Istrošeno

Koliko žrtve i odricanja,a na kraju-0...nikakav rezultat,drugi beru vrhnje,a ti,bez ljubavi i uvida što je to život,ljubav,plutaš sve dalje i dalje...zaboravio si,predao se potpuno radu i svijet gradio oko njega.Još da je imalo kakvog smisla,dapače.Imaš sve,ali ono što ti je neophodno,ljubav,gorka i  slatka u isto vrijeme,razlog...jedini razlog da postojiš,ponovno je pobjegla daleko.Sve bi možda i bilo u redu,došlo na svoje mjesto i donijelo ono malo sreće,energije i razloga za dalje,ali ne.Dvojbe,drugi na prvom mjestu,nesebičnost,pomaganje onima koji zaslužuju i onima što iskorištavaju...naravno,daju svoj rezultat i ostave posljedice.Možda ovo nekom i pomogne,da ne upadne u istu zamku i uništi život,kao ja.Nisam pisao dugo...vidi se,zar ne?MOže li neko zamisliti,ako se zarekneš da nešto više nećeš raditi i to ponoviš,znači li to da tvoja riječ i ono što si više ne vrijedi i postaješ suprotnost?hehehehehehe