbarstvo, lijevu je ruku nazivala đavolskom i nečistom. Homoseksualnost i nelagoda koju ta pojava izaziva u dijelu društva u cijelosti se, jedan kroz jedan, može preslikati na nekadašnju diskriminaciju ljevorukih, piše za Slobodnu Dalmaciju Ante Tomić.

Lezbijke i pederi su, za početak, u jednakom udjelu prisutni u svim kulturama i civilizacijama, kroz cijelu povijest čovječanstva, upravo kao i ljevoruki ljudi. Pod dva, činjenica da oni postoje nezavisno o društvenim prilikama, običajima i odgoju, nesumnjiv je dokaz da je ta sklonost, kao i ljevorukost, urođena, a ne stečena. Pod tri, homoseksualnost se, baš poput nekada ljevorukosti, drži neprirodnom i nečistom te se proganja ili, kao, pokušava izliječiti.

I napokon, pod četiri, kao što smo prihvatili i ne nalazimo ništa zazorno ni zlo da netko piše ili jede lijevom rukom, razumno je prihvatiti jednostavnu biološku datost da neke od nas tjelesno privlače osobe njihova spola, da oni pritom ne čine ništa neprirodno, nego upravo naprotiv, odgovaraju zovu svoje prirode i zbog toga nisu nakaze i čudovišta, već ljudi kao i mi.

Ne znam poznajete li kojeg homoseksualca. Ako i poznajete, lako je moguće da ste ustuknuli pred saznanjem što je on zbog one mučnine i odvratnosti koja okružuje ovaj društveni tabu.

Niste željeli čuti njegovu ispovijed, pobjegli ste i kasnije mu digli pozdrav, a on vam je zapravo želio kazati nešto što vam je vrlo blisko i ljudski, nešto što ste i sami nekad zacijelo iskusili, a to je onaj strašni osjećaj odbačenosti. Svaki je od njih pedera i lezbijki, otkrivajući svoju seksualnost u onim adolescentskim godinama kad je svi otkrivamo, bio užasnut kad je shvatio da je drugačiji.

Bio je ispunjen tjeskobom i panikom u društvu heteroseksualnih vršnjakinja i vršnjaka, nesretan i jadan što je u biološkoj lutriji baš njega dopao taj listić. Da može, svaki bi ga od njih tada, s četrnaest ili petnaest mijenjao za onaj pravi, heteroseksualni listić.

Da ima pilula koja će ga učiniti jednakim ostatku razreda, homoseksualni bi je adolescent bez razmišljanja progutao, a mnogi bi to učinili i kasnije, jer su čitav život u nepomirljivom sukobu sa svojom istinskom prirodom. Homoseksualce se često prikazuje obijesnim i nezasitnim osobama koje otvoreno i besramno udovoljavaju tjelesnim nagonima, no istina je upravo suprotna.

Mnogima je od njih ta stvar prokletstvo, kriju je i potiskuju opterećeni socijalno uvjetovanom krivnjom i sramom, a oni najnesretniji se i gade sami sebi, ne manje nego što se gade vama. Biti homoseksualac, da skratim i rezimiram, obično znači imati sranje od života, naročito ako živite u jednoj bijednoj, zatucanoj zemlji kao što je ova naša.

...misli, da ga nitko ne vidi :)))

Link

Link