...Smisao života...

Mnogo značiš za moj život draga,
ti si ona koju želim pored sebe...
samo ti odagnat možeš moju tugu,
i  zbog tebe nikad neću imat drugu... 
Ne znam zašto sad su prazni moji dani,
 ne znam zašto sad su puste moje noći,
 ja te voli, ludo voli kao prije, 
ma gdje bila još te osjećam kraj sebe...
Naše slike tiho sanjaju o sreci,
naše sobe tiho pjevaju o nama...
ja te volim, ludo volim kao prije,
ma gdje bila još te osjećam kraj sebe...
Za moj život mnogo, mnogo značiš draga,
ti si ona koju želim pored sebe,
samo ti odagnat možeš moju tugu,
i zbog tebe nikad neću imat drugu...                             
Prekrasna pjesma, udajem se za onoga ko mi otpjeva ovu pjesmu, heh:-)

Sunce je bilo na izmaku snaga baš kao i ja...Milujući pogledom sivo nebi, besciljno sam lutala ulicama...tražila sam tišinu toliko jaku da uguši buku u mojoj glavi...tražila sam mir...Sjela sam na klupu...istresla svoje misli...posložila ih i odlučila.Da, ponovo ću dići glavu i krenuti naprijed, ponovo ću tražiti hrabrost, a kada je pronađem pucat ću joj u koljena tako da više nikad ne pobjegne...                   
................Tanja...........

Nije bilo nikoga...Taj život, čudna je to biljka...glavni događaji, usponi i padovi...definicija života red sreće i pet redova tuge...Živa istina...ma nije, nje je sve manje...Slabi smo, sada sigurno mislite da nije riječ o vama...i vi se nekad tako osječate...Da su vam sve lađe potonule...i onda ljudi, oni kojima je stalo, oni vas ohrabruju...To sve zvuči pomalo lažno..., zar ne?Znam svi ćemo krenuti dalje, kad tad, no ponekad to traje cijelu vječnost...i boli, pa razmišljamo, glumimo da smo jaki...Ja nisam jaka, samo glumim, nije me sram priznati i ja sam se razočarala, često i lako, iznevjerili su me...Jesu, opet me nije sram...Povrijedili su me mnogi, ko zna koliko puta...Mislila sam da sam prošla kroz sve, nisam svaki put sam se pronalazila.., tražila sam dijeliće sebe i pokušavala ih sastaviti, nije išlo, odustala sam...odustati nije sramota...Glumila sam puno, pravila se jakom i ljudi su povjerovali.Iznevjerila sam, da teško je to priznati, ali zašto lagati...koga želim zadiviti?Sebe?Ne.Vas?Ma ne...Htijela sam prijeći preko svega, jer prošlost je prošlost, barem tako kažu..., ali reći ću vam nešto...Suze su me ojačale, ali i dalje nisam ne slomiva...Ali bojim se očekivati, jer ako ništa ne očekujem ne mogu se razočarati...Čemu takav život?Da pišem jer su me opet povrijedili...
      .............Tanja...........

Imam sve da budem sretna, cijeli život je ispred mene, svaki udisaj mi govori da cjenim ono što imam...Ali nemirni duh mi neda mira...Sanjam o stvarima suprotnim od onih koje imam, želim pustolovine, želim biti voljena do boli, do smrti..Želim voljeti isto toliko...Želim živjeti i ne razmišljati...Sanjati i pamtiti...Želim da je svaki dan moj, a svaka noć zajednička, želim biti željena...Voljela bi izdahnuti tiho i bez suza samo da budem suprotnost kukavici koju slijedim u sebi...

Večeras je vratio smješak na moje lice.,...I natjerao ne da se opet nasmijem...Večeras je rekao zašto je sve to tako...I sjetio me da ima još neko na ovom svijetu kome nedostajem...Večeras mi je sa svojim toplim riječima dao razlog da jutro dočekam sretna...
       ..........Tanja...

Zašto svi čudno gledaju u moj brod koji plovi...Zar su mislili da će ga magla, kiša i led zaustaviti?!Uvijek sam bila kormilar i kapetan kažu dobar.To upravljanje životom koji se zove BROD, nikad se ne zaboravlja...Ako je neko sišao sa njega, brod nije promjenio smjer, izgubio boju,...On će i dalje uspješno izbjegavati hriđi, izlaziti iz magle neoštećen i čuvati ono što mu je najdraže,...svoju posadu....
                      .......Tanja......

Nove cipele, nova haljina, nova knjiga, nova kremica, novi stan, novi auto, novi nos, nove grudi, nove usne, novi kapci, novi himen, zar se baš sve može naći u SUPERMARKETU ŽELJA?!Gdje se svako treba samo popeti na prste i s najviše police skinuti baš ono što ga dijeli od savršene slike života...Kao i svakoj ženi, postoje trenuci kad bi si zamjenila noge, kap bokove ne mogu nagurati u traperice koje sam naumila obući, a i ruke mi kadkad znaju zasmetati...Ipak znam da ni jedan od tih argumenata nije dovoljan da bi potražila savršenstvo pod kirurškim nožem...I cure moje drage znajte jedno...Silikoni u grudima vam neće vratiti dečka, a i ako ga vrate, ODJEBITE GA!Jer vi ste ipak malo više od kože navučene preko dvije plastike...