Na putu prema svjetlosti

Želja tišine

Neću vam poželjeti sreću, jer ljudi o sreći razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet ću vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do tišine u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni.
Mogao bih vam poželjeti mir (da, to vam od sveg srca želim!), ali kako ćete ga postići ako ne poznate tišinu koja se nalazi u vama? Zato vam želim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tišinu u vaš život. Jer, mir prati tišinu kao jutro Sunce.
Kad bi vam moja želja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas očekuju, snažno bih vam poželio upravo to! Ali, snagu vam nitko ne može dati, ako ju vi sami ne pronađete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. I zato vam želim da ove godine pronađete to mjesto. Kad to učinite, bit ćete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg postignuća.
Ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo novaca, jer to još nikoga nije usrećilo. Umjesto toga želim vam obilje tišine, jer tišina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tišine, pa kako bi onda vaše potrebe iz toga bile izostavljene? Tražite radije tišinu, tražite tihi izvor u sebi samima, a ostalo će vam biti nadodano.
Mogao bih vam poželjeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer vaša mudrost dolazi iz tihog središta u vama. Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu tišinu. Radije nju tražite, a vaša potraga će sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla vas.
Radosti i veselja ste željni? Ako posječete voćku, kakvu radost možete očekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tišina u vama, vaše je korjenje. Želim vam da se nikad od njega ne odvojite. Želim vam živu tišinu; njegujte ju svakoga dana, pa će i vaši plodovi pjevati pjesmu radosti.
Bilo bi lijepo poželjeti vam zdravlje, ali to je prazna želja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani vaša postignuća i donosi vam radost, hrani i održava vaše tijelo. Ne činite sebi ono što korijen ne bi činio granama svog drveta. Slušajte svoje tijelo jer ono vam stalno šapće riječi zdravlja. Želim vam dovoljno tišine da čujete taj šapat.
I na posljetku, ona najveća od svih želja – želja da u vašem srcu živi ljubav. Možda niste primijetili, možda sam vas zbunio, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, što je ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, čisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tišinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tišini.
Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: tišinu.

Ne zanima me čime se baviš u životu!
Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s
onim za čime tvoje srce žudi?

Ne zanima me koliko ti je godina!
Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala
zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog pustolovine koja
se zove život?

Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s
mjesecom.!
Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge,
jesu li te izdaje u životu otvorile ili si
se skrutio i zatvorio iz straha od dodatne
boli?

Želim znati možeš li sjediti s boli,
mojom
ili svojom,
a da se ne pomakneš kako bi je skrio
ili umanjio
ili sredio?

Želim znati možeš li biti s radosti,
mojom ili svojom,
možeš li plesati s divljinom i
dopustiti da te zanos ispuni do vrhova prstiju,
a da nas ne upozoravaš
da pazimo,
da budemo realni,
da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića?

Ne zanima me je li priča koju meni pričaš
istinita!
Želim znati možeš li razočarati drugoga
kako bi sebi ostao vjeran;
možeš li podnijeti da
te drugi optužuju za izdaju,
a da pritom ne izdaš svoju dušu,
možeš li biti bez vjere
i uslijed toga pouzdan?

Želim znati možeš li vidjeti ljepotu
čak kad nije lijepa
svaki dan, i
možeš li iz nje crpsti svoj život?

Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom,
svojim ili mojim,
i ipak stati na rub jezera i srebrnom
odsjaju punog mjeseca viknuti;“Da!“

Ne zanima me
gdje živiš i koliko novaca imaš.
Želim znati možeš li ustati,
poslije noći duboke žalosti i očaja,
izmučen i uništen do srži,
i učiniti što se mora kako
bi nahranio djecu?

Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospio dovde.
Želim znati hoćeš li sa mnom stati
u središte vatre,
a da pritom ne ustukneš?

Ne zanima me ni gdje, ni što, ni s kim
si učio.
Želim znati što te hrani
iznutra
kada sve ostalo nestane!

Želim znati možeš li
biti sam sa sobom i
sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine?

Oriah Mountain Dreamer, iz knjige The Invitation (Pozivnica)